Treba li jedan čovjek i jedna stranka odlučivati o sudbini cijelog jednog naroda?
Trebamo li bespogovorno podržavati političku strukturu samo zato što se godinama predstavlja kao jedini legitimni zaštitnik hrvatskog naroda?
I trebamo li šutjeti kada se među najodanijim i najperspektivnijim kadrovima takve politike pojavljuju ljudi čije su obrazovanje, diplome i način stjecanja akademskih titula predmet ozbiljnih javnih kontroverzi?
Godinama smo gledali kako pojedinci obnašaju neke od najodgovornijih funkcija u državi. Danas se neki od tih nekada moćnih ljudi suočavaju s ozbiljnim optužbama i pravosuđem, dok se oni koji su ih godinama politički podržavali od njih jednostavno distanciraju i ponašaju kao da nikada nisu bili dio iste političke priče.
I zato se trebamo zapitati:
Jesmo li kao Hrvati došli do toga da vjerujemo kako jednostavno mora biti tako?
Moramo li svoju slobodu, perspektivu i budućnost svoje djece prepustiti političkim strukturama i pojedincima samo zato što su nam godinama govorili da drugog izbora nema?
Ne moramo.
Kako je lijepo biti slobodan čovjek.
Ne ovisiti o političkom činovniku. Ne čekati njegov poziv, potpis ili milost. Ne dugovati nikome političku poslušnost zato što ti je omogućio posao koji bi ti trebao pripadati zbog znanja i sposobnosti.
Kako se dobro osjeća čovjek koji zna svoj posao, vjeruje u sebe i svojim radom osigurava egzistenciju sebi i svojoj obitelji. Takvog čovjeka teško je ucijeniti.
-Sloboda je moći putovati i kretati se.
-Sloboda je raditi posao koji voliš.
-Sloboda je reći: „Ne, nije tako. Ne slažem se.“
-Sloboda je sjesti i popiti kavu s ljudima različitih pogleda, zanimanja, vjera i nacionalnosti.
-Sloboda je razmišljati svojom glavom.
Ja sam slobodan čovjek.
Želim disati punim plućima, prolaziti kroz život svojim putem i tražiti svoje mjesto među vrijednim, sposobnim i kvalitetnim ljudima.
Bez straha. Bez ucjene. Bez potrebe da bilo kome dokazujem političku podobnost.
Sloboda vrijedi.
I za slobodu se uvijek isplati boriti.
BUDI SLOBODAN.
Darko Dropuljić
