U jeku službene predizborne kampanje za predstojeće Opće izbore 2026. godine, koja je već u prvim danima donijela tektonske poremećaje na političkoj sceni, portal Podlupombih.ba donosi ekskluzivni intervju s čovjekom koji iz prve ruke poznaje brojne mehanizme političko-obavještajnog sustava u Bosni i Hercegovini.
Za portal „Pod lupom BiH“ svoje je vrijeme izdvojio bivši predsjednik Federacije BiH i umirovljeni general HVO-a Živko Budimir. Čovjek koji je tijekom mandata na čelu Federacije prošao kroz snažne političke pritiske, spektakularno uhićenje 2013. godine i sudske procese koji su na kraju završili njegovim pravomoćnim oslobađanjem, u otvorenom razgovoru iznosi svoje viđenje aktualne političke situacije.
U velikom intervjuu Budimir bez političkih rukavica odgovara na aktualna pitanja.
I. Izbori i trenutačna politička situacija
1. Gospodine Budimiru, je li kandidatura Darijane Filipović stvarna smjena generacija unutar HDZ-a BiH ili Dragan Čović iz sjene i dalje vuče sve ključne konce?
Mislim da je kandidatura Darijane Filipović najveća pogreška Dragana Čovića, a odluka o kandidaturi bez konzultacija i odluke stranačkih tijela potvrdila je, prema mojem mišljenju, autoritarnu vladavinu Čovića u HDZ-u. Izostanak reakcije članova Predsjedništva, kao i županijskih i lokalnih organizacija HDZ-a, nakon takvog ponašanja predsjednika podsjetio me na obrasce karakteristične za članove Saveza komunista. Možemo zaključiti da je Čović uveo pravila koja je dobro naučio na početku svoje političke karijere.
Ovdje, po mojem mišljenju, nema govora o nekakvoj smjeni generacija jer Dragan Čović neće prepustiti poluge moći bilo kome sve dok za ono što mu se stavlja na teret ne bude odgovarao pred pravosudnim institucijama.
2. Može li zajednički kandidat oporbe, umirovljeni general Zdenko Lučić, na predstojećim izborima ozbiljno ugroziti višedesetljetnu dominaciju HDZ-a BiH?
Zdenko Lučić umirovljeni je brigadni general čiji je ratni put poznat većini nas koji smo bili u zapovjednoj strukturi HVO-a, ali je u vrijeme rata bio i politički vrlo aktivan, kao član HDZ-a, odnosno predsjednik Mladeži HDZ-a.
Uz to, Zdenko Lučić član je vrlo moćne i utjecajne obitelji Lučić te je, nakon više od deset godina, prvi ozbiljni protukandidat politici Dragana Čovića i HDZ-a BiH. Nadam se da je većina hrvatskog naroda u BiH shvatila da je, prema mojem mišljenju, Čovićeva vladavina utemeljena na neispunjenim obećanjima i održavanju političke moći.
Uvođenje novih tehnologija kontrole izbornog procesa moglo bi dodatno smanjiti mogućnost izbornih nepravilnosti. Smatram i da će branitelji pri donošenju svoje odluke uzeti u obzir politički učinak prethodnih 25 godina, kao i činjenicu da je Zdenko Lučić sudjelovao u Domovinskom ratu.
3. Hoće li podjela hrvatskih glasova između Darijane Filipović i Zdenka Lučića na kraju olakšati put Slavenu Kovačeviću (DF) prema Predsjedništvu BiH?
Slaven Kovačević, kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, prema mojem sudu nema politički profil koji bi ga učinio ozbiljnim kandidatom.
Uvjeren sam da na ovim izborima Bošnjaci neće u većem broju podržati Slavena Kovačevića. Za razliku od njega, smatram da Zdenko Lučić ima kapacitet potreban za demokratizaciju političkih odnosa unutar hrvatskog naroda u BiH.
