U Zapadnohercegovačkoj županiji posljednjih mjeseci raste napetost u javnom sektoru. Sindikati upozoravaju na plaće koje ne prate troškove života, a zdravstveni i pravosudni sustavi našli su se pred kolapsom.
Istovremeno, Vlada se hvali gospodarskim uspjesima i rekordnim proračunom. U ovom intervju za Dnevni list, zastupnica u Skupštini ŽZH Antonija Banožić otvoreno govori o raskoraku između politike i stvarnih potreba građana, problemima u proračunu, financijskoj situaciji i demografskim pokazateljima koji nude nadu u budućnost.
U Zapadnohercegovačkoj županiji posljednjih se mjeseci sve glasnije čuju poruke nezadovoljstva sindikata koji upozoravaju kako su plaće njihovih članova nedostatne i ne prate troškove života. Zdravstveni sustav je bio doveden pred kolaps, pa je ipak u otkaznom roku Vlada ŽZH prihvatila uvjete Sindikata doktora medicine i stomatologa čime je zdravstveni sustav opstao?
-Ova situacija najbolje pokazuje da postoji potpuni raskorak između Vlade i stvarnih potreba zdravstvenih djelatnika i sindikata općenito u Županiji Zapadnohercegovačkoj. Dok su sindikati mjesecima upozoravali da plaće ne prate rast troškova života i da zdravstveni sustav ide prema ozbiljnijoj krizi, Vlada je na ta upozorenja ostala gluha. Tek nakon što su 53 liječnika podnijela otkaz, u otkaznom roku su prihvaćeni uvjeti sindikata. To nije uspjeh Vlade niti dokaz dobre politike, nego jasan pokazatelj neodgovorne vlasti koja ne prepoznaje na vrijeme probleme, ne sluša struku, u pregovorima je sklonija monologu nego dijalogu i koja reagira tek kada sustav dođe na rub pucanja. Nas nekoliko oporbenih zastupnika je bilo zatražilo i održavanje izvanredne sjednice Skupštine Županije Zapadnohercegovačke po ovom pitanju, ali je u međuvremenu došlo dogovora. Ipak, u javnosti je ostao „gorak okus“ ovih pregovora i poslana je poruka javnosti koliko daleko je Vlada ŽZH spremna ići kako bi zaštitila svoje benefite nauštrb prava sindikata.
I ostali sindikati u Zapadnohercegovačkoj županiji su u pregovorima s Vladom ŽZH oko potpisivanja kolektivnih ugovora. Posebne komplicirano stanje je u pravosudnom sustavu ŽZH koje je također dovedeno pred kolaps?
-U Županiji Zapadnohercegovačkoj je na snazi socijalna pobuna. Dok se aktualna politička vlast hvali da je Županija Zapadnohercegovačka prema gospodarskim pokazateljima najuspješnija u Federaciji BiH, što je istina, s druge strane imamo paradoks najnižih plaća općenito u javnom sektoru, a stanje nije puno bolje ni u privatnom sektoru. Takva politika nije realna i funkcionalna. Sindikati državnih službenika i namještenika su nedavno u medijima objavili konkretan dokaz da su njihove plaće najniže u odnosu na druge Županije, slično stanje je i u policiji, prosvjeti i pravosuđu. Kada govorimo o pravosuđu u ŽZH koje je u štrajku, treba istaknuti kako je na snazi presedan da su građani ove Županije ostali bez adekvatnih i dostupnih usluga pravosudnog sustava što predstavlja ozbiljan udar na pravnu sigurnost i povjerenje u institucije ove Županije. Ovu situaciju je potrebno hitno riješiti, jer ako se ovakav odnos nastavi, opravdano se postavlja pitanje vodi li se politika u interesu stabilnosti institucija i zaposlenih u javnom sektoru ili se problemi jednostavno ignoriraju dok ne prerastu u novu krizu.
Proračun Županije Zapadnohercegovačke za 2026. godinu je rekordan i iznosi gotovo 193 milijuna konvertibilnih maraka. Vi ste na sjednici Skupštine jedini od zastupnika glasali protiv proračuna. Zašto i ako možete povući paralelu sa rekordnim proračunom s jedne strane i nezadovoljstvom zaposlenim u javnom sektoru s druge strane?
