Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini osnovana je 23. lipnja 2014. godine kao institucija koja bi trebala predstavljati najviše standarde znanstvene i umjetničke izvrsnosti. Utemeljena je po univerzalnim kriterijima, s jasno definiranim kategorijama članstva, počasnim, redovitim, dopisnim članovima i suradnicima i danas broji 54 člana. To je trebao biti projekt koji simbolizira autonomiju hrvatske intelektualne zajednice u BiH, njezinu zrelost i sposobnost da sama definira svoje vrijednosti. Umjesto toga, HAZU BiH je vlastitim izborom postao politički dekor jednog čovjeka, a ne akademska institucija.
Svečana sjednica ili politički igrokaz?
Svečanost povodom 12 godina postojanja održana u Hotelu Mostar, prostoru u kojem je kako se godinama govori, Dragan Čović tihi suvlasnik, pretvorila se u predstavu koja je više nalikovala partijskom kongresu nego akademskoj proslavi. Umjesto da obilježi 12 godina rada, HAZU BiH je obilježila 12 godina političke ovisnosti. Dodjela Zlatne zahvalnice Hrvatskom narodnom saboru koju je preuzeo Jugoslaven i ćiriličar Dragan Čović, samo je potvrdila ono što mnogi već dugo vide. Akademija je postala produžena ruka jednog čovjeka koji je dobio titulu akademik, od iste te akademije i jasno je da ona nije neovisno tijelo koje služi hrvatskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.
Akademija koja nagrađuje politiku, a ne znanost
Najproblematičnije nije to što je Čović preuzeo nagradu u ime Hrvatskog narodnog sabora, iako je to nespojivo s njegovim identitetom Jugoslovena i ćiriličara. Problem je poruka koju odašilje HAZU BiH. Poruka da je politička lojalnost važnija od znanstvenog doprinosa. Poruka da se Akademija ne vodi kriterijima izvrsnosti, nego kriterijima poslušnosti. Poruka da se identitet koristi kao politička mantra, a ne kao kulturna vrijednost. Kada politički lider koji desetljećima ponavlja istu frazu o “identitetu” za kojega znamo da je lažan i da je jugoslavenski, postane Akademik te prima Zlatnu zahvalnicu, logično je postaviti pitanje:
Čijem identitetu? Kome Akademija zapravo služi?
Jer identitet se ne gradi u hotelima, na zatvorenim ručkovima u mostarskim gostionicama, na potpise, čije račune plaća Dragan Čović novcem svih nas poreznih obveznika i kroz privatne veze, nego kroz institucije koje imaju integritet. Ako su hrvatski akademici u Bosni i Hercegovini spali na plaćeni ručak i pokoji dernek, jasno nam je kakav je njihov znanstveni rad i doprinos. Dosadašnjim postupcima HAZU BiH se simbolički pretvorio u ono što nikada nije smio postati, a to je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Ne zato što njegovi članovi imaju određene političke ili ideološke stavove, to je njihovo pravo, nego zato što Akademija:
-služi političkoj moći Jugoslovena Čovića, a ne znanstvenoj istini,
-nagrađuje političkog patrona, a ne intelektualni rad,
-ponavlja obrasce klijentelizma iz totalitarnog komunističkog sistema,
-pretvara se u društvo podobnih, a ne sposobnih.
To je bit problema.
Posebno je tragično što dio akademske zajednice, točnije ljudi koji bi trebali biti moralni korektiv društva, godinama pristaju na ulogu statista. Za sitne privilegije, gablece i simboličnu blizinu moći, pristaju na to da Akademija izgubi ono najvažnije, a to je autonomija. To nije samo intelektualni pad. To je civilizacijski poraz. Jer narod bez neovisne akademske zajednice ostaje bez kompasa. Ovaj tekst je kritika na model upravljanja institucijama koji uništava povjerenje u sve što bi trebalo biti sveto jednom narodu, a to su znanje, umjetnost, identitet, zajednica.
HAZU BiH danas stoji pred izborom:
biti akademija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, neovisna, hrabra i meritokratska, ili
biti politički dekor, odnosno produžena ruka jednog notornog ćiriličara i Jugoslovena.
Svečanost povodom 12 godina Akademije pokazala je da je izabrana druga opcija. Ali institucije se mogu vratiti sebi. Ako to žele.
Predsjedniče Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini akademiče Mladene Bevanda podsjetiti ćemo vas kako je Italija zemlja koja je imala prvu modernu znanstvenu akademiju na svijetu, koju su utemeljili u Rimu 1603. godine. Još prije 423 godine su naveli u svome geslu:
„Akademija vrijedi onoliko koliko je daleko od politike!“
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
kontakt autora [email protected]
