Ako postanem zastupnica u Skupštini ŽZH, slučajevi poput farme Marena u Osoju neće ostati skriveni u ladicama. Tražit ću odgovore, izvješća i jasnu odgovornost institucija – upravo onako kako sam to činila i u Općinskom vijeću Posušje.
Više od desetljeća žitelji Osoja upozoravaju na ekološke i zdravstvene probleme koje povezuju s radom farme muznih krava Marena d.o.o. Posušje. Bore se za osnovno ljudsko pravo – zaštitu svog životnog prostora, zdravlja i imovine.
A kada građanin traži zaštitu svojih prava, kome se može obratiti? Upravi za inspekcijske poslove ŽZH. To nije moje pitanje. To je pitanje izmučenih građana.
Prema službenim podacima, Uprava za inspekcijske poslove ŽZH obavlja nadzor nad provedbom zakona, uključujući i Zakon o zaštiti okoliša ŽZH. Zato je potpuno legitimno i nužno pitati: Što je Uprava za inspekcijske poslove ŽZH poduzela u slučaju farme Marena?
Pet godina ilegalnog rada i kršenje međunarodnih konvencija
Službeni dokumenti i sudske tužbe otkrivaju poražavajuću istinu: farma Marena d.o.o. je od 2019. pa sve do sredine 2024. godine radila potpuno ILEGALNO, jer joj je istekla okolišna dozvola. Gdje je tada bila inspekcija? Zašto rad ilegalnog objekta nije obustavljen?
Umjesto sankcija, uslijedio je institucionalni manevar. Dok u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma još uvijek traje postupak prethodne procjene utjecaja na okoliš, županijsko ministarstvo odlučuje pretrčati proceduru. Ministar Zvonimir Širić (Županijsko ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okoliša) donosi rješenje o novoj okolišnoj dozvoli 16. svibnja 2024. godine (Broj: UPI-06-03-23-4-1-6/24) za čak 311 grla krupne stoke – ignorirajući činjenicu da viša instanca još nije ni dovršila procjenu.
U tom postupku grubo su prekršene odredbe međunarodne Aarhuske konvencije. Mještanima Osoja, čije se kuće nalaze u neposrednoj blizini farme, potpuno je uskraćeno pravo na sudjelovanje u javnoj raspravi u najranijoj fazi odlučivanja. Da apsurd bude veći, rješenje doneseno u svibnju, mještanima je dostavljeno tek 30. prosinca 2024. godine – s očitom namjerom da se onemogući pravovremena reakcija. Zbog toga su mještani bili prisiljeni pravdu potražiti kroz upravni spor pred Županijskim sudom u Širokom Brijegu.
Institucionalni “ping-pong”: Svi su nadležni za papire, nitko za teren
Dokumentacija iz 2026. godine jasno prokazuje kako sustav funkcionira kada treba izbjeći odgovornost. Svjedočimo klasičnom prebacivanju loptice u trokutu Ministarstvo – Inspekcija – Federalna razina:
Federalno ministarstvo okoliša i turizma svojim aktom od 23. siječnja 2026. (Broj: UPI 05/1-02-19-4-185/23) pere ruke i vraća predmet Upravi za inspekcijske poslove ŽZH jer je dozvolu izdao kanton.
Županijsko ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okoliša aktom od 15. siječnja 2026. (Broj: 06-03-23-10-12-2/26) potvrđuje izdavanje sporne dozvole, ali ministar Mate Lončar umjesto da preuzme odgovornost pere ruke i “preostali dio upita” građana prosljeđuje inspekciji.
Na koncu, županijski urbanističko-građevinski inspektor aktom od 21. travnja 2026. (Broj: 16-05-23-00459/26-3) umjesto izlaska na teren i utvrđivanja stvarnog stanja zagađenja okoliša, upućuje mještane da Ministarstvo može poništiti vlastitu dozvodu “po pravu nadzora” u roku od godinu dana.
Predmet putuje, dopisi putuju, nadležnost putuje. Institucije se dopisuju i citiraju članke zakona, a građani Osoja ostaju na istom mjestu – gušeći se u smradu, ugroženog zdravlja i obezvrijeđene imovine. Inspekcija nije osnovana da bi građanima slala birokratske odbijenice s porukom “Nije do nas, pitajte nekoga drugoga”. Njezin posao je kontrola zakonitosti i poduzimanje hitnih mjera!
Iskustvo iz Posušja: Politička volja prekida šutnju administracije
U Općinskom vijeću Posušje već sam pokazala da se stvari mogu pomicati s mrtve točke kada postoji politička volja da se traže odgovori i inzistira na zakonitosti. Pitanja poput izrade regulacijskih planova bez odgovarajućeg postupka javne nabave ne mogu se i neće rješavati šutnjom i ignoriranjem. Isto to, još glasnije, tražit ću i na županijskoj razini.
Ako dobijem mandat zastupnice u Skupštini ŽZH, slučaj Marena neće biti zaboravljen u nekoj ladici. Tražit ću da se pred zastupnicima i javnosti službeno odgovori:
1.Zašto je Uprava za inspekcijske poslove ŽZH dopustila pet godina ilegalnog rada farme bez važeće okolišne dozvole?
2.Tko će odgovarati za donošenje županijske okolišne dozvole uz izravno kršenje Aarhuske konvencije i ignoriranje glasa javnosti?
3.Koje su točne i konkretne mjere poduzete na terenu nakon što su zaprimljene prijave mještana u siječnju i travnju 2026. godine?
4.Tko u lancu zapovjedne odgovornosti štiti interese investitora na štetu zdravlja građana Osoja?
Neću unaprijed presuđivati nikome. Ali odgovornost se ne utvrđuje šutnjom. Utvrđuje se dokumentima, nadzorom, izvješćima i odgovorima. Sustav mora služiti narodu koji ga plaća, a ne pojedincima koji zakone zaobilaze.
Moje pitanje ostaje: Komu služi sustav?
Ljiljana Pirić, kandidat za skupštinu ŽZH