Što je najvažnije, smatram da bi izbor Slavena Kovačevića mogao dodatno otežati funkcioniranje institucija BiH, dok Zdenko Lučić jasno komunicira opredijeljenost za funkcionalnost Bosne i Hercegovine i njezinih institucija. Ne vjerujem da će bošnjačko biračko tijelo zanemariti te političke okolnosti.
4. Je li koncept „legitimnog predstavljanja“ stvarna zaštita hrvatskog naroda u BiH ili samo paravan za održavanje vladajućih struktura na vlasti?
Legitimno predstavljanje, kao mehanizam zaštite interesa određene skupine u društvu, pa tako i naroda, podrazumijeva provedbu stvarnih demokratskih izbora, odnosno mogućnost da birači bez ikakvih pritisaka svojom voljom odlučuju na izborima, a osobito da izborni proces nije kompromitiran izbornim prijevarama, ucjenama i kupovanjem birača.
Nakon izbora obilježenih takvim pojavama govoriti o legitimnom predstavljanju, prema mojem mišljenju, potpuno je deplasirano. Ono na čemu treba inzistirati i što treba bezuvjetno osigurati u izbornom procesu u Bosni i Hercegovini jesu izbori bez pritisaka, ucjena i izbornih krađa.
Nakon izbora potrebno je osigurati poštivanje i provedbu zakona te izgradnju pravednog društva, kao i politiku čija je zadaća služenje društvu, a ne osobno bogaćenje političara, njihovih obitelji i sljedbenika.
5. Kako općenito ocjenjujete trenutačnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini i je li se sustav donošenja odluka promijenio nabolje ili nagore u odnosu na vrijeme kada ste Vi bili na vlasti?
Iz mojega kuta gledanja, uz napomenu da mi ipak nisu dostupne sve informacije, sustav donošenja odluka nije se značajno promijenio.
Smatram da brojni ministri na različitim razinama vlasti slijede naloge svojih stranačkih čelnika. Osobni interesi proglašavaju se najprije stranačkim interesima i ciljevima, a zatim i nacionalnim interesima i ciljevima, dok se oni koji se pokušaju suprotstaviti takvoj praksi nerijetko proglašavaju nacionalnim izdajnicima.
Što se političke situacije tiče, ona je, sukladno složenijoj i opasnijoj globalnoj situaciji, kompliciranija i u BiH. Neću reći ništa novo ako kažem da u BiH uvijek postoje stranke i pojedinci koji smatraju da su upravo takve okolnosti pogodne za ostvarivanje neostvarenih političkih ciljeva.
Reakcije dijela javnosti prilikom pokopa osobe osuđene za ratne zločine i genocid za mene su potvrda da velikosrpska politika nije potpuno odustala od ideje podjele Bosne i Hercegovine i koncepta koji se danas često naziva „srpskim svetom“.
Također smatram da su sigurnosne službe Srbije još prije rata uspjele ostvariti određeni utjecaj unutar hrvatskih i bošnjačkih političkih struktura te da pojedini ljudi povezani s tim strukturama i danas djeluju.
II. Slučaj Dodik i špekulacije o pomilovanju
6. Kako komentirate pravomoćnu presudu Suda BiH kojom je Milorad Dodik osuđen na zatvorsku kaznu i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika?
Pored brojnih slučajeva korupcije i kriminala u Republici Srpskoj koji, prema mojem mišljenju, nisu dovoljno istraženi ni procesuirani, presudu Suda BiH kojom je Milorad Dodik osuđen zbog nepoštivanja odluke visokog predstavnika doživljavam kao skretanje pozornosti s drugih problema.
Odnos Dodika prema odlukama visokog predstavnika politička je odluka izabranog predstavnika i smatram da pitanje kaznene odgovornosti u tom slučaju otvara niz pravnih i političkih dvojbi.
Politika koju danas provodi Milorad Dodik, prema mojem mišljenju, ima svoje korijene u političkim procesima iz vremena raspada Jugoslavije. Sve dok se međunarodne institucije jasno ne odrede prema takvim politikama, a na primjeru Srbije vidimo koliko je to složeno, presuda Suda BiH Dodiku ostat će predmet političkih i pravnih prijepora.
