Sabrana djela Dragana Čovića, čine sustavnu pljačku javnih poduzeća, koju možemo prikazati višetomnom zbirkom. Pored pljačke javnih poduzeća, svoje kleptomanske vrline iskazao je kroz politiku.

Kao legitimni Jugosloven koji se godinama potpisivao ćirilicom, izborio se za poziciju direktora namjenske Vazduhoplovne industrije Soko Mostar. Uz podršku direktora Novice Đurice zauzeo je Dragan drugo mjesto JNA KOS-ovog sustava. Zapisnik iz 1991. godine koji je Dragan potpisao kao predsjednik Centralnog radničkog savjeta Soko Mostar, na kojem su bile sve značajne političke i upravne strukture Sokola u kojemu Davora Jurovickog djelatnika Sokola kao prvog profesionalnog predsjednika Sindikata Soko Mostar optužuje za rušenje Ustavnog poretka Jugoslavije, nakon čega Branko Kolobarić potpisuje otkaz Jurovickom. Dragan je 1991. godine bio Predsjednik Akcione konferencije Saveza Komunista Vazduhoplovne industrije Soko Mostar.

Na vidjelo nam svakim novim danom izlazi sveukupno stvaralaštvo Draganove – Sokolove mreže. Zrakoplovi koji su proizvedeni u Soko Mostar – JNA 1991 -1992 , koji su po nalogu Generalštaba JNA prenamijenjeni u borbene uz svesrdnu pomoć Dragana, sijali su smrt po gradovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svjedoci smo kako Dragan danas u ulozi Predsjednika HNS-a, Predsjednika HDZ BiH, polaže cvijeće i svijeće na mjesta koja su zrakoplovi JNA-Soko Mostar raketirali i razarali.

Tko je zaslužan za stvaralaštvo Dragana Čovića? Tko mu je mentor? Čiju politiku on provodi? Za čije interese?

Poznata Draganova izjava u Skupštini Republike srpske „Čuvajte Republiku Srpsku“ puno govori onome tko može shvatiti. Emocije koje je Dragan primjetio u Skupštini Republike srpske, nikada nije primijetio kod hrvatskoga naroda. Zašto? Zato što su njegove emocije vezane za Jugoslovenstvo.

Student Mašinskog fakulteta u Mostaru Dragan Čović u studentskom dosijeu br.2222 izjašnjavao se po nacionalnosti kao Jugoslaven i potpisivao ćirilicom.

Magistarski rad Dragana Čovića koji je lažiran predmet je prijave i kaznenog postupka kod glavnog državnog tužitelja Milanka Kajganića u Sarajevu, po prijavi sveučilišnog profesora Mesihovića uz svjedoke profesore Markovinu i Hadžiomerovića. Čovićev magisterij i doktorat su danas tema rasprava kojom se opisuju razmjeri društvene štete koja je nastala kada društvo izgubi ili odustane od utvrđenih kriterija.

Nakon svega što smo naveli, ali i onoga što dosad nismo Čovićev životopis i (ne) djela bilo da se radi o politici, akademskom životu ili neutaženoj želji za osiromašivanjem hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, u pravilu su mučne i dugotrajne afere, kojima je on, kao što je to čitav život radio kao Jugosloven od studentskih dana pridavao političko značenje. To je njegov jeftini ali učinkoviti trik, kojim se lažno predstavljanje i kleptomanija prodaju pod vitalne interese hrvatskog naroda.

Dragan Čović kao Jugoslaven i djelatnik VI Soko Mostar JNA, umjesto da bude procesuiran za ratni zločin nad civilima za raketiranje hrvatskih gradova 1991/92. dobiva iskaznicu HDZ BiH 1996. godine. Doktorira 1997. godine na Stojarskom fakultetu u Mostaru. Preuzima poziciju Predsjednika Županijskog odbora HDZ 1997. godine, postaje i predsjednik upravnog odbora Agencije za privatizaciju Hecegovačko- neretvanske županije. Upravo tada kreće akcijski plan preuzimanja Aluminij d.d. Mostar. Direktor Musa gađan je zoljom u stanu u Mostaru, a ekipa na čelu s Mijom Mišom Brajkovićem preuzima Aluminij. To je model prvog primjera privatizacije poduzeća Aluminij Mostar.

Upravo Mijo Mišo Brajković 1998. godine uvodi Čovića u visoku politiku HDZ-a kada postaje ministar financija FBiH. Godine 2005. Dragan preuzima poziciju predsjednika HDZ BiH. Poziciju predsjednika HDZ BiH i ministra financija FBiH, koristi za pljačku državnih poduzeća. Optužnica za nezakonito oslobađanje plaćanja poreza na uvoz mesa, odnosno gotovih mesnih proizvoda koji su se uvozili i carinili kao sirovina zajedno s Lijanovićima, dobiva epilog presudom Draganu Čoviću na 6. godina zatvora.

U drugostupanjskom postupku dogodila se krađa dokumenata iz suda, tužiteljstva i pet institucija. Dragan biva oslobođen zbog nedostatka dokaza. Slično se dogodilo u predmetu Eronet. Krađa dokumenata iz tužiteljstva, nakon čega uređujuća tužiteljica Irena Drinovac dobiva posao u Elektroprivredi HZ HB Mostar. Optužnica za dug Hrvatske Pošte i Telekom (HPT) prema tada nepostojećem Ministarstvu obrane HVO-a koji je prenio na tri privatne tvrke, koje su kasnije naplatom tog duga postale većinski vlasnici Eroneta. Sud je poništio pretvorbu i Eronet je vraćen HPT-u.

