Nakon što je NK Široki Brijeg doživio prvi poraz u povijesti Premijer lige na Pecari od mostarskog Veleža, postalo je jasno da je Europa sve teže dohvatljiv cilj za momčad s Pecare, piše portal Jabuka.tv..
Sigurno da i druge momčadi čeka vrlo težak raspored i kao što je trener Širokobriježana Toni Karačić nakon utakmice rekao, “neće nitko nikoga lako pobijediti”, i sigurno da je još puno bodova u igri, zaostatak nije velik, ali obično to tako bude u sportu, kad kola krenu nizbrdo, onda idu do kraja, teško ih više netko može zaustaviti i vratiti uzbrdo.
To nam je puno puta pokazala i premijerligaška povijest NK Široki Brijeg. Samo što su se nekad davno gubili koraci u borbi za titulu, a sada realno gledajući u borbi za Europu. Ipak, treba se i dalje boriti pa što bude, to je jedino ispravno sportsko razmišljanje.
Ipak, s pravom i dobrom namjerom treba naglasiti nekoliko bitnih stvari.
Iduće sezone prvak BiH ide u kvalifikacije za Ligu prvaka i dobit će za to vrlo lijepu novčanu nagradu, a preostala tri kluba koja idu u Europu idu u novo natjecanje Konferencijsku ligu (treći europski rang kao možda nekada Intertoto kup ili Kup kupova) umjesto u kvalifikacije za Europsku ligu. To novo natjecanje ima znatno manji nagradni fond od Europske lige i pitanje je koliko će uistinu profitirati bh. klubovi.
S druge strane, Širokobriježanima je izlazak u Europu u prošlosti predstavljao i značajnu financijsku injekciju s kojom se osiguravao stabilan proračun, pa i na duže razdoblje. Posljednjih godina neizlasci u Europu postaju sve češći, a oni dugogodišnji sponzori koji su izdvajali po desetke tisuća maraka, kao i oni manji sponzori koji su pomagali s manjim novčanim iznosima, smanjuju svoje izdatke ili se okreću drugim stvarima.
Stoga je novca na Pecari sve manje, ne mogu se zadržati kvalitetni igrači jer su preskupi, onda se ne mogu dovesti kvalitetne zamjene, skresavaju se ugovori, priča se o kašnjenju plaća i dobijete to što imate. Uz dužno poštovanje prema ovim momcima koji trenutno nose dres Širokog Brijega, oni su realno limitirani igrači, koji nisu za neke velike domete (čast nekoliko izuzetaka koji se mogu razviti u odlične igrače), ali su puno jeftiniji i možda neki od njih pružaju bolje igre nego što bi neki skuplji provjereni igrači na istim pozicijama.
Mnogi od njih su ove sezone često išli i iznad svojih mogućnosti i to je dovelo do toga da Široki bude veći dio ove sezone konkurentan, nerijetko drugi ili treći na ljestvici, a čak je u jednom trenutku postojala mogućnost i da se približe nedodirljivom, samouvjerenom i financijski puno nadmoćnijem Sarajevu. A to je po zakonu modernog nogometa, gdje je financijska moć u velikoj većini slučajeva ključan faktor, izvan svake pameti.
U čemu je problem?
U lipnju uoči početka sezone 2019./2020. pisali smo jedan članak u kojemu smo zazivali održavanje Skupštine kluba, koja se dugo iščekivala. Naglasili smo da je upaljen alarm za NK Široki Brijeg i da klub u vrlo konfuznoj situaciji ulazi u novu sezonu. Skupština se u međuvremenu održala, ali ako usporedite tadašnji tekst i ono što smo pisali o ustroju i funkcioniranju kluba, vidjet ćete da se malo toga promijenilo skoro dvije godine nakon toga, samo je možda novca još manje nego tada. Jedino što su dobri rezultati kroz veći dio ove sezone donekle poslužili kao dimna zavjesa svega onoga što nije i ranije bilo dobro.