Osobito je važno primijetiti da se Milorad Dodik, bez obzira na formalni status, i dalje aktivno bavi politikom i ostaje jedna od ključnih političkih figura u Republici Srpskoj.
7. U javnosti se pojavila špekulacija da će Željka Cvijanović i Darijana Filipović, ako pobijede i uđu u Predsjedništvo BiH, iskoristiti preglasavanje kako bi pomilovale Dodika i omogućile mu povratak na premijersku ili neku drugu ključnu poziciju u RS-u. Smatrate li da je takav pravno-politički manevar realan scenarij u BiH?
U Bosni i Hercegovini mnogo je toga moguće, pa tako postoji i mogućnost da netko pokuša donijeti odluku o pomilovanju Milorada Dodika.
Osobno smatram da Miloradu Dodiku nije nužna nikakva formalna funkcija u izvršnim tijelima vlasti jer je, kao što sam već ustvrdio, i bez funkcije u izvršnoj vlasti ključna figura SNSD-a, a samim time i političkih procesa u Republici Srpskoj.
8. Kako bi se takvo potencijalno pomilovanje i povratak Dodika na vlast odrazili na autoritet Suda BiH i ionako poljuljano povjerenje građana u pravosudni sustav?
Pomilovanje Dodika radi aktivnog povratka u politiku ne bi bio prvi slučaj u kojem je političaru omogućen povratak u politički život.
Podsjetit ću da je Dragan Čović bio među političarima kojima je, nakon odluka visokog predstavnika, ponovno omogućeno političko djelovanje. Nakon toga učvrstio je svoj politički položaj uz značajnu ulogu međunarodnih čimbenika.
I Milorad Dodik došao je na istaknute pozicije vlasti u Republici Srpskoj u razdoblju snažnog međunarodnog angažmana. Nakon toga uslijedilo je dugogodišnje učvršćivanje političke kontrole.
Prema mojem mišljenju, zajednički nazivnik njihova političkog djelovanja jest produbljivanje političke nestabilnosti u Bosni i Hercegovini. Smatram da njihovo djelovanje u mnogim slučajevima nije bilo usmjereno prema izgradnji funkcionalne Bosne i Hercegovine.
Moguće je da je Milorad Dodik u ranijoj fazi svoje političke karijere imao drukčije namjere, ali se poslije uklopio u postojeći politički sustav te prigrlio velikosrpsku ideologiju i politiku.
III. Uhićenje 2013. godine i pravosudni sustav
9. Tko je iz političko-obavještajnog vrha, prema Vašem mišljenju, osmislio i naručio Vaše spektakularno uhićenje 2013. godine s ciljem Vaše nasilne smjene s položaja predsjednika Federacije BiH?
Prema mojem uvjerenju, ideja mojega uhićenja nastala je u političkom krugu u kojem su bili Dragan Čović, Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Radončić, a podržao ju je tadašnji američki veleposlanik Patrick Moon.
Moon je osobno od mene u nekoliko navrata tražio da donesem odluku o razrješenju dijela Vlade FBiH i imenovanju novih ministara iz reda HDZ-a BiH i Stranke za bolju budućnost, uz obećanje da ću ostati predsjednik FBiH do kraja mandata.
U provedbi uhićenja sudjelovali su djelatnici SIPA-e, među kojima Anđelko Hrgić i Goran Zubac, a postupanje se odvijalo po nalogu Tužiteljstva BiH, na čijem je čelu tada bio Goran Salihović.
Smatram da su svi uključeni bili upoznati s time da nije bilo odgovarajuće osnove za moje uhićenje te da je i pokušaj pribavljanja kompromitirajućih dokaza propao. Politička želja za promjenom vlasti bila je, prema mojem mišljenju, snažnija od pravnih činjenica, a postojalo je uvjerenje da će, uz potporu američkog veleposlanika, uspjeti provesti moju smjenu i nakon toga promijeniti Vladu FBiH. To se, međutim, nije dogodilo.
