Dragan Čović ponovno je stao pred kamere na tiskovnoj konferenciji u Parlamentu Bosne i Hercegovine i pokušao uvjeriti javnost kako je njegov životopis besprijekoran, da je bio “najbolji student”, da je “sve uredno završio”, da su sve kritike “gluposti”. Problem je samo jedan: dokumentacija koju posjedujemo govori suprotno.
Čović je tako teatralno poručio:
“Glupost ide do te mjere da kažete da neko tko je redovno završavao svaki fakultet, svaki postdiplomski, svaki doktorski, svaki specijalistički studij. Otvarate priču je li to završio… Jadna vam majka. Da upitate nekoga ko je sa mnom išao na svaki studij, vidjeli biste da sam bio najbolji”. No, jadna je samo istina koju Dragan Čović pokušava zatrpati. Ipak mu to neće uspjeti, jer postoje izvorni dokumenti.
Prema njegovom srednjoškolskom i studentskom dosjeu, on nije bio najbolji, nije bio ni blizu najboljeg, a ocjene mu ne svjedoče o nikakvoj izvrsnosti. Naprotiv. Stara poslovica kaže: „Kad se laž pretvori u naviku, istina postane najveći neprijatelj Vladara”.
Netko je sačuvao izvornu dokumentaciju iz koje se vidi:
- da je Čović bio slab učenik mašinske srednje škole,
- da je bio prosječan do ispodprosječan student mašinstva,
- da nije polagao ispit kod prof. dr. sc. Behdžeta Mesihovića, iako je to bio obvezan ispit na tom studijskom programu. Profesor Mesihović je to javno potvrdio: „Čović nikada nije položio ispit kod mene”.
Ako student ne polaže obvezni ispit kod profesora koji je naveden u izvedbenom planu i programu toga studija, a ipak diplomira, onda to nije akademska izvrsnost. To je blago rečeno prijevara. To otvara sumnju u kriminalne radnje. I umjesto da ponudi jedan jedini dokument koji potvrđuje njegove tvrdnje, Čović se opetovano skriva iza uvreda, patetike i agresivne retorike iz udobne fotelje predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
RETORIKA ŽRTVE KAO POLITIČKI ŠTIT
Čović tvrdi da je “žrtva priča o školovanju već 30 godina”. Ne, on je žrtva samo vlastitih kontradikcija. I žrtva koja nikako da odgovori na konkretna pitanja:
-Zašto nije polagao ispit kod profesora koji je bio nositelj predmeta u izvedbeno planu i programu studija kojeg je pohađao?
-Zašto se ocjene ne podudaraju s njegovim tvrdnjama o izvrsnosti?
-Zašto je u emisiji „nedjeljom u 2” kod Aleksandra Stankovića javno lagao kako se nikada nije izjašnjavao Jugoslovenom i potpisivao ćiriličnim pismom?
-Koliko imovine ima on i njegova obitelj u Bosni i Hercegovini i inozemstvu?
-Koliko poduzeća je neslužbeni vlasnik i je li točno da su direktori javnih poduzeća po njegovom nalogu kupovali zemljište od poduzeća PROMARK, odnosno SOKO zrakoplovstva?
-Je li točno da su iz Aluminija prodavane sirovine nekim njemu bliskim poduzećima po nižoj cijeni od proizvodne i je li točno da je unaprijedio posljednje direktore koji su uništili Aluminij d.d.?
-Za što je koristio poduzeće Mondo, koje je izdavalo račune ERONETU za usluge koje nikad nije isporučilo?
-Je li točno da je pokušao JP Elektroprivredi HZ HB prodati Mini Hidro Elektranu u Prozor-Rami u papirnatom obliku, kako bi njegov zet zaradio 4 milijuna maraka?
-Koliko mu rodbine radi u JP Elektroprivreda HZ HB?
-Gdje rade ostali članovi njegove obitelji?
-Gdje mu rade kćerke, gdje mu rade zetovi, gdje rade njihova braća?
-Je li istina da zetov brat radi u ERONETU poduzeću u državnom vlasništvu, ne dolazi na posao, prima plaću, koristi reprezentaciju i automobil te tvrtke te kada mu se prohtije za Čovićeve potrebe preko drugih za to ovlaštenih osoba pristupa sobi u kojoj se prisluškuju razgovori operatera?
