Godine Gospodnje u travnju 2026. medijski prostor u Bosni i Hercegovini preplavila je vijest o osobnoj kadidatkinji Dragana Čovića za člana predsjedništva Bosne i Hercegovine Darijani Filipović. U pomoć iz Republike Hrvatske priskočio je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković sa svojim suradnicima. Prošetao je Andrej s Filipovićkom preko mostarskog Lenjinovog šetališta šaljući poruku kako i on podržava Darijanu kao kandidata.
Koalicijska „Petorka“ koju predvode: Ilija Cvitanović, Ivan Vukadin, Slaven Raguž, Mario Karamatić i Ivo Tadić zahvalili su se pozivu Plenkoviću za sastanak s Čovićem i njegovom kandidatkinjom. Uvažavajući instituciju koju Andrej Plenković predstavlja odbili su susret u prostorijama HDZ-a u Mostaru. Dan poslije dogovoren je sastanak „Petorke“ s Predsjednikom Vlade RH, bez Dragana Čovića i njegovih suradnica. U razgovoru se ispostavilo kako je Andrej Plenković sa svojim suradnicima izmanipuliran od strane Dragana Čovića. Nije nepoznanica kako Darijana Filipović nema potporu unutar HDZ BiH, jer je nametnuta kao osobni kandidat Dragana Čovića.
Medijskim istupima lideri „Petorke“ jasno daju do znanja javnosti kako imaju boljega kandidata za člana Predsjedništva BiH i ukoliko bude minimuma političkoga razuma od strane Andreja Plenkovića, izvjesno će doći do povlačenja kandidature Darijane Filipović. Dragan Čović potrošeni je političar koji pokušava manipulirati javnosti. Nije tajna da mu prijete novi kazneni progoni, obnove i rekonstrukcije kaznenih spisa u kojima su nestali dokumenti u tužiteljstvu, carini i sudu. Teze o europskom putu Bosne i Hercegovine i lažni optimizam od „sljedeća dva tjedna koja su ključna“ su neke od manipulacija dugogodišnje politike Dragana Čovića.
Vratimo li se u 1998. godinu kada Dragan postaje Ministar Financija Federacije BiH, prethodno pučem na V. Saboru HDZ-a BiH, protiv politike „Zagreba“ i dr. Franje Tuđmana. Poziciju Predsjednika HDZ BiH preuzima u razdoblju „Detuđmanizacije“ 2005. godine. Remek djelo mu je raspuštanje 12.000 djelatnika HVO-a, kao dijela Oružanih snaga BiH 2006. godine. Bile su to godine uspona Dragana Čovića i politike njegovih suradnika. Tada su u političkoj retorici mediji pisali o stvaranju Hrvatske na zločinu, o agresiji Hrvatske vojske na BiH, o generalima i herojima HV i HVO-a kao kriminalcima, o lažnim invalidima Domovinskog rata. Sjetiti ćete se bilo je to razdoblje ponižavanja Hrvata i hrvatskih institucija u imaginarnom lovu na vještice. Nigdje tih godina „Detuđmanizacije“ ne možemo naći članak, ili intervju Dragana Čovića kojim brani Hrvatske nacionalne interese, ili gdje se slučajno fotografira uz sliku dr. Franje Tuđmana, utemeljitelja moderne Hrvatske državnosti.
Nije nepoznanica kako se Dragan Čović osamdesetih godina za vrijeme studija na Mašinskom fakultetu u Mostaru izjašnjavao kao Jugoslaven po nacionalnosti i da se potpisivao ćirilicom. To mu je omogućilo pozicioniranje u Vazduhoplovnoj Industriji SOKO Mostar i dobivanje sigurnosnog certifikata JNA-KOS-a. Njegova uloga u Srpskoj agresiji na Hrvatsku državu 1991. i 1992. godine javna je tajna. Sudjelovao je na strani JNA kao djelatnik VI Soko Mostar u opremanju i servisiranju oštećenih zrakoplova JNA koji su raketirali gradove po Republici Hrvatskoj.
U političke vode kao Hrvata Dragana je uveo Jadranko Prlić. Izgubio je izbore za gradonačelnika Mostara od Ivana Prskala, što mu je omogućilo preuzimanje Gradskog odbora HDZ-a, a kasnije nagli uspon u procesu rušenja dr. Franje Tuđmana 1998. godine preko soroševih satelita, što svojom knjigom memoara potvrđuje i američki agent, nekadašnji američki veleposlanik u Republici Hrvatskoj William Montgomery.
Izjava Dragana Čovića kao predsjednika HDZ-a BiH „Vi čuvajte Republiku Srpsku“ u Narodnoj skupštini Republike Srpske u Banjoj Luci 2022. godine ostaje za povijest, jednako kao i akcija dislokacije VI Soko Mostar iz Mostara 1992. godine u jeku agresije takozvane JNA na Hrvatski narod. Te dvije njegove uloge i činovi predstavljaju klasična djela veleizdaje. Da je u politici Hrvata sve moguće potvrđuje nam Dragan Čović, u prošlom stoljeću ekstremni Jugoslaven, bubnjar-navijač FK Velež Mostar, a u 21. stoljeću lider HDZ BiH. Onima koji politici Dragana Čovića daju podršku treba čestitati, vjerojatno i oni imaju neki svoj razlog, motiv ili naputak, jer i oni znaju što je „Utopija„.
Politika „Petorke“ Ilije Cvitanovića, Ivana Vukadina, Slavena Raguža, Maria Karamatića i Ive Tadića obvezuje sve razumne Hrvate, obespravljene branitelje HVO-a, obitelji poginulih, ranjenih, nestalih, raseljene Hrvate BiH, Hrvate iz dijaspore, svakog kršćanina i svećenika da preispita svoju ulogu i moć u izbornom procesu.
Podrška “Kasti“ Dragana Čovića ili potpora mladim, obrazovanim liderima hrvatskoga naroda koji imaju boljeg kandidata za člana Predsjedništva BiH ?!
AUT VETERES CONSUMPTI, AUT IUVENES VALENTIORES – QUAESTIO EST?
ILI POTROŠENI STARI, ILI SNAŽNIJI MLADI – TO JE PITANJE!
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
