Dvadeset godina. Toliko traje politički san Dragana Čovića, san u kojemu je on glavni tumač sudbine Hrvata u Bosni i Hercegovini, jedini čuvar “opstojnosti”, jedini koji zna što je najbolje, a istovremeno on i njegova obitelj žive holivudski san u tih 20 godina. Sinoć se taj san preselio u studio Hrvatske televizije, u emisiju 1 na 1 Romana Bolkovića, gdje je Čović ponovio sve što ponavlja već dva desetljeća. I ništa novo. Ništa svježe. Ništa što bi moglo uvjeriti ikoga tko živi stvarni život u Bosni i Hercegovini. Samo isprazna demagogija i lažno predstavljanje Hrvatima u Republici Hrvatskoj preko državne televizije.
Govorio je o svom životopisu, za koga svi znamo da je „fake”. U njemu ne spominje da se potpisivao ćiriličnim pismom i izjašnjavao Jugoslovenom, niti da je odobravao servisiranje zrakoplova koji su 1991. godine raketirali hrvatske gradove Dubrovnik, Šibenik, Split, Zadar i Zagreb gdje je u raketiranju banskih dvora cilj bio likvidirati dr. Franju Tuđmana prvog predsjednika republike Hrvatske. Na kraju hvalsopjeva o sebi je ubacio i rečenicu: “17. lipnja promoviramo 12. knjigu.”
Tko “promoviramo”?
Tko je napisao tu knjigu?
O čemu je?
Zašto se govori u množini?
Maslina i škare — metafora koja otkriva više nego što je namjeravala
Čović je BiH usporedio s maslinom koju “tri para škara obrezuju”. Lijepa slika, ali i brutalno podla, tko ju iskazuje. Jer ako je Bosne i Hercegovina maslina, onda je pitanje: tko je sve godinama rezao, gdje je rezao i zašto je maslina danas toliko iscrpljena? Ne, nije problem u metafori. Problem je u stvarnosti:
- kralo se i krade iz javnih poduzeća,
- kralo se i krade se državna imovina,
- kralo se iz industrijskih giganata poput SOKO‑a, i ALUMINIJ d.d.,
- kralo se i krade iz državnih poduzeća HT ERONET, JP Elektorprivreda HZ HB, JP Elektroprivreda BiH, Rudnici Boksita, Koksara Lukavac,
- kralo se i krade po privatnim poduzećima UKRASKAMEN d.d.,
- kralo se i krade iz proračuna,
- kralo se i krade iz državnih institucija,
- kralo se i otkidalo korito rijeke Radobolje gdje je vladar izgradio vilu,
- rezalo se po kadrovima — ali samo onima koji nisu “ČOVIĆEVI”.
Sve to dok se javnosti prodaje priča o “opstojnosti Hrvata”. Ta mantra traje 20 godina. I ponavlja se kao da Hrvati u Bosni i Hercegovini ne znaju prepoznati razliku između stvarne brige, političkog marketinga i bezočne krađe i knjiženja resursa države na fizičke i pravne osobe bliske vladaru Čoviću.
DEMOGRAFIJA – Brojke koje nijedna emisija ne može sakriti
Ovo je ključna istina koju nikakva televizijska plaćena emisija i gostovanje ne može prekriti:
BiH nestaje. Demografski, ekonomski i društveno.
1. Odlazak mladih — razmjeri egzodusa
Prema IOM-u, UNDP-u:
- oko 600.000 ljudi napustilo je BiH od 2013. do 2025.
- svake godine ode između 32.000 i 38.000 ljudi, većinom mladih.
- BiH je među tri najbrže demografski praznoće zemlje u Europi.
- Prosječna dob u BiH je 43 godine — starija nego u Kini, Iranu ili Turskoj.
A prema Eurostatu:
- u Hrvatskoj danas živi više od 250.000 državljana BiH, većinom mlađih od 40 godina.
- Njemačka je odobrila više od 130.000 radnih dozvola državljanima BiH u zadnjih 7 godina.
To je egzodus, ne migracija. O ovome bezočno laže Dragan Čović gostujući u Romana Bolkovića.