10. Što Vam je prolazilo kroz glavu u trenucima pritisaka i pritvora kada ste odbili podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Federacije BiH?
Svašta mi je prolazilo kroz glavu. Razmišljao sam čak i o mogućnosti da netko pokuša moju fizičku likvidaciju jer sam i ranije raspolagao informacijama da je takvo što navodno bilo planirano, o čemu, prema mojim saznanjima, postoje i svjedoci.
Unatoč tim saznanjima i sumnjama odlučio sam ne popustiti jer sam bio uvjeren da bih podnošenjem ostavke na određeni način ostavio dojam da priznajem djela koja su mi stavljana na teret.
Znao sam da će im biti teško dokazati nešto za što tvrdim da se nije dogodilo. Presuda Ustavnog suda BiH, kojom je utvrđeno da raspoloživi dokazi nisu bili dovoljni za zasnivanje osnovane sumnje, za mene je predstavljala potvrdu da su određene međunarodne institucije prethodno bile netočno informirane.
Patrick Moon nakon toga više nije ostao na dužnosti veleposlanika do kraja prvotno očekivanog razdoblja, a Bosna i Hercegovina određeno je vrijeme bila bez američkog veleposlanika.
11. Je li pravosuđe u Bosni i Hercegovini danas neovisno ili je pod snažnom kontrolom političkih stranaka i zašto najveće korupcijske afere visoke politike na sudovima u BiH često padaju ili završavaju bez osuđujućih presuda?
Općenito govoreći, smatram da je pravosuđe BiH pod snažnim političkim utjecajem, ali, srećom, postoje časni pojedinci, suci i tužitelji koji su očuvali svoj integritet i neovisnost.
Smatram da su čelni ljudi pravosuđa, počevši od VSTV-a, izloženi političkom utjecaju. Kao jedan od pokazatelja navodim činjenicu da mnogi slučajevi povezani s privatizacijom nisu procesuirani te da su velike korupcijske afere u kojima su se spominjali vodeći političari završavale bez pravomoćnih osuđujućih presuda.
Stanje u BiH u značajnoj je mjeri, prema mojem mišljenju, posljedica političkog utjecaja na pravosuđe jer političari vjeruju da za eventualna kaznena djela i korupciju neće odgovarati.
12. Vjerujete li da se pravosudni sustav u BiH uopće može očistiti iznutra ili je korupcija postala njegov trajni dio?
Ne postoji stanje u društvu koje se ne može mijenjati, pa tako ni ovakvo stanje pravosuđa u BiH nije trajna kategorija. Međutim, sve dok politika ima odlučujući utjecaj na imenovanja u pravosudnom sustavu, teško je očekivati bitne promjene.
Promjena političke strukture može otvoriti prostor i za promjene u pravosuđu. Smatram da će građani s vremenom sve više prepoznavati da problemi ne proizlaze samo iz odnosa među narodima nego i iz načina na koji političke strukture upravljaju državom.
Mislim da se približavamo razdoblju u kojem će takva pitanja imati sve veći utjecaj na političke odluke građana.
IV. Bivša Stranka pravde i povjerenja (SPP)
13. Je li Vaša bivša Stranka pravde i povjerenja (SPP) u vrijeme osnivanja predstavljala stvarnu prijetnju monopolu HDZ-a BiH?
SPP nije predstavljao političku konkurenciju samo HDZ-u BiH nego i drugim takozvanim nacionalnim strankama koje, prema mojem mišljenju, pred izbore koriste strah i nacionalne podjele kao sredstvo političke mobilizacije.
Od osnutka stranke do mojega uhićenja, u razdoblju kraćem od tri mjeseca, u SPP se učlanilo više od 3.000 ljudi iz sva tri konstitutivna naroda u BiH, što je predstavljalo jasan politički signal tadašnjim vladajućim strankama.
