Dragan Čović je, izgleda, počeo primjećivati anomalije nakon što je pogledao javne nastupe brigadnog generala Zdenka Lučića. Zanimljivo je kako Maslinar, nakon što je Zdenko Lučić javno progovorio o dubokim devijacijama u bosanskohercegovačkom društvu, odjednom počinje koristiti istu terminologiju, kao da je otkrio novu političku filozofiju, a ne vlastiti odraz u ogledalu.
Ono što je zanimljivo je što Maslinar nije ponudio odgovor ni na jedno od 14 pitanja koje mu je Lučić javno postavio? A postavljati mu ih treba svaki puta dok ne odgovori. Jer, ono što za Maslinara nije anomalija, narod već godinama vidi kao sustavnu praksu:
- Nije anomalija da se njegova obitelj enormno obogatila brzinom koja u uređenim državama završava u istragama.
- Nije anomalija da su zetovi, njihova braća i kumovi raspoređeni po institucijama kao da je riječ o privatnom poduzeću, a da su uz to veleposjednici imanja, solarnih i vjetro parkova i da grade stambeno poslovne komplekse po Međugorju i Orebiću preko osoba na kojima se ta imovina samo vodi i tako sudjeluju u pranju novca kako u BiH tako i u Europskoj uniji.
- Nije anomalija da jedan od zetova gradi kuću tik uz njegovu, kao da se gradi mali dinastički kompleks.
- Nije anomalija ni to što Maslinarovu rezidenciju, građenu i zidinama omeđenu u stilu južnoameričkih narko-bosova čuvaju policija, privatni zaštitari i “noćni stražari” plaćeni 50 KM po smjeni, preko zaštitarske agencije iz Čitluka koja ih angažira na crno.
Ali zato u našem društvu poremećenog sustava vrijednosti anomalija je sve što ugrožava Maslinarovu moć. Njemu je anomalija kandidatura slobodoumnog Hrvata za kojega Maslinar i poslušnici na jednoj od sjednica HNS-a konstatiraju kako Lučića treba ukloniti i skloniti, što u biti znači eliminirati. To su naučili u vrijeme komunizma i danas bi to opet radili. Ovime dokazuju i narko-kartelski pristup problemima, gdje mafija rješava svoje probleme eliminacijom neistomišljenika.
Pitanje koje se samo nameće: Od koga se Čović zapravo čuva uklanjanjem i sklanjanjem? Od kriminalaca? Od političkih protivnika? Od međunarodne zajednice? Ili kako mnogi sve glasnije govore, od hrvatskog naroda? Zašto? Zato što nije Hrvat, jer je stari Jugosloven. Posebno intrigira činjenica kako se iznad Maslinarovog imanja nalaze ometači signala za letjelice. To se ne postavlja zbog komaraca. To se postavlja kad se netko boji pogleda odozgo.
U javnim nastupima Maslinar Čović iznosi uljepšane verzije vlastitog životopisa. No, postoje činjenice koje ostaju:
- 1991. i 1992. godine komandovao je podređenima i izdavao naloge za servisiranje i održavanje zrakoplova Jugoslovenske narodne armije, koji su raketirali Hrvatske gradove Zagreb, Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik, Ljubuški i Grude gdje su počinjeni ratni zločini nad civilnim stanovništvom.
- Maslinar ima i bezbedonosni certifikat KOS-a.
- U studentskim danima izjašnjavao se kao Jugoslaven i potpisivao ćiriličnim pismom.
- Bio je stipendist vojnog sustava SOKO.
- Bio je član samoupravnih organa u strukturama koje su bile temelj Jugoslovenskog političkog i represivnog aparata.
Danas, međutim, isti taj govori o “opstojnosti Hrvata” i “vitalnim hrvatskim nacionalnim interesima“.
Partnerstvo s Komšićem koje je neraskidivo
Čović danas glumi žrtvu “nelegitimnog izbora”, ali činjenice su neumoljive. 24 godine je u političkom dogovoru s Komšićem. Ako je Komšić “problem”, zašto je bio partner? Ako je sustav “nepravedan”, zašto ga je gradio? Hrvati više nisu slijepi. Ljudi vide da se “borba za Hrvate” pretvorila u borbu za imovinu, pozicije i dinastiju. Maslinar sada govori o anomalijama, ali ne onima koje je stvorio, nego onima koje njemu smetaju u postizanju interesa za sebe i svoju obitelj. Ističe Maslinar kako su mu ambicije za sljedeće izbore jasne poput implementacije izbornih rezultata, izbor hrvatskog Člana predsjedništva BiH te osiguravanje legitimnih članova Vijeća ministara i potrebne većine u domovima naroda. Nema riječi o Izbornom zakonu, kanalu na hrvatskom jeziku što je do sada uvijek naglašavao. Kada govori o legitimitetu Maslinara treba podsjetiti da nas on rijetko kad uspije iznenaditi svojim izjavama, ali zna izvesti toliko prozirne farse tako da i oni koji su na sve ovo navikli osjete velike razmjere besramlja.
Željko Komšić i Željana Zovko predstavljaju storiju o jednom takvom besramlju gdje Maslinar selektivno primjenjuje izraze legitimitet i legalitet. Željko Komšić je 13. veljače 2008. godine postavio Željanu Zovko za šeficu diplomatske misije u Madridu gdje je provela pune 4 godine.
