Postoji jedna stara i jeziva priča o Staljinu. Staljin je pred svojim suradnicima uhvatio živu kokoš i pred svima joj počupao svo perje, do gole kože. Kokoš je ostala krvava, preplašena i polumrtva na podu. Zatim je Staljin izvadio šaku mrvica kruha i bacio ih na pod. Umjesto da pobjegne od svog mučitelja, očerupana kokoš ga je pratila u stopu i jela mu iz ruke. Staljin se tada nasmijao i rekao da se upravo tako vlada narodom. Očerupaj ga, drži ga u sirotinji i strahu, pa će ti sam jesti iz ruke.
Došli smo do toga da se danas u našim kućama, potiho i među provjerenim prijateljima, počinje šaputati kako nam je zapravo bilo bolje u komunizmu. Protiv tog sustava smo se borili, a ovi danas su nas doveli do toga da ga žalimo jer ljudi danas itekako paze što i pred kim pričaju. Očerupali su naš hrvatski narod u BiH do kosti, a naše općine, sela i gradove ostavili praznima i zaključanima dok nam mladost bježi preko granice.
Najgora nepravda događa se s kupljenim diplomama preko noći. Neškolovani i nestručni poltroni postali su školovani i stručni preko noći, na sumnjive načine, i oni danas vode ključne institucije i javna poduzeća. S druge strane, tko je stvarno školovan, sposoban i stručan, a nema stranačku iskaznicu i ne želi šutjeti, njemu ovdje posla nema i prisiljen je spakirati kofere. Rezultat te politike je najstrašniji grijeh HDZ-a BiH, jer su svojim kriminalom i bahatošću pravim, istinskim Hrvatima ogadili samo Hrvatstvo i pretvorili domoljublje u jeftini paravan za pljačku.
Dok običan čovjek drhti i broji svaku marku za režije, oni su podijelili i potpuno utišali branitelje iz redova HVO-a. Podijelili su ih na podobne i nepodobne. Poltroni bliski Čoviću dobili su fotelje, stanove i pozicije i oni danas najglasnije viču i glume velike Hrvate jer brane svoj vlastiti džep. Istinski borci i pravi heroji, naši zaboravljeni branitelji HVO-a, gurnuti su na marginu i natjerani da u tišini trpe nepravdu i siromaštvo. Oni koji su najviše dali potpuno su izbrisani, dok zemljom vladaju politički miševi u skupim odijelima koji rata vidjeli nisu.
Za to vrijeme vrh stranke pokazuje neviđeni luksuz i broji nekretnine. Grade se dvorci i skreću rijeke po Bosni i Hercegovini, kupuju se skupocjeni stanovi po Splitu, Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj, tik uz more. Voze se limuzine i džipovi od preko stotinu i pedeset tisuća maraka. Gledaju vlastiti narod s visine i bahate se, dok im sve to plaća ovaj isti siromašni narod kroz poreze i namete.
Narod trpi ovu nesreću iz čistog straha za golu egzistenciju jer te Čovićev sustav drži za gušu. Ljudi su prestrašeni da će ostati bez posla ako javno kažu istinu, privatnici se boje inspekcija, a radnici otkaza jer se dobro zna da ti dijete nikada neće dobiti posao ako nema stranačku iskaznicu. Pretvorili su naš ponosni narod u taoce koji moraju šutjeti zbog mrvica sa stola, dok oni uživaju u milijunima iz javnih poduzeća.
Zapamtite da su oni u duši miševi, a hrvatski narod u BiH je sila koja je opstala i u gorim vremenima. Strah je jedino što ove foteljaše, njihove lažne diplome i njihove vile drži na vlasti, a kada nestane našeg straha, nestat će i njihove moći.
Oni su tu svoju šaku s mrvicama izvadili odavno, asfaltirali par metara ceste i opet nas prepadaju ugroženošću kako bismo poslušno zaokružili njihova imena. Izbori su pred nama. Hoćemo li i dalje biti ova očerupana kokoš koja trči za mrvicama onih koji su nas ponizili, pokrali i raselili, ili ćemo konačno podignuti glavu, izaći na glasovanje i reći da je dosta? Otvorimo oči, spasimo ono malo mladosti što nam je ostalo i vratimo dostojanstvo našem narodu i našim zaboravljenim braniteljima HVO-a.
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
kontak autora [email protected]
