Čovjek se danas stvarno mora zapitati: ima li na ovim prostorima ijedan ormar iz kojeg ne iskaču dežurni tumači povijesti? Taman kad pomisliš da si vidio sve, nakon znanstvenog dvojca Markovine i Jakovine, u javni prostor uskoči još jedan prosvjetitelj i stručnjak za prošlost – glavom, bradom i glasnim monolozima – Zdravko Mamić. Pa dobro, iz kojih se to dubina više izvlače?
Na prvi pogled, staviti Mamića u isti koš s dvojicom uglednih sveučilišnih profesora djeluje kao potpuni apsurd. Ali, ako ogulimo titule, njih trojica zapravo sjede u istom razredu i prepisuju jedan od drugoga. Razlog je genijalno jednostavan: i jedni i drugi kroje povijest kao da je od rastezljive gume, prilagođavajući je onome što im u tom sekundu najviše odgovara.
S jedne strane imamo Markovinu i Jakovinu. Ta dva neumorna jahača povijesne apokalipse znanost koriste kao čarobni štapić – isključivo i jedino da bi obranili partizanske zločine i dokazali kako je komunizam zapravo bio raj na zemlji, samo s malo više magle. Za njih su mračni dijelovi naše prošlosti tek beznačajne usputne packe na blistavoj ideološkoj slici koju nam, poput trgovačkih putnika, uporno pokušavaju uvaliti.
S druge strane stoji Zdravko Mamić, novopečeni akademik s diplomom iz preživljavanja na bjegunskoj adresi. Njega, naravno, ne zanimaju davni partizani ni drug Tito. Mamić ima puno plemenitiji povijesni zadatak: čuvanje vlastite guzice, koja već odavno svira klavir u strahu od hrvatskog pravosuđa.
A kako se najbolje brani ta dragocjena pozadina u izbjeglištvu? Tako da preko noći doživiš prosvjetljenje, pa ravno iz Sarajeva, pred šokiranim novinarima, držiš duboke geopolitičke lekcije i prepravljaš povijest nacija u Bosni i Hercegovini. Dok profesori s visoka drve po starim režimima, Mamić s mikrofonom u ruci dijeli lekcije tko je tko na ovim prostorima i miješa karte iz prošlosti – sve ne bi li uvjerio svijet da je on zapravo neshvaćeni povijesni vizionar, a ne običan čovjek s tjeralicom.
Na kraju, formula je ista za sve. Povijest više nije učiteljica života, nego jeftina samoposluga: uđeš, uzmeš ono što ti taj dan paše za tvoju priču, a ono što ti kvari biznis ili te vodi u zatvor – jednostavno praviš se da nikada nije ni postojalo.
Žarko Lasić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