Željko Komšić se službeno tijekom 2024. godine obraćao predsjednici europskog parlamenta Roberti Metsoli tražeći da Bruxelles osudi ponašanje europarlamentarke iz Republike Hrvatske koju je on svojevremeno odredio da zastupa Bosnu i Hercegovinu u španjolskom glavnom gradu Madridu. Pravo pitanje za Maslinara i njegovog vjernog suradnika u oduzimanju prava Hrvata u Bosni i Hercegovini Željka Komšića jeste, kako je Željana Zovko koja bila kadar nelegitimnog Komšića postala kadar Maslinara Čovića?
Istina je kako je ona od početka bila kadar i jednog i drugog koji uspješno zamajavaju i oduzimaju prava hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini već 24 godine. Samo uzmete činjenicu kako Željana Zovko koja je diplomatsko iskustvo i staž gradila zahvaljujući Komšićevom povjerenju odjednom postaje vedeta Maslinara Čovića u njegovim interesnim igrama. Ovime car ostaje gol. Mehanizam političke manipulacije i manipulacije nacionalnim identitetom u Bosni i Hercegovini za Dragana Čovića i Željka Komšića gdje se legitimitet uvažava kada proizvodi izravnu osobnu korist Maslinaru Čoviću i partneru mu Komšiću.
Pravo je pitanje, je li Komšić postavljao i Valentinu Marinčić na diplomatske pozicije uz dogovoru s Čovićem? Valentina Marinčić je suautorica knjige pod naslovom „Menadžerski pristup životu“ s Maslinarom čija promocija je najavljena za 17. lipanj 2026. godine u Muzeju moderne umjetnosti, Kampusa Sveučilišta Mostar u Rodoču.
Čović je godinama gradio politički narativ pred izbore na “Izbornom zakonu”, “legitimnom predstavljanju” i “hrvatskom TV kanalu”. Zašto? Jer su te teme služile kao paravan, dok je stvarna agenda bila sasvim druga: učvršćivanje osobne moći i bogatstva, kontrola institucija, nadzor i zaštita vlastitog kruga.
Što se danas promijenilo?
Ništa u državi. Promijenilo se samo to da se pojavio kandidat kojeg Maslinar ne može kontrolirati, general Zdenko Lučić, koji je otvorio teme koje Čović kao gospodar kaosa sam kreirao: anomalije, bogaćenje, nepotizam, privatizacija institucija i sigurnosni aranžmani oko privatnih rezidencija Maslinara.
Gdje je nestao Izborni zakon?
Maslinar više ne govori o izbornom zakonu. Godinama je to bio temelj svake njegove političke poruke. Sada odjednom tišina. Zato što je 24 godine savršeno funkcionirao u dogovoru s Komšićem. Postoji i još jedna veza s Komšićem, a to je bivši glavni urednik „stranačkog glasila“ kod kojega je u kućne posjete, na večere dolazio Željko Komšić. On je imao za suradnicu drugu Valentinu s prezimenom Rupčić, koja mu je bila dugogodišnja pratiteljica u danas hvala Bogu demokratiziranoj Gebelsovoj utvrdi, koju je vodio po nalozima Maslinara, a koja danas ima ulogu u vođenju izborne promidžbe HDZ BiH. Mnogi se Hrvati s pravom pitaju je li Valentini Rupčić notorni Željko Komšić daljnji rođak? Ako je tomu tako, onda Valentina vodi izborni stožer kandidatkinji HDZ BiH i vjerojatno igra Maslinarovu igru da joj pored Lučića i Filipović, ponovno trijumfira osoba koju je predložio njen daljnji srodnik.
Prema informacijama koje smo dobili iz Maslinarovog sigurnosnog sektora, tijekom posljednjeg boravka u Sarajevu ovoga tjedna održan je sastanak stranaka SDA, HDZ i DF u kojemu su sudionici jasno istakli kako imaju pripremljenih 17 tisuća bošnjačkih glasova za Dragana Čovića i njegovu pratilju.
Gdje je nestao TV kanal na hrvatskom jeziku?
Godinama je to bio lažni simbol “borbe za hrvatska prava”. Danas ga Maslinar ne spominje. Jer kanal nikada nije bio cilj, bio je politički alat. A kad alat više ne služi svrsi, jednostavno se odloži. Kad političar preko noći prestane govoriti o temama koje je godinama predstavljao kao “pitanje opstanka”, to nije slučajno. To je znak da se promijenio samo njegov osobni interes, a ne stanje u državi. I zato je danas legitimno pitati: Je li Maslinar Čović ikada želio Izborni zakon i kanal na hrvatskom jeziku, ili je želio samo vlast i prijevaru hrvatskog biračkog korpusa uz pomoć partnera mu Željka Komšića?
Na kraju svega, ostaje kristalno jasna činjenica:
Zdenko Lučić odavno zna odgovor na pitanje, je li Dragan Čović ikada želio dobro hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini i taj odgovor je toliko jasan i javno artikuliran da ga više nije ni potrebno izgovoriti.
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
kontakt autora [email protected]
