Danas, dok se hrvatskom narodu ponovno obećavaju vladavina prava, gospodarski oporavak i europska budućnost, nužno je javnost podsjetiti na stvarne metode vladanja onih koji godinama drže monopol nad sudbinom naroda i gospodarstva. Slučaj brutalnog pritiska na poduzeće „Petrol“ d.d. Ljubuški i progona njegovih direktora i članova Upravnog odbora nije bio tek nesretni pravni nesporazum. To je primjer politički montiranog procesa, osmišljenog u jednom centru moći, s jasnim ciljem: eliminirati gospodarsku konkurenciju, ovladati strateškim sektorom naftnih derivata i uništiti svakoga tko se ne pokorava partijskom diktatu.

Na čelu te hobotnice stajao je i stoji osobno Dragan Čović, a njezini kraci – od ministarskih fotelja, preko lokalnih moćnika, pa sve do ucijenjenog ili neukog pravosuđa – precizno su odradili prljavi posao.

Početak progona

Pokušaj sustavnog uništavanja „Petrola“ d.d. počinje onog trenutka kada je Dragan Čović shvatio da nad ovim poduzećem ne može uspostaviti apsolutnu kontrolu. Ključni dokaz o njegovoj izravnoj umiješanosti datira još iz 1998. godine, kada je Čović uputio službeni dopis nadležnom sudu u Mostaru. Tim je dopisom izričito i ultimativno zatražio obustavu postupka transformiranja vlasništva niza hercegovačkih poduzeća, među kojima je bio i „Energopetrol“ d.o.o. Mostar društvo koje je svoju imovinu unijelo u novoosnovano poduzeće Petrol d.d. Mostar. Partner Energopetrolu d.o.o. bila je Dubrovačka banka d.d. Mostar koja je u postupku osnivanja novog poduzeća unijela novčana sredstva.

Ovim dopisom kao i kasnijim potezima, Čović je svjesno gurnuo poduzeća u pravni i ekonomski vakuum, blokirajući ulazak zdravog kapitala i međunarodnih partnera. Zaustavljanje vlasničke transformacije i preoblikovanje Energopetrol d.o.o. poslužilo je kao politička platforma za kasnija desetljeća iscrpljivanja, osporavanja legitimnih ugovora te za pretvaranje uspješnog poduzeća u metu za pravosudni odstrel. Za naglasiti je kako Energopetrol d.o.o. Mostar još uvijek nije privatiziran.

Da bi se poduzeće lakše slomilo na sudu, prethodno ga je trebalo financijski opteretiti i operativno paralizirati na terenu. Čović je najprije sam iskoristio poluge izvršne vlasti te kao ministar financija uveo selektivne ekonomske politike pod kojima je uvedena otvorena diskriminacija na tržištu naftnih derivata. Poduzeće „Petrol“ d.d. namjerno je stavljeno u neravnopravan položaj u vezi s cestovnim pristojbama (cestarine) u odnosu na povlaštene subjekte. Dok su obitelji bliske klanu uživale porezne olakšice i prešutna odobrenja za kompenzacije, prema „Petrolu“ d.d. primjenjivan je rigidan, diskriminirajući mehanizam kontrole s ciljem potpunog urušavanja njegove likvidnosti. Financijsko opterećenje je dodatno potencirano i kroz obustave plaćanje institucija Herceg-bosanske županije i Hercegovačko-neretvanske županije. Naime čelnici navedenih županija su svojim institucijama dale nalog da ne plaćaju za preuzete naftne derivate te je Petrol d.d. svoja prava i naplatu morao ostvariti putem dugotrajnih sudskih procesa.

Kasnije istu ulogu preuzima provjereni kadar iz Čovićeva inkubatora „Soko“ Mostar – novi ministar financija Vjekoslav Bevanda. Kao odani vojnik partije, odgojen u strukturama prijeratnog „Sokola“ iz kojeg Čović crpi svoje najodanije poslušnike, Bevanda je beskrupulozno iskoristio svoj ministarski položaj i poluge izvršne vlasti. Po njegovu nalogu i pod izravnim političkim pritiskom, u poduzeće „Petrol“ d.d. sustavno su se uključivale Financijska policija i Porezna uprava s vojskom svojih inspektora. Cilj slanja ovih kontrolnih tijela bio je neprekidnim blokadama i fabriciranjem zapisnika uništiti poslovanje poduzeća. Svi zapisnici su u konačnici pokazali da poduzeće Petrol d.d. posluje zakonito i transparentno što nije odgovaralo Čoviću te su se odlučili za drugu strategiju – blokade i zauzimanje posjeda od strane dijela radnika.