-Proračun Županije Zapadnohercegovačke za 2026. godinu nisam podržala iz osnovnog razloga što je donijet po hitnoj proceduri bez provođenja javne rasprave. Ponovno je građanima Županije Zapadnohercegovačke uskraćeno pravo da sudjeluju u javnoj raspravi o tome kako će se trošiti javni novac. Čini mi se da je krucijalni problem u shvaćanju tog pojma „javni novac“, te često predstavnici aktualne političke vlasti zaborave na narod i misle da su samodostatni. Kada govorimo o iznosu proračuna za tekuću godinu, on je uistinu rekordan i samo treba posložiti prioritete u njegovoj raspodjeli. Trebalo bi izvršiti sveobuhvatnu stručnu analizu prihodovne i rashodovne strane proračuna. Previše županijskog novca se troši na vozni park, troškove reprezentacije, udruge od kojih je gotovo nikakva društvena korist i druge anomalije. Na nedavno održanom Gospodarskom forumu u Širokom Brijegu iznijeti su pohvalni statistički pokazatelji gospodarskog rasta, što je dokaz da u ŽZH ne treba dolaziti do socijalnih pobuna. Vlada ŽZH treba provoditi odgovornu politiku i osigurati uvjete za dostojan život građana.
Kada je riječ o financijskoj situaciji Županije Zapadnohercegovačke ona je stabilna i već desetak godina nije bilo zaduženja. Slažete li se s tim?
-Djelomično bih se mogla složiti s tom konstatacijom. Naime, vlast u Županiji Zapadnohercegovačkoj često ističe kako se Županija već gotovo deset godina nije kreditno zaduživala, predstavljajući to kao dokaz stabilnih financija. Međutim, izostanak formalnih kredita ne znači i izostanak financijskog tereta. Vlada je po pravomoćnim sudskim presudama već isplatila oko 15 milijuna KM, te je i u ovoj tekućoj godini milijun KM predviđen u tu svrhu, što se također može promatrati kao svojevrsni oblik duga, samo bez banke kao posrednika. Zanimljivo je kako istodobno, plaće u javnom sektoru nisu rasle u skladu s potrošačkom košaricom, što je dovelo do sve većeg nezadovoljstva zaposlenih i kulminiralo današnjom pobunom sindikata.
Kako ocjenjujete demografsku situaciju u Županiji Zapadnohercegovačkoj?
-Županija Zapadnohercegovačka bilježi povoljne demografske pokazatelje i pozitivan prirodni prirast. Broj novorođenih je u porastu što me posebno veseli. Primjene Zakona o zaštiti obitelji s djecom su se pokazale odličnima, uz primjedbu da je Vlada trebala ostaviti originalni članak navedenog Zakona po kojem se za svako treće i iduće dijete do njegove sedme godine života izdvaja 70 posto minimalne plaće, a ne ići s izmjenama i umanjivati to pravo na 50 posto. Novaca u proračunu za ovu pronatalitetnu politiku mora biti. Bivši predsjednik Vlade Zdenko Ćosić je u više navrata istaknuo kako ta mjera nikada neće doći u pitanje, da sve druge stavke mogu doći u pitanje prije toga, a evo svjedočimo kako su njegov nasljednik i cijela Vlada vrlo brzo išli sa umanjenjem tog prava. Toliko o dosljednosti. Istaknula bih i kako i u privatnom i javnom sektoru treba omogućiti bolja i pravednija prava kako bi obitelji mogle što kvalitetnije živjeti.
Živite u Širokom Brijegu. Kako ocjenjujete trenutno stanje u gradu i smjer u kojem se razvija?
-Široki Brijeg je jako lijep grad za život i njegovo najveće bogatstvo je narod koji tu živi. Što se tiče razvoja grada rekla bih da stagnira u odnosu na njegov potencijal i mogućnosti. Istina u Širokom Brijegu su se dogodile određene pozitivne kozmetičke promjene, ali realizacija kapitalnih razvojnih projekata ide jako sporo. Izgradnja Srednje strukovne škole i izgradnja kanalizacijskog sustava i pročistača su najavljivani još 2009. godine kroz Strategije razvoja i dan danas čekamo na implementaciju tih projekata. Obnova Gimanzije fra Dominika Mandića ide sporo i probijaju se svi rokovi, a za to vrijeme i srednjoškolci i osnovnoškolci nam idu u iste škole. Urbanistički planovi su mrtvo slovo na papiru. Prometna infrastruktura bi trebala biti puno bolja. Nerazmjerna su ulaganja u mjesne zajednice, primjerice investicije u mjesnu zajednicu Kočerin su minimalne, gotovo nikakve i ne odgovaraju potrebama mještana. Također, socijalna politika bi treba biti puno bolja. Cijene vrtića bi trebale biti povoljnije za roditelje, trebala bi se sufinancirati kupnja prve nekretnine za mlade… Mnogo je tu prostora za napredak.