2. Hrvati u BiH su najpogođeniji sloj
Prema popisu stanovništva i procjenama demografa:
- broj Hrvata u BiH pao je s 760.000 (1991.) na 283.000 (2026.),
- a procjene za 2027. su katastrofične.
To znači da je svaki jedan i pol Hrvat nestao iz BiH u 30 godina.
I dok se govori o “opstojnosti”, stvarnost je da se:
- sela prazne,
- škole zatvaraju ( primjer najstarije župe u Hercegovini, Veljaci u Ljubuškom),
- župe gase,
- mladi odlaze,
- a političke elite ostaju iste.
O ovome svemu lagao je Dragan Čović kod Bolkovića.
3. Ekonomija i zemlja koja ne može zadržati ljude
Podaci Centralne banke BiH i Svjetske banke:
- BDP po glavi stanovnika u BiH je 7.300 USD — najniži u Europi osim Moldavije.
- Prosječna plaća je oko 1.300 KM, dok je u Hrvatskoj 1.300 EUR.
- Stopa nezaposlenosti mladih je 33%, jedna od najviših u Europi.
- BiH ima 3 radnika na 1 umirovljenika što je neodrživo.
- Investicije su najniže u regiji, jer politička nestabilnost odbija kapital.
To su razlozi odlaska. Ne metafore o maslinama.
“Guranje mladih” je najveća laž politike i izričaja Dragana Čovića
Čović je ponovio da “gura mlade ljude”. To zvuči dobro, ali je u potpunoj suprotnosti s realnošću. Jer tko su ti mladi ljudi? Gdje su? Koliko ih je? Što rade?
Istina je jednostavna: mladi se guraju, ali preko granice.
A u politici ostaju ista lica:
- Bariša Čolak,
- Dragan Čović,
- Nikola Špirić,
- Sredoje Nović, i cijela generacija političkih veterana iz komunističkog sustava koji su u javnom životu dulje od kornjača s Galapagosa.
- Ili pak nova lica mladih koja su poslušnici, podanici i lutke na koncu Dragana Čovića
To nije obnova. To je blokada. To je totalitarizam, a politika koju provodi Dragan Čović prema Hrvatima i mladima je fašizam, jer stranačka iskaznica je više važna nego partijska u komunizmu. Više je politika koju on provodi protjerala Hrvata iz Bosne i Hercegovine, nego Osmanlije za 500 godina vladavine ovim prostorima.
Dvadeset godina iste priče
Čović je opet ponovio da je “ustavno‑pravni položaj Hrvata ključni izazov”. To je rečenica koju može izgovoriti i u snu.
Ali u međuvremenu:
- ekonomija stagnira,
- institucije slabe,
- društvo se polarizira,
- mladi odlaze,
- a političke elite ostaju iste.
To nije politika. To je status quo.
Čović je na kraju rekao da se “budućnost BiH treba povjeriti sposobnim i obrazovanim ljudima”. To zvuči dobro kada to izgovori i slaže Hrvatima u republici Hrvatskoj. Ali je u suprotnosti s praksom. Jer sposobni i obrazovani odlaze ili su već otišli. A oni koji ostaju, ostaju jer su dio pokvarenog sustava, ne zato što su najbolji.
San traje, stvarnost odlazi
Dvadeset godina političkog sna ne može sakriti stvarnost. A stvarnost je da Bosna i Hercegovina ostaje bez ljudi, bez mladih, bez energije, bez perspektive. I dok se u televizijskim studijima ponavljaju metafore o maslinama, u stvarnom životu ljudi odlaze tiho, bez pompe, bez emisija, bez metafora.
Vrijeme je da se narod probudi i Lučiću da povjerenje za dobrobit sviju u Bosni i Hercegovini. Jer oni koji su dvadeset godina spavali, ne mogu voditi zemlju koja se raspada od budnosti i kriminala onih koji vladaju Bosnom i Hercegovinom više od dva desetljeća.
I na koncu poruka Romanu Bolkoviću da ne radi lažnu propagandu i ne služi interesima s gostima u svojoj emisiji koji protjeruju Hrvate iz Bosne i Hercegovine.
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
kontakt autora [email protected]
