Prošlo je razumno vrijeme od obraćanja Dragana Čovića, namjerno izostavljam gospodina jer gospodinom se ne postaje rođenjem, taj epitet treba zaslužiti (najviše me smeta kada slušam i čitam kako se gospodom tituliraju kriminalci, zločinci, ubojice, pa čak i ratni zločinci), na Danima HVIDRA-e u Mostaru ispred prostorija HVIDRE.
Tom prilikom je Dragan Čović izgovorio: “Naravno da nećemo nikome dozvoliti, posebno nekome šverceru, špekulantu, ratnom profiteru i kriminalcu da komentira ono što su vrijednosti Domovinskog rata, ono što je vrijednost koje smo mi napravili.” odgovarajući na pitanja novinara o izjavama g. Zdenka Lučića brigadnog generala HVO-a.
Izjava Dragana Čovića trebala je imati posebnu težinu jer je izgovorena na Dane Hvidre kada iza Dragana Čovića “stoje” hrvatski vojni invalidi domovinskog rata pa se on na određeni način i u njihovo ime obraća, jer ne govori u jednini, čak i u ime svih udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Šutnja svih udruga proisteklih iz domovinskog rata, a napose HVIDRE čija je obljetnica zloupotrebljena od strane Dragana Čovića, daje mi za pravo zaključiti da podupiru ovu izjavu Dragana Čovića. Ovim činom, udruge proistekle iz Domovinskog rata, potpuno je razobličena uloga udruga proisteklih iz Domovinskog rata koje su postale plaćeničke organizacije Dragana Čovića lišene i zadnjeg trunka morala i ponosa, ako su ih ikada i imale.
Zašto je to tako?
Zdenko Lučić je brigadni general HVO koji se kao dragovoljac sa svega 24 godine uključio u postrojbe ZNG 1991 godine u RH. Njegov ratni put u kontinuitetu trajao je do završetka rata, a najvećim djelom u njegovoj rodnoj Hercegovini na bojišinjicama Hercegovine i Srednje Bosne. Obnašao je razne zapovjedne dužnosti i sretali smo ga na raznim bojištima na koja je dovodio i ročni sastav vojnika iz Čapljine kao zapovjednik nastavnog središta (zapovijedati ročnicima – djecom na bojištu je posebna odgovornost). Nitko od nas nije savršen, pa tako ni Zdenko, i vjerojatno ima i onih koji misle da su zaslužniji, veći ratnici, bolji zapovjednici itd…. od generala Zdenka Lučića jer mi hrvati smo takvi, mi bi to bolje. Osobno smatram da je Zdenko dao ne mali doprinos kao pripadnik HVO-a i da nema mrlje na njegovoj vojničkoj karijeri. Paraleleno sa vojničkim djelovanjem, Zdenko je bio i politički aktivan, bio je Predsjednik mladeži HDZ Herceg Bosne, stranke koja je od strane hrvatskog naroda percipirana kao nositelj hrvatske nacionalne politike i pokret za stvaranje neovisne Hrvatske i oslobođenje hrvatskog naroda u BiH.
Dragana Čovića nitko nije vidio niti jedne sekunde niti na jednom bojištu u Hrvatskoj, Hercegovini ili Herceg Bosni. Dragan Čović nije bio pripadnik niti jedne postrojbe HV ili HVO-a iako ima 1410 dana borbenog sektora u HVO-u što je 3 godine 10 mjeseci i 10 dana. To bi značilo da je Dragan Čović pripadnikom HVO obrane postao u veljači 1992 godine što je notorna laž, jer je tada još uvijek bio rukovodeći kadar u vojnoj proizvodnji u Sokolu koji je upravo u veljači 1992 godine remontirao zrakoplove vojske takozvane republike srpske krajine na Udbini u Republici Hrvatskoj. Kada je u Lipanjskim zorama oslobođena dolina rijeke Neretve od srpsko-četničkog agresora, oslobođeno je i poduzeće SOKO Mostar i prvotno je od strane Predsjednika HZHB g. Mate Bobana Draganu Čoviću zabranjen ulazak u krug poduzeća SOKO Mostar. Naknadnim djelovanjem struktura prvenstveno KOS-a, a onda i SDB-a g. Mate Boban postavlja Dragana Čovića za direktora SOKO Mostar.
Rukovodeći kadar u vojnoj industriji u vrijeme Jugoslavije nije mogao biti nitko tko nije bio lojalan kadar Saveza komunista, ali i suradnik KOS-a (Kontra Obavještajne Službe JNA) što Dragan svojim političkim angažmanom kao visoko pozicionirani član UJDI-a i nacionalnim opredjeljenjem (Jugosloven) i potvrđuje. Prilikom bježanja od postrojbi HVO-a i HV u operaciji Lipanjske zore JNA nije imala vremena demontirati postrojenja i sa sobom ponijeti barem najvrijednije strojeve i postrojenja već je sve ostavila u halama.
Do danas nije razjašnjeno kako su gotovo svi strojevi nestali iz proizvodnih hala a neki čak i završili u Srbiji nakon postavljanja Dragana Čovića na poziciju direktora SOKO Mostar. Za razliku od strojeva, hale i ostala imovina poduzeća SOKO Mostar nisu nestali ali su nekim čudom postali vlasništvo Draganove ili Bernardicine rodbine i ostalih članova jata SOKO Mostar. Vojna proizvodnja, koja je naknadno pokrenuta u pogonima SOKO Mostar iskorištena je za izvlačenje novca iz Ministarstva obrane Herceg Bosne ali i Republike Hrvatske (o aferi vezanoj za proizvodnju raketa za RAK 12 pisalo se i ranije) i to je klasično ratno profiterstvo.
Dragan Čović nema nikakvog dodira sa vrijednostima iz Domovinskog rata pa je vrhunac licemjerja kada se predstavlja kao stvaratelj tih vrijednosti. S obzirom da nije viđen niti na jednoj bojišnici u Herceg Bosni, a na njima smo viđali čak i sve Načelnike GS HVO-a, ne samo nemoralno već i nezakonito je krivotvorenje njegovog ratnog puta i već to bi bilo dovoljno za pokretanje postupka protiv Dragana Čovića i onih koji su u tome sudjelovali da ga ne štiti UDBA i KOS.
Zato je pokušaj Čovićevog etiketiranja generala Lučića kao udbaša, kosovara i aidovca tipičan spin ili što bi pokojni Ćiro Blažević rekao, okretanja pile naopako.
Nije to prvi puta, ali će biti zadnji Dragane.
Pozivam sve branitelje, ne udruge proistekle iz Domovinskog rata, koji imaju zrnce morala i hrabrosti da napokon ustanu i odgovore ovom falsifikatoru povijesti i sluzi Beogradskog pašaluka u stvaranju Srpskog sveta potporom svom istinskom suborcu brigadnom generalu HVO-a Zdenku Lučiću.
satnik HVO-a, Ivan Petrović