-Koliko solarnih parkova u vlasništvu mu imaju zetovi službeno, a koliko neslužbeno?
-Zašto je šutio kad je Dodik rekao da je u Bleiburgu trebalo sve pobiti?
-Koliko je Hrvata u BiH bilo kad je došao na vlast, a koliko ih je danas?
Umjesto odgovora Čović bira napad, vrijeđanje i glumljenje mučenika. To je politička taktika druže Čoviću, a ne istina.
OD AKADEMSKIH MANIPULACIJA DO POLITIČKE MOĆI
Čovićev obrazovni put je također čudnovata priča. To je temelj političkog mita koji je godinama prodavao javnosti: priču o “najboljem”, “najpametnijem”, “najkompetentnijem” i „najoptimisti glede europskog puta BiH”. Ako je temelj lažan onda je lažan i narativ koji je na njemu izgrađen.
A na tom narativu izgrađena je:
- mreža moći,
- mreža poslušnika,
- mreža interesa,
- mreža pogodovanja,
- mreža kriminalnih privatizacijskih operacija koje su uništile nekadašnje gigante poput SOKO-la.
Čovića se u javnosti godinama povezuje s:
- ulogom u SOKO-lu u vrijeme kada je JNA kojoj je pripadao kao lice s bezbedonosnim certifikatom KOS-a koristila zrakoplove za napade na RH i BiH,
- poslijeratnim procesima koji su osiromašili građane Bosne i Hercegovine, a obogatili uski krug Čovićeve obitelji i prijatelja.
To su teme koje zaslužuju ozbiljnu istragu, a ne bahate rečenice pred kamerama. Nitko ne tvrdi da je sud donio presudu, ali politička odgovornost postoji i bez sudske presude. A moralna odgovornost još i više. Ono što je Čović izgovorio na konferenciji za medije u Parlamentu Bosne i Hercegovine nije bilo smireno, nije bilo argumentirano, nije bilo transparentno. To je bio defanzivni ispad čovjeka koji zna da dokumenti koji ga optužuju postoje. Da se priča ne može više kontrolirati. Da se mit urušava. Da se istina približava.
I zato viče. I zato vrijeđa. I zato glumi žrtvu. Ali kada se maknu kamere, ostaje samo jedno pitanje: Ako je sve bilo uredno, zašto se boji dokumenata koji su sačuvani?
Stara kineska poslovica kaže: „Vladar može kupiti tišinu, ali ne i šutnju o vlastitoj prošlosti”.
Nakon ovih bezočnih laži i uvreda koje kontinuirano u javnom diskursu iznosi Dragan Čović objavljujemo sljedeću:
POLITIČKOMORALNA OPTUŽNICA
protiv Dragana Čovića, a sve na temelju dostupne dokumentacije, javnih izjava i kontradikcija.
Ova optužnica predstavlja analitički, politički i javnointeresni dokument utemeljen na:
- dokumentaciji o srednjoškolskom i fakultetskom obrazovanju Dragana Čovića,
- javnim izjavama prof. dr. sc. Behdžeta Mesihovića,
- Čovićevim kontradiktornim tvrdnjama iznesenim pred medijima,
- javno dostupnim informacijama o njegovoj ulozi u agresiji na BiH i RH, političkim, privatizacijskim i društvenim procesima.
Ova optužnica ne prejudicira sudske odluke, već politički i moralno razmatra odgovornost osobe koja skoro tri desetljeća obnaša najviše funkcije zauzimajući prostor koji po Ustavu BiH pripada Hrvatima, a ne Jugoslovenima.
I. ČINJENIČNI OPIS
Manipulacije o ocjenama i školovanju
Na temelju dokumentacije utvrđuje se:
1.Da je Dragan Čović bio slab učenik mašinske srednje škole, s ocjenama koje ne potvrđuju nikakvu izvrsnost.
2.Da je kao student mašinstva imao prosječne do ispodprosječne rezultate.
3.Da nije položio obvezni ispit kod prof. dr. sc. Behdžeta Mesihovića, iako je prema izvedbenom planu to bio obvezan predmet studijskog programa koji je pohađao.
