Ljudi su ponovno na putu prema Mjesecu. Nakon više od 50 godina, četvero astronauta otisnulo se na desetodnevnu misiju na kojoj će obići Zemljin satelit i vratiti se kući. Ovaj put bez slijetanja na Mjesec. Lansiranje misije Artemis II pripremalo se godinama, stajalo je milijune dolara, ali teško je ne postaviti pitanje – zašto je to sve trajalo tako dugo?
Jer ako su ljudi mogli poslati astronaute koji su prošetali Mjesecom šezdesetih godina prošlog stoljeća, zašto je površina Mjeseca još uvijek nedostižna ljudima u 21. stoljeću?
Odgovor baš i nije tako jednostavan.
Od svemirske utrke do maratona
Kad su Amerikanci poslali prvu ljudsku misiju na površinu Mjeseca 1969. godine u sklopu misije Apollo 11, svemirska utrka bila je u punom jeku. Odmjeravanje snaga između SAD-a i tadašnjeg SSSR-a u sklopu Hladnog rata, proširilo se i izvan granica Zemlje. Imperativ je bio pobijediti i tako pokazati svoju dominaciju.
Američka administracija je bila široke ruke, kad je u pitanju bilo slanje čovjeka na Mjesec. NASA-in proračun bio je ogroman, u usporedbi s onim što im je na raspolaganju danas, a velika je podrška dolazila i iz Bijele kuće od predsjednika Kennedyja i Johnsona.
No, u posljednjih su se 50 godina prioriteti promijenili. Nakon euforije oko uspješne šetnje po Mjesecu, proračun se smanjuje, a misije otkazuju. Fokus se s Mjeseca preselio na Space Shuttle i prisutnost u niskoj Zemljinoj orbiti.
Kraj hladnog rata doveo je do promjena prioriteta. Rusi više nisu bili konkurenti nego potencijalni, a onda i stvarni partneri u izgradnji Međunarodne svemirske postaje i brojnim znanstvenim istraživanjima. Mjesec je u takvim okolnostima postao sporedna stvar.
Zaboravljeno znanje
Godine fokusa na Međunarodnoj svemirskoj postaji i znanstvenim istraživanjima na njoj, učinile su svoje. Znanje o tome kako poslati ljude na Mjesec je jednostavno – izgubljeno. Ljudi koji su sudjelovali na misijama Apollo povukli su se iz NASA-e ili umrli, lanci opskrbe su nestali, a fokus je prebačen na istraživanje dubokog svemira.
Činilo se da je Mjesec ‘zaboravljen’ jer su udaljenije destinacije postale zanimljivije.
Promjena fokusa
Sve dok se nije rodila ideja o istraživanju Marsa. Crveni planet dugo je intrigirao znanstvenike zbog mogućih tragova izvanzemaljskog života. Istraživačke misije dale su pregršt zanimljivih podataka i zagolicale maštu čelnih ljudi – što kad bismo mogli poslati ljude na Mars?
Zvuči jednostavno, no zapravo nije. Put do Marsa nije jednostavan ni brz, a i kad bi ljudi došli do Crvenog planeta postavlja se pitanje kako bi tamo preživjeli. Upravo je to pitanje ponovno potaknulo interes za Mjesec jer se rodila ideja o izgradnji dugoročne baze na tom Zemljinom satelitu. Baza bi se mogla iskoristiti kao lansirna rampa za misije prema Marsu, što bi uvelike olakšalo planiranje i realizaciju takvih istraživačkih misija.
I dok su prve ljudske misije na Mjesecu bile u potpunosti financiranje iz državnog proračuna, sad su se u cijelu priču uključile i privatne tvrtke poput SpaceX-a i Blue Origina. Elon Musk ne skriva svoju ambiciju da prvi ljudi prema Marsu krenu upravo njegovom raketom. Hoće li ona biti lansirana sa Zemlje ili s Mjeseca trenutno je manje važno pitanje.
Povratak na Mjesec
Trenutno je fokus ipak na misiji Artemis II i sretnom povratku astronauta s njihove desetodnevne misije oko Mjeseca. Ako sve prođe kako je planirano, sljedeće misije Artemisa mogle bi vratiti ljude na površinu Mjeseca do kraja desetljeća.
U planu je da to bude 2028. godine, ali s obzirom na to koliko se sa cijelim programom Artemis kasni, nije isključeno ni da rokovi budu pomaknuti na 2029. godinu.
