Na posljednjoj sjednici Skupštine ŽZH, održanoj 9.4.2026. godine, zastupnik Zvonko Jurišić otvorio je pitanja i teme koje se više ne mogu gurati pod tepih, a to je stanje unutar MUP-a, načinom upravljanja tim ministarstvom i, prije svega, odgovornosti prema ljudima koji nose uniformu.
U nizu upita upućenih aktualnom ministru MUP-a Mladenu Bebeku, posebno je bila zanimljiva tema najavljenog činovanja policijskih službenika, s naglaskom na pozicije mlađeg inspektora. Ono što je Jurišić problematizirao nije sporedna administrativna stavka, nego pitanje koje dira u samu srž sigurnosti policijskih službenika. Kako od ljudi tražiti prolazak eliminacijskih testova tjelesne spremnosti, ako im prethodno nije omogućen sistematski liječnički pregled?
To nije političko prepucavanje. To je pitanje zdravog razuma.
Tko snosi odgovornost
Ako policajac treba na fizički zahtjevno testiranje, zar nije elementarna obveza ministarstva da prethodno utvrdi njegovo zdravstveno stanje i sposobnosti? Tko će snositi odgovornost ako netko na tom testiranju kolabira? Tko će odgovarati ako dođe do ozbiljne ozljede? Ili, u najcrnjem scenariju, do tragedije?
Na ono najgore nitko ne želi ni pomisliti ali upravo je odgovornost ministra da misli unaprijed.
Dodatnu težinu cijeloj priči daje i tvrdnja zastupnika Jurišića da je pravilnik o sistematskim pregledima, prema njegovim saznanjima, donesen bez suglasnosti i bez sudjelovanja sindikata u njegovoj izradi, iako bi, prema važećem kolektivnom ugovoru, sindikat morao biti uključen u taj proces. Ako je to točno, onda se ne otvara samo pitanje procedure, nego i pitanje zakonitosti donošenja akata koji izravno utječu na prava i sigurnost policijskih službenika.
Natječaj za činovanje
A onda je 29.4.2026. stigla potvrda da problem nije bio hipotetski iznesen na sjednici skupštine.
Na oglasnim pločama policijskih uprava i u sjedištu ministarstva objavljen je natječaj za činovanje. Jasno su navedena radna mjesta, kriteriji bodovanja i rangiranja a među ključnim kriterijima stoji i tjelesna sposobnost kao eliminatorni uvjet.
Dakle, upravo ono na što je upozoreno u Skupštini dolazi na red pred kandidate.
Sada više nije pitanje je li zastupnik bio u pravu kada je upozoravao. Pitanje je zašto nadležni ministar nije reagirao na vrijeme? Zašto se ignoriraju upozorenja dok ne postanu problem? Zašto se od policajaca traži maksimum, dok im se zauzvrat ne osigurava minimum – zdravstvena zaštita, jasna procedura i institucionalna odgovornost?
25 godina nije bilo sistematskih pregleda
Ovdje je potrebno napomenuti kako 25 godina nije bilo sistematskih pregleda te da to dovoljno pokazuje da je kao i svi ostali do sada, da ga uopće nije briga za djelatnike MUP-a a što se vidjelo na zadnjoj javnoj raspravi o plaćama policijskih službenika kad se uopće nije ni pojavio na raspravi. Na taj način je pokazao svoj odnos prema policiji
Policajci nisu eksperiment. Ljudi u uniformi nisu brojke na natječajnoj listi. To su ljudi od krvi i mesa, s obiteljima, s godinama službe iza sebe i sa svakodnevnim rizikom i stresom koji nose na svojim leđima.
Zato odgovor policijskih službenika ne treba biti šutnja.
Kada takav sustav počne testirati granice ljudske izdržljivosti bez prethodne brige o zdravlju ljudi onda više ne govorimo o napretku, nego o ozbiljnom propustu i propadanju jednog ministarstva.
A za propuste u ovakvim sustavima cijena zna biti previsoka. Ponekad i nenadoknadiva.
Mili Marušić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