4.Da je profesor Mesihović javno potvrdio da Čović nikada nije pristupio ispitu kod njega.
5.Da unatoč tome Čović tvrdi da je bio “najbolji student” i da je “sve uredno završio”.
Ove činjenice ukazuju na ozbiljne sumnje u regularnost studija, uključujući mogućnost pogodovanja, zloupotrebe položaja ili drugih oblika akademske korupcije.
II. KVALIFIKACIJA
Sumnja na nezakonitosti u obrazovnom procesu
Na temelju gore navedenog, postoje osnovi sumnje da su:
- obvezne akademske procedure zaobiđene,
- ispiti upisani bez polaganja,
- službene evidencije manipulirane ili selektivno primjenjivane,
- institucionalni mehanizmi zloupotrijebljeni u korist Dragana Čovića.
Ove radnje, ukoliko bi bile potvrđene, predstavljale bi:
- povredu akademskog integriteta,
- povredu zakona o visokom obrazovanju,
- zlouporabu položaja i ovlasti,
- falsificiranje službene dokumentacije.
III. POLITIČKA I MORALNA ODGOVORNOST
Sustavno obmanjivanje javnosti
Čović je na tiskovnoj konferenciji izjavio: “Bio sam najbolji na svakom studiju.”
Dokumentacija pokazuje suprotno.
Čović je izjavio: “Sve je uredno i provjerljivo.”
Nije ponudio nijedan dokument.
Čović je izjavio: “Glupost ide do te mjere…”
Time je pokušao diskreditirati ljude koji su iznijeli optužbe potkrijepljene originalnim dokumentima, umjesto da odgovori na pitanja.
Ovakvo ponašanje predstavlja:
- svjesno obmanjivanje javnosti,
- političku manipulaciju,
- izbjegavanje transparentnosti,
- zloupotrebu javne pozornice odnosno Parlamenta Bosne i Hercegovine za prikrivanje činjenica.
IV. ŠIRI DRUŠTVENI KONTEKST
Povezanost obrazovnih manipulacija s kasnijom karijerom
Politička karijera Dragana Čovića izgrađena je na narativu o “stručnjaku”, “najboljem studentu”, “vrhunskom inženjeru”.
Ako je temelj lažan, lažan je i narativ. Ako je diploma upitna, upitna je i stručnost. Ako je početak obilježen manipulacijama, onda je i politička karijera prožeta istim obrascima.
V. ZAKLJUČAK
Na temelju svega navedenog, politički i moralno se utvrđuje:
1.Da postoji ozbiljna i dokumentirana sumnja kako Dragan Čović nije regularno završio sve obvezne ispite na studiju.
2.Da je svjesno i kontinuirano obmanjivao javnost o svom obrazovanju, identitetu i pismu koje je koristio u službenoj uporabi.
3.Da je izbjegao suočavanje s dokumentima koji su izvorni.
4.Da je njegova izjava u Parlamentu BiH bila defanzivna, agresivna i sadržajno prazna, s ciljem diskreditacije prijavitelja, a ne rasvjetljavanja činjenica.
5.Da se radi o političkom obrascu koji traje desetljećima.
VI. PRIJEDLOG DALJNJIH KORAKA
- Objaviti cjelokupnu dokumentaciju o njegovom školovanju.
- Zatražiti službenu provjeru fakultetskih evidencija.
- Zatražiti javno sučeljavanje s prof. dr. sc. Behdžetom Mesihovićem.
- Postaviti pitanje političke odgovornosti osobe koja tri desetljeća gradi karijeru na tvrdnjama koje dokumenti ne potvrđuju, odnosno potvrđuju nešto sasvim suprotno
- Utvrditi je li se izjašnjavao kao Jugosloven i potpisivao ćiriličnim pismom u službenim dokumentima i
- Utvrditi Čovićevu odgovornost kao osobe sa bezbednosnim certifikatom KOS-a iz sustava JNA agresora, točnije odgovornost za ratni zločin nad civilnim stanovništvom u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj (raketiranje gradova – Zagreb, Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik, Ljubuški i Grude) za koje ga je otvoreno, jasno i glasno na svome Facebook profilu prijavio DORH-u i Tužiteljstvu BiH, brigadni general HVO-a Zdenko Lučić.
