Počeo je kao šestogodišnjak trenirati u školi nogometa NK Široki Brijeg, prošao je sve uzrasne kategorije kluba s Pecare, kao izlazni junior proveo je godinu dana na „kaljenju“ u Neretvancu , a onda se vratio u matični klub i točno na današnji dan, 24. srpnja 2016. godine debitirao za seniorsku momčad kod Branka Karačića u domaćem remiju (1:1) protiv Viteza na otvaranju sezone 2016./2017.
Njegovo ime je Stjepan Lončar, 24-godišnji Širokobriježanin i reprezentativac Bosne i Hercegovine koji je ovoga ljeta prelaskom u mađarskog prvaka Ferencvaros napravio treći najveći transfer u povijesti Rijeke.
Igrao u svim uzrastima Širokog Brijega i reprezentacija
Kao dijete kluba s Pecare, izdanak nadaleko poznate širokobriješke škole nogometa i pravi primjer kako se mukotrpnim radom i trudom može uspjeti, Stjepan Lončar je nakon 63 utakmice i 4 pogotka u „plavo-bijelom“ dresu stigao na Rujevicu u ljeto 2018. godine.
U tri godine za Bijele s Kvarnera upisao je 114 nastupa i postigao 12 pogodaka te postao standardni reprezentativac Bosne i Hercegovine.
Reprezentativne boje branio je u svim uzrasnim kategorijama. Nakon nastupa za „U-15“, „U-17“, „U-19“ i „U-21“ reprezentaciju, debi za „A“ reprezentaciju bio je sasvim logičan slijed u karijeri mladoga Širokobriježanina koji je svoje mjesto našao na gotovo svakom popisu izbornika Roberta Prosinečkog, Dušana Bajevića i Ivayla Peteva.
„Imao sam šest godina kada me otac Robert prvi put doveo na trening. Za Široki Brijeg sam nastupao u svim uzrasnim kategorijama i prošao kroz ruke svih trenera širokobriješke škole nogometa. Svaki od njih, ne želeći nijednoga posebno isticati, a trenirao me i otac, na mene je ostavio određeni trag i doprinio mojoj karijeri“, rado se Stjepan Lončar prisjeća svojih početaka u voljenom klubu.
„Svaki je trener imao svoj način treniranja i pripremanja igrača. Na kraju, svakome od njih sam zahvalan na onome što su mi pružili. Upravo zahvaljujući kvalitetnoj podlozi u širokobriješkoj školi nogometa dosegnuo sam vrhunsku razinu rada i natjecanja. Ipak, ne želim ovdje stati, imam visoke ciljeve i ustrajat ću u njima“, dodao je.
Svaki igrač mora proći razdoblje sazrijevanja
Sa željom da njegova nogometna priča bude poticaj mladim igračima, Lončar na poseban način naglašava kako je i sam imao brojnih uspona i padova u karijeri. No, nije prestajao vjerovati – slijedio je put kojim je krenuo.
„Moraš biti čist u glavi i spreman za mukotrpan rad. Jedino se tako i može uspjeti. Krenuo sam iz maloga grada, male sredine, ali nikada nisam prestajao vjerovati u sebe. Davao sam sve od sebe i sada ubirem plodove toga rada“, naglašava Lončar i mladim igračima poručuje da ne budu nestrpljivi i brzopleti na početku svojih karijera.
Na osobnom primjeru pokazuje koliko su bitni hladna glava i strpljenje za mladoga igrača. Kada je kao izlazni junior Širokog Brijega trebao krenuti u Opuzen, nije bio previše zadovoljan takvim raspletom, ali ključnu ulogu odigrao je njegov otac Robert.
„Priznajem, nije bilo lako otići na posudbu. Iracionalno sam gledao na takvu odluku. Ipak, otac Robert mi je bio velika podrška i on je moj uzor. Uvjerio me kako je posudba najbolja opcija i ohrabrio mi riječima kako ću kada se vratim biti među najboljima i svima pokazati koliko vrijedim“, prisjeća se Lončar.
Ispostavilo se kako je njegov odlazak u Neretvanac bio važna karika u već sada uspješnoj karijeri. Skupio je potrebne seniorske minute, bio ponajbolji igrač Plave Makinje i ostavio trag u Opuzenu.
„Za mladoga je igrača na početku karijere najvažnije doživjeti iskustvo igranja seniorskog nogometa i zato je suradnja Širokog Brijega s nekoliko niželigaških klubova vrlo značajna. Odlazak na posudbu nije nikakav bauk. Naprotiv! Svaki igrač mora proći razdoblje sazrijevanja“, poručuje 24-godišnji Širokobriježanin koji iza sebe ima 9 reprezentativnih nastupa za Bosnu i Hercegovinu.
Ide po naslov prvaka i Ligu prvaka
U dosadašnjih šest sezona igranja seniorskog nogometa Lončar je ostvario mnogo toga. Osvojio je tri državna kupa (1 sa Širokom Brijegom i 2 s Rijekom), igrao je skupine Europske lige, postao je reprezentativac Bosne i Hercegovine i napravio milijunski transfer u klub visokih ambicija.
U redovima aktualnog mađarskog prvaka pokušat će ostvariti ono što mu još nedostaje – osvojiti naslov prvaka i zaigrati u skupinama Lige prvaka.
„U proteklom je razdoblju bilo raznih kontakata i ponuda, a kao najbolju opciju izabrao sam upravo prvaka Mađarske. Imamo kvalitetnu momčad, u kvalifikacijama za Ligu prvaka izbacili smo Prištinu i nadomak smo izbacivanja Žalgirisa (2:0 slavili u prvoj utakmici, nap. a.). U 3. kolu čeka nas praška Slavia i vjerujem kako možemo do kraja“, ističe Lončar.
Kako god bude, i sam će priznati, već sada može reći: „Hvala ti, dragi Bože – uspio sam!“
Na ponos svojih roditelja, svoga kluba, svoga grada i svih dragih ljudi koji su vjerovali u njega.
Tekst: Ivan Kraljević