Moje uhićenje ne samo da je zaustavilo proces rasta SPP-a nego je i dio ljudi koji su se bili učlanili nakon toga odustao od političkog djelovanja u stranci.
14. Zašto ideja političke alternative unutar hrvatskog korpusa tada nije opstala na dulje staze i koji su glavni razlozi gašenja stranke?
Unutar hrvatskoga nacionalnog korpusa postoji višestranačje koje stvara dojam postojanja razvijenog demokratskog društva. Međutim, prema mojem mišljenju, HDZ BiH dugo nije imao stvarnu političku oporbu.
Vidljivo je da su mnogi predsjednici stranaka koje se predstavljaju kao oporbene nekada bili članovi HDZ-a ili su dugo podržavali politiku te stranke i Dragana Čovića.
To smo mi u HSP-u osjetili na svojoj koži kada smo pred izbore 2010. godine potpisali predizbornu koaliciju s HDZ-om 1990. Nakon izbora Božo Ljubić, kao predsjednik HDZ-a 1990, odlučio je raskinuti tu koaliciju i sklopiti koaliciju s Draganom Čovićem i HDZ-om BiH.
Smatram da je time iznevjeren dio hrvatskih birača koji je tada očekivao političku promjenu, kao i HSP BiH. HDZ 1990 nakon toga je omogućio Draganu Čoviću i HDZ-u BiH nastavak sudjelovanja u vlasti.
Dio današnje oporbe Draganu Čoviću i HDZ-u BiH također je u prošlosti surađivao s njima ili podržavao njihov politički smjer, zbog čega pitanje stvarne političke alternative i dalje ostaje otvoreno.
V. Gospodarstvo, odlazak mladih i Europska unija
15. Kako je moguće da za poslijeratno gospodarsko pustošenje i propast giganata poput mostarskog „Sokola“ nitko nikada nije kazneno odgovarao?
Mostarski Soko nije jedini gospodarski gigant koji je propao, a da za to nitko nije odgovarao. Propali su ili teško stradali i Energoinvest, Aluminijski kombinat, UNIS, FAMOS, Agrokomerc, Energopetrol, Koksara Lukavac i brojni drugi veliki sustavi.
Prema mojem mišljenju, privatizacijske zlouporabe omogućene su i zakonskim rješenjima kojima je društvena imovina pretvorena u državnu, čime su vlade dobile veliku mogućnost odlučivanja o sudbini poduzeća bez odgovarajuće parlamentarne kontrole.
Potom su donesene zakonske izmjene koje su utjecale na dokaznu snagu neovjerenih preslika dokumenata, dok su istodobno brojni izvorni dokumenti povezani s privatizacijskim postupcima nestali ili bili uništeni.
Financijska policija, koliko mi je poznato, posjedovala je preslike dokumentacije sastavljene ili pribavljene tijekom inspekcijskih nadzora u poduzećima, ali mnoge od tih preslika nisu bile ovjerene pa su se pojavili problemi s njihovim korištenjem kao dokaza pred sudom.
Za mene sve to upućuje na sustavno i dugotrajno upravljanje privatizacijskim procesima koje je omogućilo velike zlouporabe.
16. Gdje leži najveći otpor reformama i zašto nijedna vlast u Federaciji godinama ne uspijeva drastično smanjiti doprinose na plaće i rasteretiti gospodarstvo?
Najveći otpor promjenama, ili reformama kako ih nazivate, prema mojem mišljenju, dolazi iz vrhova vladajućih političkih stranaka u BiH.
Gubitak političkih pozicija moći za pojedince bi mogao značiti i gubitak političkog utjecaja na pravosuđe, što bi otvorilo prostor za pokretanje postupaka povezanih s mogućim nezakonitostima iz prethodnih godina.
Smatram da bi ozbiljnija politička promjena mogla otvoriti prostor za reforme i smanjenje političkog utjecaja na gospodarstvo.