Dodatni problem je što je protekla sezona naprasno prekinuta i nikada nije nastavljena zbog pojave pandemije koronavirusa, a čitava ova se igra bez navijača i ovo je vrlo teško razdoblje za sport općenito.
Uz to jedan mali gradić poput Širokog Brijega, unatoč tome što ima i jako gospodarstvo, ima više kvalitetnih klubova kojima treba financijska pomoć, nekome više, nekome manje, ali svi traže od novac sličnih izvora. Uz NK Široki Brijeg, tu su ŽNK Široki Brijeg, HKK Široki, HRK Široki, MNK Hercegovina, HŽOK Smeč, HCK Široki, Karate klub Široki, Karate klub Široki Brijeg, a tu je i niz pojedinačnih sportaša koji također se nadaju nekoj pomoći od sponzora ili od institucija.
I tu je također veliko pitanje može li to sve jedan Široki Brijeg financirati i je li mu sve to potrebno, bez obzira što je nekome od ovih klubova za uspješne sportske rezultate je potrebno nekoliko tisuća maraka godišnje, a nekome deseci i stotine tisuća i čak milijunski iznosi.
Složit ćemo se i da u našoj zemlji imamo cijeli niz ljudi koji “crnče” za minimalce i da je potrebno raditi na dodatnim zapošljavanjima, podizanju plaća i standarda. A s druge strane plaće u nogometnom svijetu su otišle izvan svake pameti, pa pojedini nogometaši primaju plaće u nevjerojatnim iznosima od stotine tisuća ili milijune ili desetke milijuna eura, a možda figurativno šutnu par puta loptu kroz godinu, zaigraju dvije utakmice i “zageliraju” frizuru, ali imaju dobar PR i dobre menadžere koji su im u stanju izboriti takve ugovore. Nogomet je veliki biznis, a uvijek će biti najpopularniji sport na svijetu, i bez velikih ulaganja je sve teže plivati u njemu.
Standardi su se u njemu podignuli pa unatoč svemu ovome ima velik broj igrača koji su takve plaće vjerojatno i zaslužili, bez ikakva preuveličavanja, s obzirom na spartanski način života koji imaju, velika dugogodišnja odricanja, brigu o svom tijelu i mišićima itd.
Ali kome je onda do nogometa u ovome svemu? U ovom ludom vremenu korone, beznađa, besparice i života u strahu?
No, untatoč tome NK Široki Brijeg je predugo stvarao svoje ime da bi se to tek tako raspalo, i to opet ponavljamo. Primjerice, i sada je jedini klub u državi koji ima svoj vlastiti kamp, ako izuzmemo priču oko Akademije FK Sarajevo u Butmiru. Takav iskorak još nije nitko dosegao.
U potrazi za “vojnikom” kluba
Kad se tek osnivala zajednička Premijer liga BiH početkom 21. stoljeća, klub s Pecare bio je primjer u mnogočemu svima ostalim klubovima u državi. Po ustrojstvu, po plaćama, po infrastrukturi i sportskim rezultatima. Jednostavno nekoliko stepenica iznad svih ostalih. Danas, s vremenskim odmakom od nešto manje od 20 godina, vidimo se da ostali klubovi dižu u svakom pogledu, od logistike, igračkog kadra i infrastrukture do sportskih rezultata, a Široki Brijeg je godinama stagnirao ili opadao. Najbolji primjer je nedjeljni protivnik, mostarski Velež.
I tu leži sva filozofija oko trenutačne situacije u i oko kluba.
Je li nedostatak vizije, entuzijazma i predanosti ključnih ljudi u klubu doveo do toga klub jedva održava stadion i kamp, a kada ih je napravio bio je velika priča? Ili problem leži negdje drugo, to netko drugi treba dati odgovore.
Možda bi sve drugačije i sada bilo da se Širokom nisu dogodile one tri ključne utakmice sa Zrinjskim:
-2014. godina i pobjeda Zrinjskog od 3:2 nakon preokreta i gubitak titule za Široki.
-2015. godina i prokockana pobjeda protiv istog protivnika nakon sumnjivog penala za Zrinjski u posljednjim minutama i ostanak bez Europe za Široki
-2016. godina i pobjeda Zrinjskog 4:3 u posljednjoj minuti na Pecari u utakmici u kojoj se događalo previše toga i koja je usmjerila Zrinjski prema novoj tituli
Simbolično, u tom razdoblju se počeo odvijati rast Zrinjskog kao kluba, a osjetan pad kod Širokog Brijega, bilo je tu i sportske nesreće, ali vjerojatno je tada bilo i nekih drugih stvari koje su se dugo gurale pod tepih jer je Široki redovito igrao Europu, sportski rezultati su bili hvalevrijedni, a financijska stabilnost kluba nije bila upitna. Nakon toga kao da sve ono loše nekako počinje izlaziti na površinu, iako se nakon toga pojavio i novi generalni sponzor Feal koji istina nije (pre)dugo trajao, a paralelno s tim su se poklopile i neke druge stvari. No, to je sve druga tema, problema ima odavno, kao i u svim drugim klubovima, ali se znalo izaći s na kraj, treba pronaći model i za ubuduće.
Nema sumnje da je gradonačelnik Širokog Brijega, Miro Kraljević (kao i još nekolicina ljudi koji su uključeni u rad kluba) stalno na raspolaganju klubu, prihvatio je i ulogu predsjednika jer jednostavno nitko drugi to ne želi, ali on ne može biti stalno tu. On ima puno većih briga kako voditi grad, poboljšati lokalnu infrastrukuturu, standard i kvalitetu života svojih sugrađana, a klubu da bi se nosio s drugima treba “vojnik”, ne u doslovnom smislu, već u smislu da je ta osoba posvećena u potpunosti klubu 24 sata na dan. I to ne jedan vojnik, nego više njih i to su onda preduvjeti da se “brod s Pecare” uspravi i odvede u neku mirnu i stabilnu luku.
Samo današnje vrijeme je vrijeme činovnika, a vojnika je malo.
Malo tko danas želi izaći iz svog prostora komocije, pa oni koji možda mogu i pomoći klubu drže se na sigurnoj udaljenosti, a oni koji su unutra pitanje je koliko im je to prioritet i koliko uopće imaju (nogometnog, ekonomskog i menadžerskog) znanja za nešto napraviti.
Možda danas sponzori manje izdvajaju novca, ali isto tako zar se ne mogu zadužiti dvije osobe koje vole klub s Pecare, da im se kupi odijelo, košulja i cipele i da idu od tvrkte do tvtke u Širokom Brijegu i Hercegovini sa zamolbom za sponzorstvo i da iskomuniciraju plan i viziju i strategiju kluba pa da ti koji bi eventualno podržali rad kluba znaju u što ulažu svoj novac. Pitanje je ima li uopće te vizije i strategije za sadašnje vrijeme i dugogodišnje razdoblje ili se životari od danas do sutra, to također netko drugi treba dati odgovore.
Kako se novac, u granicama realnosti naravno, može skupiti, možda može poslužiti onaj primjer iz vica kad je umorna Fata rekla “markica po markica, 101 markica”. Šalu na stranu, NK Široki Brijeg naravno ne treba prosijačiti niti prodavati se na takav način, ali da se može uložiti više truda i energije da se situacija popravi, može itekako.
Domaći stručni stožer je donio entuzijazam
Široki od prošle sezone koja je prekinuta, vodi nakon dugo vremena, u potpunosti domaći stručni stožer na čelu s glavnim trenerom Tonijem Karačićem, koji je imao puno entuzijazma i ostvarivao je odlično rezulate, često kao što smo ranije naveli i nerealne. Da u nekim lošim rezultatima, posebno u dvije zadnje utakmice ima i njihove krivice, ima, ali isto tako sigurni smo da bi se ova momčad s ranijim skupljim trenerom Gocom Sedloskim vjerojatno borila za ostanak u ligi.
