Kandidatura Zdenka Lučića za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine objavljena putem njegovog službenog profila, unijela je ozbiljnu dinamiku i vidnu nervozu u dosad predvidljivi politički prostor. Uz samu najavu kandidature, Lučić je javnosti predstavio detaljan plan djelovanja i “nacionalnu strategiju”, čime je od samog početka ljestvicu političkog diskursa podigao na razinu konkretnih programa bitnih za Bosnu i Hercegovinu i njene stanovnike, odnosno birače koji ga već prije početka izborne promidžbe prepoznaju kao nadasve čovjeka, Hrvata i borca za ljudska prava.
Njegova Facebook objava izazvala je primjetnu strepnju unutar HDZ-a BiH, a posebice u samom vrhu stranke točnije kod vladara Dragana Čovića. Čovićeva odluka da u ovu ključnu izbornu utrku pošalje svoju dugogodišnju pratilju Darijanu Filipović već je ranije naišla na neslaganja i tihi otpor unutar samih stranačkih redova.
Kritičari i dio političkih analitičara ističu kako je HDZ u svojim redovima nesumnjivo imao kandidate s jasnijom vizijom i većim političkim kredibilitetom i kapacitetom. Odabir Filipović u javnosti se sve više percipira ne kao strateški potez za boljitak hrvatskog naroda, već kao pokušaj osiguravanja pozicije osobi od apsolutnog povjerenja, čija bi primarna uloga morala biti zaštita stranačkog vrha od eventualnih pravnih progona, umjesto neovisne provedbe zakona i borbe za pravičnost.
Da je riječ o kandidatkinji s kojom Čović mora odraditi ogroman posao kako bi je približio biračima, svjedoči i trenutačna medijska ofenziva. Svjedočimo “masovnom udaru” i trošenju znatnih financijskih sredstava na Google oglase, čime se lice Darijane Filipović agresivno plasira na gotovo svim domaćim i regionalnim portalima. Međutim, namicanje glasova starim, prokušanim metodama ovaj bi put moglo naići na ozbiljnu prepreku. Uvođenje novih tehnologija na biračkim mjestima moglo bi po prvi put donijeti znatno realniju i pošteniju sliku volje birača u BiH, što dodatno sužava prostor za politički inženjering.
Zanimljivo je kako je upravo nove tehnologije, ali u svrhu moderne političke komunikacije, iskoristio i sam Zdenko Lučić. Uz svoj detaljan program, Lučić je predstavio vizual kreiran s pomoću umjetne inteligencije (AI) koji nosi snažnu i nedvosmislenu poruku: “GENERAL NE OBEĆAVA, GENERAL IZVRŠAVA”. Simbolika vizuala pažljivo je odabrana – hrvatska šahovnica nad Mostarom, zastava Bosne i Hercegovine koja se nadvija nad prirodnim ljepotama, prikazi ljudi u poljoprivredi i građevini te djece koja se igraju na livadi, jasno komuniciraju fokus na poštivanje identiteta, demografiju, rad, stabilnost i domoljublje.
Reakcija političkih oponenata na Lučićevu kampanju vrlo je indikativna. Umjesto da se kritički osvrnu na njegovu jasno prezentiranu strategiju – za razliku od nedostatka iste kod protukandidatkinje Filipović – stranačka mašinerija i takozvani “botovi” fokusirali su se na formu, odnosno na činjenicu kako je fotografija generirana umjetnom inteligencijom. Pokušaj diskreditacije na temelju tehničke izvedbe vizuala, umjesto na obećanju o onome što Zdenko Lučić namjerava “izvršiti”, pokazuje nedostatak argumenata za suštinsku političku debatu.
S obzirom na zavidnu i bogatu biografiju Zdenka Lučića – o kojoj je portal OTPOR već ranije iscrpno izvještavao – jasno je zašto vladajuće strukture pokazuju znakove panike. Kada se između redaka iščitaju njegova dosadašnja postignuća i beskompromisan stav, strah “Dragog vođe” postaje razumljiv. U konačnici, narativ u kojem je vladajućima spornija jedna AI ilustracija od stvarne borbe za nacionalnu strategiju, ostanak i opstanak Hrvata i normalan život svih građana Bosne i Hercegovine, biračima šalje najjasniju moguću poruku o tome tko se u ovoj utrci bavi formom, a tko suštinom.
Mili Marušić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