Najveće rasterećenje gospodarstvu u BiH bila bi uspostava političkog sustava koji nije korumpiran i kojemu je cilj stvaranje uvjeta za gospodarski razvoj. Dosadašnja praksa protežiranja rodbine, stranačkih struktura i financijera, prema mojem mišljenju, ozbiljno je štetila korištenju resursa i razvoju zemlje.
17. Kako zaustaviti demografski slom Federacije BiH s obzirom na to da masovni odlazak mladih izravno ugrožava stabilnost mirovinskog i zdravstvenog sustava?
Demografski slom zahvatio je cijelu Bosnu i Hercegovinu, a ne samo Federaciju BiH. Njegovi korijeni sežu i u ratno razdoblje, kada su provedena masovna protjerivanja i etnička čišćenja, a povratak prognanih bio je otežan i nakon završetka rata.
Pomirenje, kao preduvjet funkcioniranja višenacionalne zajednice u BiH, nije provedeno u potrebnoj mjeri. Naprotiv, političke stranke često su produbljivale nepovjerenje, dok pojedini politički ciljevi koji su pridonijeli ratnim sukobima nikada nisu potpuno nestali.
Usporeni razvoj gospodarstva zaustavio je značajniji rast životnog standarda, zbog čega velik broj stanovnika rješenje vidi u odlasku iz Bosne i Hercegovine.
Broj umirovljenika i zaposlenih, kao i opterećenje mirovinskog i zdravstvenog sustava, predstavljaju ozbiljan dugoročni problem. Ako se ne provedu značajne promjene, održivost tih sustava bit će sve više ugrožena, posebice ako se njihovo financiranje bude sve više oslanjalo na proračunske transfere i zaduživanje.
18. Odlaze li mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine prvenstveno zbog niskih plaća ili zbog osjećaja opće nepravde i nefunkcionalnog sustava u kojem je stranačka iskaznica važnija od diplome?
Odljev stanovništva iz Bosne i Hercegovine, ne samo iz Federacije nego i iz Republike Srpske, nije posljedica samo socijalne slike nego i cjelokupnog političkog ambijenta, nesigurne budućnosti i društvenog sustava u kojem nepotizam i stranačka pripadnost često imaju preveliku ulogu.
Sustavne zlouporabe o kojima sam prethodno govorio onemogućavaju gospodarski razvoj, a time i rast životnog standarda stanovnika BiH.
Smatram da političkim strukturama odgovara stanovništvo koje ovisi o institucijama i političkim vezama jer je takvim ljudima lakše upravljati.
Posljedica je i to da BiH često napuštaju oni koji ne prihvaćaju takav način funkcioniranja društva. Time se mijenja i struktura biračkog tijela. Financijski neovisne ljude mnogo je teže politički ucjenjivati ili zastrašivati, a samim time i njima manipulirati.
19. Vjerujete li uopće u iskrenost europskog puta Bosne i Hercegovine i hoće li naša zemlja ikada postati punopravna članica Europske unije?
Moj je dojam da vladajućim političkim strukturama nije osobito u interesu da BiH postane članica Europske unije jer članstvo podrazumijeva viši stupanj vladavine prava i znatno veće poštivanje zakona.
Ako proces članstva bude potpuno ovisio o političkim strukturama koje već desetljećima upravljaju Bosnom i Hercegovinom, teško je očekivati brz napredak.
Ono što mene dodatno zabrinjava jest činjenica da, unatoč velikim ovlastima visokog predstavnika i značajnim mehanizmima kojima međunarodna zajednica može utjecati na stanje u BiH, ozbiljne promjene godinama izostaju.
Međunarodna zajednica imala je veliku ulogu u oblikovanju današnje ustavne strukture Bosne i Hercegovine, zbog čega smatram da ima i posebnu odgovornost za njezino funkcioniranje.
20. Drži li nas Bruxelles u čekaonici isključivo zbog straha od geopolitičkih kretanja i ruskog utjecaja na Balkanu ili domaće političke elite svjesno blokiraju europske zakone kako bi izbjegle vladavinu prava?