Treba analizirati odgovornost trenera oko čudnog odnosa prema nekim igračima, prekasnog uvođenja zamjena, taktičke postavke igre, analiziranja protivnika, motiviranja svojih igrača, ali bilo kakva promjena trenera u ovom trenutku bi vjerojatno bila pogubna za klub s Pecare sedam kola prije kraja, iako je Karačić najavio tu mogućnost. Teško je naći neko vatrogasno rješenje u ovom trenutku koje bi radilo bolji posao i povukao Široki do željene Europe.
Sezonu sada treba izgurati do kraja najbolje što se može, a onda na ljeto treba puno toga posložiti, prije svega izabrati novog sportskog direktora, a možda i promijeniti mnoge stvari.
Generalno, ne možemo poreći da je ovaj stožer odrađivao dobar posao kroz ovu sezonu, unatoč svemu. Imali su lokalni patrijotizam, entuzijazam, želju i volju da naprave neki rezultati, a uz lošu financijsku situaciju, odlaske brojnih igrača, pojavi koronavirusa unutar momčadi, stalno su se nekako dizali i oporavljali. Mnogo puta ove sezone navijačima Širokog Brijega, izgledalo je: “Evo ga, posložile se sve stvari”, pa uslijedi novi šok.
I ovaj poraz koji se u nedjelju navečer dogodio protiv Veleža je bio zapravo dugo odgađan. Da se nije dogodio sad, dogodio bi se u sljedećem kolu ili nekom drugom. To je jednostavno posljedica čitave složene situacije oko kluba i čitave vrlo turbulentne sezone.
Ljudi moji, nijedan ozbiljan klub ne može sebi dopustiti da izgubi 18-19 igrača u godinu dana i nada se nekom kvalitetnom rezultatu od novih igrača koji nemaju iskustva u Premijer ligi, a negdje drugo nisu duže vrijeme igrali nikako. Isto tako nedopustivo je da se dopusti onakav odlazak i dolazak Matića kakav je bio prošle jeseni, ali i nekih drugih igrača ranije u prošlosti. Znači igrač se neslužbeno raziđe s klubom, pa nema novi angažman, trenira ponovno s klubom, nakon pet-šest kola ponovno se vrati i dobije pravo nastupa, odigra par utakmica, uigra se u stoperskom paru, dođe mu dobra ponuda i on može ići iz kluba usred sezone.
Pa gdje to ima? Uz dužno poštovanje prema njemu i sve što je dao ranije za klub, to se jednostavno tako ne radi. Bolje je nikoga ne dovoditi, nego raditi na takav način. Ako se igrač potpiše, onda treneri trebaju na njega računati barem pola godine ili cijelu sezonu.
Isto tako, nedavni iznenadni odlazak djeteta kluba vratara Martina Zlomislića uoči derbija sa Sarajevom, isto usred sezone. Što god da je tu bilo, to se tako jednostavno ne radi. Igrači mogu otići tijekom dva prijelazna roka u godini, ali usred sezone u kojoj je otišao već velik broj igrača ne bi trebali. A ne zaboravimo da je ove zime otišao i dugogodišnji igrač, kapetan i legenda kluba Dino Ćorić, što znači da nešto dobro ne štima.
Šalje se kriva poruka, postavljaju se loši standardi za sve ostale igrače kao i one koji bi potencijalno mogli doći.
Sigurno da je zbog financijske situacije bilo potrebno skresati i neke ugovore igrača, nekima se bilo nužno zahvaliti, ali sve to u malo vremena ostavlja dugoročno ozbiljne posljedice koje neće biti lako prevladati.
Ključni ljudi kluba s Pecare trebaju sada sjesti i razgovarati i vidjeti što se može napraviti u ovoj sezoni, a onda treba napraviti dugoročno održiv i realan plan i strategiju za budućnost i definirati realne ciljeve sukladno financijskim mogućnostima. I naravno, ako postoji ikakva mogućnost pokušati uključiti dodatne nove ljude u klub, ako ima takvih koji su stvarno spremni pomoći.
Situacija nije nimalo bajna, ali uz malo truda i volje ne mora biti sve ni tako crno na Pecari.
Goran Kutle / Jabuka.tv
