Što će se događati nakon evidentne propasti još jednog kruga pregovora u vezi izmjena Izbornog zakona BiH teško je predvidjeti. Međutim, potpuno je jasno da pregovora o promjenama Izbornog zakona BiH neće biti sve dok se ne riješi situacija s Dodikovim secesionističkim aspiracijama.
Njegovi potezi su postali prepreka i dijalogu unutar Federacije BiH kada je riječ o promjeni izbornih pravila. U takvoj situaciji polovica međunarodne zajednice zaziva reakciju kroz eventualne sankcije (iako nije potpuno jasno kakve bi one bile i na koga bi se točno odnosile), a polovica je do neki dan smatrala da prostora za razgovore još uvijek ima.
Ukoliko prostora možda i ima, potpuno je jasno da razgovora do daljneg neće biti, a vrijeme koje se broji godinama neumitno je propalo.
Stižu li nove ‘crne liste’?
U političkim krugovima se spekulira da je krajnji rok za eventualne dogovore pomjeren za kraj siječnja 2022. godine, ali je raspad pregovora toliko jasan da njih neće biti ukoliko se ne dogodi neki veliki obrat u stavovima Milorada Dodika. Pošto je jasno da se to dogoditi neće, izgledno je da je i međunarodna zajednica ‘kupila’ malo vremena kako bi se razradila nova strategija za stabilizaciju prilika u BiH.
U jednoj od nedavnih izjava Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt je izjavio kako misli da Amerikanci razrađuju novu strategiju za BiH sa EU i Britancima. