Predrag Čović nije se nametnuo kao politički autoritet kakav bi se očekivao od predsjednika Vlade, a izborni rezultat Darija Knezovića pokazao je da HDZ BiH u Širokom Brijegu mora ozbiljno preispitati svoju kadrovsku politiku. Blagica Leko osvojila je čak 1343 preferencijalna glasa više od njega, pa bi nakon izbora trebalo otvoriti i pitanje promjene dosadašnjeg modela raspodjele najvažnijih funkcija u Županiji Zapadnohercegovačkoj.

U hercegovačkoj politici postoje nepisana pravila koja s vremenom postanu gotovo važnija od izbornih rezultata. Dok god sve funkcionira prema unaprijed dogovorenim odnosima, malo tko ima potrebu postavljati neugodna pitanja. No kada rezultati pokažu da pojedini kandidati više nemaju potporu kakvu su nekoć imali, onda bi i stranačka vodstva trebala pokazati da su spremna na promjene.

Upravo bi se pred takvim iskušenjem mogao naći HDZ BiH u Županiji Zapadnohercegovačkoj. Stranka je i dalje dominantna politička snaga i nema ozbiljnih prepreka za formiranje vlasti. Međutim, uvjerljiva pobjeda stranke ne znači da su svi njezini kadrovi jednako uspješni niti da postojeći raspored najvažnijih funkcija mora ostati nepromijenjen, piše Bild^.ba.

Fali mu autoriteta

Pitanje koje se nakon izbora nameće nije može li HDZ BiH formirati vlast. Može. Pitanje je treba li je formirati na isti način kao dosad i ima li Široki Brijeg, samo zato što je najveći grad u županiji, unaprijed rezervirano pravo na premijersku poziciju.

Predrag Čović na čelu je Vlade Županije Zapadnohercegovačke, ali teško se može reći da je tijekom mandata izgradio politički autoritet koji bi njegov ostanak na toj poziciji učinio neupitnim. Njegov dosadašnji učinak nije ostavio dovoljno snažan politički pečat da bi se nastavak mandata trebao podrazumijevati. A i vidjeli smo ga u kampanji kako stoji iza Darija Knezovića tijekom stračančkih skupova. Takvu blamažu si predsjednik Vlade ne bi smio dopuštati.

U političkom sustavu u kojem jedna stranka ima izrazitu većinu, odgovornost za rezultate vlasti ne može se prebacivati na oporbu, nedostatak zastupničkih ruku ili nemogućnost provedbe programa. HDZ BiH ima dovoljno političke snage da provodi svoje odluke, pa se opravdano može postaviti pitanje što je aktualna Vlada napravila, što je propustila i zašto bi njezin predsjednik trebao dobiti novi mandat.

Čović nije nužno jedini problem, ali upravo se na njegovu primjeru vidi zašto bi stranka trebala prestati tretirati premijersku poziciju kao pitanje unaprijed dogovorenog rasporeda. Ako postoje bolji kandidati, onda ih treba razmotriti. Ako ih nema u Širokom Brijegu, onda ih treba tražiti drugdje.

Još neugodnije pitanje za HDZ BiH u Širokom Brijegu otvara rezultat Darija Knezovića. Na izborima 2022. godine Knezović je na listi za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH u izbornoj jedinici koja obuhvaća područje Županije Zapadnohercegovačke osvojio 13.183 preferencijalna glasa. Na ovogodišnjim izborima za Skupštinu Županije Zapadnohercegovačke osvojio je 3189 glasova.

Razlika iznosi 9994 glasa, odnosno približno 75,9 posto. Iako se radi o različitim razinama vlasti i različitim izbornim listama, usporedba je politički zanimljiva jer je riječ o istom širem geografskom biračkom prostoru.

Ne zna mobilizirati

Knezovićev rezultat zato zaslužuje ozbiljnu analizu. Pad osobne potpore ne mora automatski značiti da je kandidat izgubio povjerenje svih birača koji su za njega glasovali prije četiri godine, ali svakako otvara pitanje njegove političke snage i sposobnosti da mobilizira birače.

Dodatno je zanimljivo što ga je Blagica Leko uvjerljivo nadmašila. Prema objavljenim rezultatima, Leko je osvojila 4532 preferencijalna glasa, čak 1343 više od Knezovića. Tako je postala kandidatkinja s najvećim brojem osobnih glasova na listi HDZ-a BiH za županijsku Skupštinu.

To je važan signal za stranačko vodstvo. Ako kandidat koji je ranije ostvarivao znatno veći broj glasova sada završava iza stranačke kolegice, onda se ne bi smjelo sve svesti na objašnjenje da su izbori bili drukčiji ili da se glasovalo za drugu razinu vlasti. Takve okolnosti postoje, ali ne uklanjaju potrebu za analizom.

Knezovićev rezultat sam po sebi ne dokazuje da HDZ BiH u Širokom Brijegu nema kvalitetnih kadrova. Ipak, pokazuje da se stranačka baza ne može beskonačno oslanjati na poznata imena i stare političke dogovore. Ako Široki Brijeg želi zadržati vodeću ulogu u županijskoj politici, mora pokazati da raspolaže kandidatima koji mogu dobiti povjerenje birača, a ne samo računati na veličinu grada i snagu stranačke organizacije.

U političkim dogovorima unutar HDZ-a BiH u Županiji Zapadnohercegovačkoj dugo se održavao model prema kojem bi Široki Brijeg, kao najveće političko i gospodarsko središte županije, trebao imati važnu ulogu u izboru predsjednika Vlade. Takav dogovor može se razumjeti kao način održavanja ravnoteže između gradova i općina, ali problem nastaje kada nepisano pravilo postane važnije od kvalitete kandidata i rezultata vlasti.

Premijerska funkcija nije gradski trofej. Nije ni nagrada za veličinu grada, broj članova lokalnog odbora ili tradiciju upravljanja. Predsjednik Vlade trebao bi biti osoba koja može voditi institucije, okupljati kvalitetan tim, provoditi program i preuzimati odgovornost za rezultate.

Razmotrite rotaciju

Zbog toga bi HDZ BiH trebao ozbiljno razmotriti rotaciju na čelu Vlade. Ako je Široki Brijeg dosad imao vodeću ulogu u izboru premijera, to ne znači da je mora imati i u sljedećem mandatu. Ljubuški, Grude i Posušje također imaju političke kadrove i pravo sudjelovati u razgovoru o tome tko bi mogao voditi županijsku Vladu.

Pritom ne bi imalo smisla samo automatski premjestiti premijersku funkciju u drugi grad i tako nastaviti isti model raspodjele položaja. Rotacija bi trebala biti rezultat ozbiljne procjene kandidata, njihova iskustva, rezultata i sposobnosti da odgovore na potrebe cijele županije.

No ako se u drugim sredinama pokaže kvalitetniji kandidat, bilo bi teško opravdati njegovo zaobilaženje samo zato što se premijerska pozicija tradicionalno povezivala sa Širokim Brijegom.

HDZ BiH u Županiji Zapadnohercegovačkoj nema problem s izbornom dominacijom. Problem bi mogao nastati ako tu dominaciju počne shvaćati kao opravdanje da ne preispituje vlastite kadrove i način na koji raspoređuje najvažnije funkcije.

Izborni rezultati pokazali su da se i unutar dominantne stranke mijenjaju odnosi snaga. Blagica Leko osvojila je više preferencijalnih glasova od Darija Knezovića, dok je njegov osobni rezultat u odnosu na 2022. godinu snažno pao. Istodobno, mandat Predraga Čovića otvara pitanje treba li kontinuitet biti važniji od procjene političkog učinka aktualne Vlade.

Ako HDZ BiH želi pokazati da je sposoban obnavljati vlastite kadrove, onda mora biti spreman promijeniti i ljude i pravila po kojima se najvažnije funkcije dijele. To znači da se premijerski kandidat treba birati prema sposobnosti i političkom učinku, a ne prema tome iz kojeg grada dolazi.

U suprotnom bi nepisani dogovor mogao postati važniji od stvarnih rezultata. A ako stranka koja uvjerljivo pobjeđuje na izborima nije spremna preispitati vlastite slabosti, onda se s pravom može postaviti pitanje služi li njezina kadrovska politika prvenstveno interesima županije ili održavanju unutarnje ravnoteže.

Možda je upravo sada trenutak da se taj model promijeni. Ne zato što Široki Brijeg više nema što ponuditi, nego zato što Županija Zapadnohercegovačka zaslužuje da se o njezinu premijeru odlučuje prema kvaliteti kandidata, a ne prema unaprijed dogovorenom šablonu.

Ivan Crnjac / Bild^.ba