Livno kao operativni centar – Borjana Krišto, njezina politika i instrumentalizacija radnika

Dok je Čović koordinirao strategiju iz Mostara, operativni pritisak na terenu prepušten je drugoj najvažnijoj karici ovog klana – Borjani Krišto i njezinu političkom krugu u Livnu. Livno je u ovom procesu funkcioniralo kao regionalni centar napada.

Upravo pod izravnim političkim poticajem i pokroviteljstvom Borjane Krišto, dio radnika je bezobzirno instrumentaliziran i gurnut u kaznenu zonu. Politika predvođena Krišto potaknula je dio radnika na protuzakonito zauzimanje i blokadu imovine poduzeća „Petrol“. Cilj je bio stvoriti privid socijalnog kaosa, fizički ovladati infrastrukturom poduzeća i onemogućiti rad upravi.

Ovaj prljavi politički manevar u konačnici je potpuno raskrinkan i slomljen pred pravosudnim tijelima. Postupajući po tužbama za smetanje posjeda i zaštitu imovine, Općinski sudovi a kasnije u drugostupanjskom postupku i Županijski/Kantonalni sud u Livnu, donijeli su pravomoćne presude kojima je izričito utvrđeno da je to radničko zauzimanje imovine bilo potpuno nezakonito. Sudovi su naložili trenutačno vraćanje posjeda i deblokadu objekata, čime je ogoljena uloga politike iz Livna koja je svjesno gurala radnike u bezakonje radi ostvarivanja interesa političke elite.

U svojim protuzakonitim aktivnostima dio radnika stvorio je obveze prema UINO te prema Poreznoj upravi Federacije BiH. Petrol d.d. je u zaštiti svojih interesa prijavio odgovorne nadležnim institucijama te je u tijeku kazneni postupak protiv istih. Politički pokrovitelji pokušaja neprijateljskog preuzimanja su se nakon neuspjeha ogradili od radnika koji su provodili njihovu strategiju.

Razrađivali su i druge pristupe tako je lokalni moćnik iz Livna blizak klanu Čovića preko njegova zeta pokušao preko privatizacije Energopetrol d.o.o. ući u vlasničku strukturu s ciljem nastavaka neprijateljskog preuzimanja nadajući se nastavku političkog pritiska, financijskih inspekcija, blokada strateških odluka, što bi sve onemogućilo redovite poslovne aktivnosti i investiranje u modernizaciju društva.

Pravosudni analfabetizam i odanost partiji – Uloga županijskih tužitelja

Uz medijsku pripremu i javni linč koji je zdušno provodio FTV (zbog čega je kasnije ta televizija i pravomoćno osuđena za klevetu), na scenu stupaju Čovićevi pravosudni izvršitelji tužitelji zapadnohercegovačke županije.

Povezanost tužitelja s Čovićevim strukturama očitovala se u njihovoj apsolutnoj spremnosti da podignu nakaradne i ekonomski neodržive optužnice protiv generalnih direktora i članova Upravnog odbora „Petrola“ d.d.. Tijekom cjelokupnih istražnih i sudskih procesa koji su trajali skoro 20 godina postalo je očito da tužitelji ali i prvostupanjski sudski organi pod utjecajem politike, uopće ne razumiju osnovne ekonomske i pravne pojmove.

U svojoj političkoj misiji da po svaku cijenu osudi direktore i članove upravnog odbora poduzeća koje nije pod kontrolom klana, tužitelji zapadnohercegovačkog tužiteljstva su potpuno legitimne poslovne instrumente proglasila kriminalom. Za tužitelje ekonomski i pravni instituti kao što su: Ugovor o ustupanju potraživanja (cesija), Ugovor o preuzimanju duga, Korporativna jamstva i slično bili su nesavladiva ekonomska enigma. Tužiteljstvo nije znalo pročitati financijske kartice niti je razumjelo zaključke Revizije pravnog, računovodstvenog i ekonomskog aspekta te kretanje kapitala u društvu Petrol d.d. koju je između ostalog uradila Agencija za privatizaciju FBiH te prihvatila i Vlada Federacije BiH.

Sudsko suučesništvo u iscrpljivanju – Namjerno razvlačenje procesa

Da je pravosudni sustav bio neovisan, neuke i neosnovane optužnica koje su podignute i ekspresno potvrđena na Županijskom sudu Široki Brijeg ili Općinskog suda Ljubuški pod izravnim utjecajem klana Čović bila bi odbačena na prvom ročištu. Međutim, to se nije događalo. U predmetu koji se vodio na Županijskom sudu u Širokom Brijegu i predsjednica sudskog vijeća Katica Artuković odigrala je ulogu u ovoj režiji. Suprotno mitu o nepristranosti, dokazi i zapisnici jasno pokazuju da je predsjednica vijeća izravno omogućila da sudski postupak traje iznimno dugo.