Osobno vjerujem da Bruxelles još nema potpuno jasan odgovor na pitanje kako dugoročno pristupiti Bosni i Hercegovini.
Europska unija godinama je značajan dio političke inicijative u BiH prepuštala Sjedinjenim Američkim Državama. Kada je interes SAD-a za izravno rješavanje problema u BiH oslabio i veći dio odgovornosti ponovno prešao na Europsku uniju, pokazalo se da ni Bruxelles nije bio dovoljno pripremljen za takvu ulogu.
VI. Vizija BiH i osobni planovi
21. Kakva je Vaša dugoročna vizija Bosne i Hercegovine i je li održiv trenutačni koncept u kojem su etničke blokade i stalni strah od sukoba glavno pogonsko gorivo politike?
Dugo sam vjerovao da ovakvo stanje u BiH nije održivo i da neće dugo trajati. Pokazalo se da sam pogriješio.
Danas vjerujem da Bosna i Hercegovina na ovakav način može funkcionirati još godinama. Vidim dva moguća puta prema promjeni sadašnjeg stanja.
Prvi je duboka politička i društvena promjena u kojoj bi građani prepoznali da postojeći model vodi prema financijskom i institucionalnom slabljenju zemlje te bi se počelo graditi društvo utemeljeno na jasnim kriterijima, poštivanju prava i vladavini zakona.
Drugi mogući ishod jest daljnja destabilizacija i raspad postojećeg sustava, što bi, prema mojem mišljenju, nosilo izrazito ozbiljne sigurnosne posljedice.
22. Postoji li unutar zemlje stvarna politička volja za ustavnim promjenama koje bi BiH transformirale u funkcionalnu državu ravnopravnih građana i naroda?
Politička volja za promjenu postojećeg stanja u BiH, prema mojem mišljenju, ne postoji ni u jednoj političkoj stranci koja je od 1990-ih sudjelovala u vlasti u BiH, a jednako vrijedi i za dio stranaka nastalih nakon rata.
Ako još uvijek postoji ozbiljna volja za transformacijom BiH u normalnu i funkcionalnu državu, mislim da se ona prije svega može pronaći među „običnim ljudima“ koji imaju normalan odnos prema svim stanovnicima BiH bez obzira na vjeru ili nacionalnost.
Vladajuće političke strukture često provode medijske kampanje koje dodatno produbljuju podjele i nepovjerenje među ljudima.
Koliko su te podjele snažne, prema mojem mišljenju, vidjelo se i nakon smrti Ratka Mladića, kada ga je dio javnosti slavio kao heroja, dok su se neki koji su imali drukčije mišljenje ustručavali javno ga iznijeti zbog straha od posljedica.
Za mene je takvo stanje neprihvatljivo i pokazatelj dubokih problema u društvu.
23. Planirate li se u idućem razdoblju ponovno aktivnije politički angažirati ili svoje djelovanje vidite isključivo kroz ulogu neovisnog analitičara?
Već dvije godine ne živim u Bosni i Hercegovini, što je dovoljan razlog da trenutačno ne razmišljam o aktivnom političkom angažmanu u BiH.
Čak i kada bih imao želju ponovno se aktivno baviti politikom, iskreno ne vidim mnogo političkih aktera s kojima u potpunosti dijelim stavove.
Najbliži su mi pojedini javno izneseni stavovi generala Zdenka Lučića, iako prema dijelu stranaka s kojima surađuje imam određene rezerve.
Što se tiče uloge političkog analitičara, za takav angažman potrebno je da mediji budu zainteresirani za moje stavove i komentare. U proteklih nekoliko godina nisam imao dojam da postoji osobit interes medija za moje mišljenje.
Je li razlog tome uređivačka politika, procjena urednika ili utjecaj pojedinih sponzora, ne mogu sa sigurnošću tvrditi. Činjenica je da su moji stavovi u medijskom prostoru posljednjih godina bili znatno manje zastupljeni.