Dragan Čović i u ovom predmetu je izbjegao kaznenu odgovornost. Modus operandi Dragana Čovića i njegove kriminalne kaste nastavio je operirati do danas. Za sve pljačke hrvatskoga naroda okrunjen je titulom Akademika. Porijeklo imovine Dragan ne može dokazati. Plijen pljačke prenosi na razna imena fizičih i pravnih osoba bliskih obitelji.

Akademik koji nema niti jednog objavljenog znanstvenog rada u relevantnim akademskim bazama, u razdoblju od skoro 30 godina kada je doktorirao. Predsjednik HDZ BiH koji 24 godine u kontinuitetu nema niti jednog političkog rezultata, koji bi doprinio boljem životu običnih građana Hrvata. On otvara i presijeca vrpce za sve pogone gdje općine i gradovi dodjeljuju gratis zemljišta poduzetnicima, a iza pogona niču solarni parkovi poduzeća njemu bližnjih članova obitelji (primjer Cerno-Ljubuški – primjer Tihaljina-Drinovci, primjer Bijača- Ljubuški, primjer Stolac ). Kompletnu infrastrukturu priključnih vodova električne energije realizira Elektroprivreda HZ HB kroz izgradnju dalekovoda i trafo stanica. Danas su to predmeti istraga nadležnih institucija koje su u tijeku.

Elektroprivreda BiH koja je uvjetno rečeno bošnjačka, zaključuje ugovore s vlasnicima tih solarnih polja po otkupnoj cijeni 1 MW = 73 Eura, a tržišna cijena 1 MW = 50 Eura. Organizirani kriminal je evidentan i uigran između partnera koji dijele vlast u Federaciji BiH. Pljačka velikih razmjera i urušavanje državnih poduzeća Elektroprivrede BiH i HZ HB, koji služe kao bankomati Kaste Dragana Čovića, koji se prezentiraju narodima u Bosni i Hercegovini kao „Javni interes“.

Sve navedeno oslikava do danas prilično uspješno izvedenu obmanu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini od strane Dragana Čovića u jednom sustavno razorenom društvu kao što je političko društvo Hercegovine. Jedino je u političkoj Hercegovini moguće da beskrupulozni Jugosloven i kleptoman postane i ostane lider Hrvata u Bosni i Hercegovini. Pošto nije bio na pravoj strani povijesti i u stvaranju suverene i samostalne Hrvatske države i pošto je sudjelovao kao agresor u JNA na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu odlučuje se vrijeđati časnog brigadnog generala HVO-a Zdenka Lučića koji je sudjelovao u svim političkim i vojničkim procesima stvaranja državnosti Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. On se usuđuje prave ratnike nazivati ratnim profiterima, kriminalcima, lažnim obavještajcima i ublehašima bez ijednog argumenta.

Dok je Zdenko Lučić kao student prava krajem 1989. godine i početkom 1990. godine sudjelovao u stvaranju HDZ-a i u borbi za demokraciju, višestranačje i hrvatsku slobodu Čović se kao provjereni kadar JNA pripremao za brutalnu agresiju JNA na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Dok je Zdenko Lučić od prvog dana branio republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu od prvog do posljednjeg dana domovinskog rata, Dragan Čović se zabavljao servisiranjem zrakoplova koji su raketirali Zagreb, Dubrovnik, Zadar, Šibenik, Split, Grude i Ljubuški. Dok je Zdenko Lučić oslobađao vojarne u Splitu, Pločama i Čapljini Dragan Čović je bio član Štaba neposrednog rukovođenja koji je dobivao neposredne-ratne borbene zadatke u odjelu proizvodnje elemenata na zrakoplovima JNA.

Dok je Zdenko Lučić svojim djelovanjem zaslužio 14 odličja u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uključujući čin brigadnog generala HVO-a i Vojske Federacije BiH, Čović je makinacijama preko Ureda obrane dobio bjanko Trolist. Vjerojatno su i oni koji su ga predložili za to odličje sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Gradeći svoj lažni životopis Dragan Čović, gostujući u emisijama na raznim dalekovidnicama pokušava zaustaviti svoj, ovoga puta neizbježni pad.

Iz pouzdanih zagrebačkih političkih izvora OTPOR-A, saznajemo kako će trenutna politička i lažno-životopisna promidžba Dragana Čovića ubrzati njegov nestanak s političke scene. Ni peglanje imidža gostovanjima u emisijama koje su plaćene novcem svih nas poreznih obveznika neće mu pomoći da se zadrži u političkom životu Bosne i Hercegovine na čelu HDZ BiH.

Ono što će nakon svega ostati i asocirati na Dragana Čovića su njegov ratni zločin nad civilnim stanovništvom i 14. pitanja Akademiku postavljena od brigadnog generala Zdenka Lučića, koji su danas predmet djelovanja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine.

Ivan Kovačević / OTPOR^.Media
kontakt autora [email protected]