Kako su u spisu bili svi materijalni dokazi, oslobađajući nalazi neovisnih vještaka, revizije neovisnih agencija, inspekcijski nalazi financijske policije i čisti zemljišnoknjižni izvatci bez ikakvih tereta, predsjednica vijeća je postupak mogla i morala završiti relativno brzo. Umjesto toga, svjesno je dopustila višegodišnje razvlačenje procesa, odobravajući tužiteljske manevre i držeći optužene direktore i članove upravnog odbora pod stalnim pritiskom i blokadama.

Da je pravosudni sustav bio neovisan ne bi manipulirali dokazima i okolinom na štetu dionika poslovnih procesa (https://www.iaras.org/caijems/manipulating-the-information-environment-to-the-detriment-of-business-process-stakeholders-in-bosnia-and-herzegovina)

Proces u Širokom Brijegu ali i procesi u Ljubuškom sami po sebi postali su kazna – strategija je bila jasna: iako nema dokaza za osudu, treba fizičke osobe uništit dužinom trajanja postupka. Nepristranost sutkinje na Širokom Brijegu dodatno potkrjepljuje činjenica da joj je nakon pravomoćne presude trebalo tri godine da donese rješenje o naknadi troškova osobama koje su bile neosnovano optužene.

Prethodno navedeni postupak samo je jedan od postupaka koji su se vodili na sudovima u Širokom Brijegu i Ljubuškom protiv direktora i članova upravnog odbora društva Petrol d.d.. Naravno neosnovano je bio pokrenut i prijedlog za otvaranje stečaja. Svi postupci su u konačnici rezultirali oslobađajućim presudama ili odustankom od optuženja.

Pobjeda istine – Čović ipak nije uspio uništiti „Petrol“!

Unatoč nezapamćenom političkom, financijskom, medijskom i pravosudnom pritisku koji je trajao godinama, plan Dragana Čovića i njegove interesne klike u konačnici je doživio potpuni fijasko. Zamisao je bila jasna: iscrpiti poduzeće kroz montirane procese, prisiliti upravu na predaju i u bescjenje raskrčmiti vrijedne nekretnine i strateške resurse.

No, planovi političke hobotnice razbili su se o otpor i ustrajnost poduzeća „Petrol“ d.d. Ljubuški koji svoju imovinu nije rasprodao odnosno imovina je sačuvana pod okriljem poduzeća.

Danas, kada su sramotne optužnice županijskih tužitelja pravno eliminirane, a javni servis FTV osuđen za klevetu, „Petrol“ d.d. ne samo da je opstao, nego doživljava svoju punu poslovnu renesansu. U suradnji sa svojim strateškim partnerima, poduzeće trenutačno provodi intenzivna ulaganja u modernizaciju i rekonstrukciju svojih benzinskih crpki. Tamo gdje je politika sijala destrukciju, blokade i bezvlađe, „Petrol“ d.d. odgovara razvojem, novim investicijama i tržišnom utakmicom – pokazujući da su zdravi gospodarski temelji jači od stranačkih reketaša.

Ovaj slučaj je najvjernije ogledalo politike koja se danas ponovno nudi na plakatima i u predizbornim govorima. Dragan Čović kao nalogodavac i njegovi suradnici kao poticatelji bezvlašća i radničkih manipulacija na terenu, te županijski tužitelji kao pravosudna poluga činili su tim koji je pod svaku cijenu želio uništiti i oteti jedan gospodarski subjekt.

Danas kada se ponovo slušaju njihova velika obećanja o „zaštiti nacionalnih interesa“ i „gospodarskom poletu“, treba se sjetiti slučaja „Petrol“, ali i drugih gospodarskih subjekata koje su na sličan način uništeni odnosno preuzeti od podobnih. Njihov jedini stvarni interes je apsolutna osobna moć, kontrola nad tijekovima novca i uništavanje svakoga tko odbije biti dio njihove koruptivne mreže.

Pobjeda „Petrola“ nad ovim montiranim procesom pred sudovima u Ljubuškom, Livnu, Jajcu, Travniku, Širokom Brijegu i Sarajevu, kao i očuvanje imovine, dokaz su da se protiv ove hobotnice može i mora boriti.

Vrijeme je da se toj destruktivnoj politici konačno poruči – dosta je.

Marija Tavelić / OTPOR^.Media
kontakt autora [email protected]