Ako se prilikom njegovih javnih nastupa u posljednje vrijeme malo bolje zagledate, na licu Dragana Čovića vidjet ćete sjenu zabrinutosti i prve znakove narušenog samopouzdanja.
Višedesetljetni „poker face” bosanskohercegovačke političke scene, neprikosnoveni vladar (Bosne i) Hercegovine, očito je uzdrman.
Našao se posljednjih tjedana u raljama (para)obavještajnog lobija Zdenka Lučića, protukandidata njegove projektirane odabranice Darijane Filipović za članstvo u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
„Ublehaš” o „nositelju Titove štafete”
Neobično i posve neočekivano za jednog uglađenog „nositelja europskih vrijednosti”, političara s besprijekornim outfitom, pažljivo održavanom frizurom i strogo balansiranim retoričkim vještinama, u javnost je procurila snimka koja ga predstavlja u potpuno drugačijem svjetlu, piše portal Odgovor.
Očito isprovociran i iznerviran svakodnevnim objavljivanjem detalja iz razdoblja prije nego što je postao predsjednik HDZ-a BiH, Čović je na jednom zatvorenom užem stranačkom sastanku ne baš biranim riječima govorio o svojem rivalu.
„Riječ je o osobi, kriminalcu, ratnom profiteru, lažnom obavještajcu, paraobavještajcu, špekulantu, našim narodnim jezikom rečeno – ublehašu”, portretirao je Zdenka Lučića.
To, međutim, nije nimalo poremetilo kandidata hrvatske petorke, koji je iz očito dobro čuvane i održavane arhive nastavio plasirati neke dosad nepoznate činjenice iz mladosti bivšeg „Jugoslavena” i „mladog ambicioznog člana Saveza komunista Jugoslavije”.
„Dragan Čović je na Tjentištu polagao vijence. Jednako je tako išao pješice na grob jednog od najvećih zločinaca u povijesti, Josipa Broza Tita. Danas se taj čovjek predstavlja kao Hrvat i onaj koji se zalaže za interese i prava Hrvata, a svi znamo da je bio i ostao Jugoslaven i ćiriličar”, navodi se u jednom tekstu na portalu koji kontrolira Lučićev lobi.
Tekst prepun optužbi na račun čelnika HDZ-a ilustriran je fotografijom na kojoj se vidi mladi Čović u delegaciji komunista na Sutjesci.
Dalje se u istom tekstu, prepoznatljivim obavještajnim načinom i rukopisom, kompromitiraju osobe bliske Čoviću kao „nositelji Titove štafete”, pripadnici tzv. Pokreta za Jugoslaviju ili predvodnici projugoslavenskih demonstracija u Ljubuškom.
Nešto ranije Lučić je detaljno problematizirao ulogu Čovića kao jednog od menadžera u Zrakoplovnom kombinatu Soko, strateškom dijelu vojne industrije bivše JNA.
Naveo je kako su se u Sokolu obavljali popravci i servisiranje zrakoplova oštećenih tijekom borbenih djelovanja u Hrvatskoj, kao i to da su Čovićevim odlukama rezervni dijelovi za letjelice prebacivani u vojnu bazu Zemunik kod Zadra za potrebe tadašnje JNA.
SOA u Predsjedništvu BiH?
Ratni i poslijeratni obavještajac SIS-a, čovjek od najvećeg povjerenja pokojnog Miroslava Tuđmana te brat jedne od najznačajnijih ličnosti (para)obavještajnih struktura Hrvatske, Ive Lučića, implicitno najavljuje da se neće zaustaviti na ideološkoj kompromitaciji Čovića te njegovoj prijeratnoj i ratnoj biografiji.
Enormno bogatstvo čelnika HDZ-a i način na koji je stečeno po svemu sudeći vrlo su temeljito dokumentirani, i to je ono čega se Čović pribojava više od ideoloških kontroverzija iz mladosti kojima su ga Lučići javno načeli.
U svakom slučaju, (para)obavještajna zajednica maksimalno je uključena u predizborne procese u Bosni i Hercegovini i već ozbiljno usmjerava tijek kampanja.
Prema procjenama pojedinih analitičara, dio svećenstva na jugu države već okreće leđa HDZ-u, dok politički Zagreb pažljivo motri razvoj događaja i čeka da prigrli eventualnog pobjednika.
Uostalom, i sam Lučić neprestano ponavlja da je on originalni HDZ-ovac koji želi vratiti otuđenu i otetu stranku na temeljne postavke, a njezina aktualnog čelnika poslati u političku mirovinu.
Ono što brine kandidata Demokratske fronte za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda nije prljavi rat koji bjesni između petorke i HDZ-a te između braće Lučić i Čovića. Njega brinu moguće posljedice koje na državu može imati (para)obavještajna prošlost (ali i sadašnjost) Zdenka Lučića.
„Lučić je bio obavještajac Republike Hrvatske, a član Predsjedništva Bosne i Hercegovine ima pristup tajnim podacima BiH. Zamislite da netko dobije to izvješće, a da je bio ili je i sada dio obavještajne službe Hrvatske. To bi bilo kao da mi fotokopiramo obavještajna izvješća BiH i šaljemo ih u Hrvatsku”, rekao je Kovačević.
Događaji kojima svjedočimo proteklih tjedana otvaraju niz ozbiljnih pitanja o djelovanju tajnih službi i njihovih (bivših i aktualnih) agenata. Ono što se prvenstveno i ultimativno nameće kao budući aksiom jest nužnost institucionalne demokratske kontrole obavještajnog sektora i sprječavanje zlouporabe u dnevnopolitičke svrhe. Iskustva država regije pokazuju, međutim, da, iako zloglasne Udbe više nema, njezine su metode i prakse itekako žive.
Fahrudin Đapo / Odgovor.ba
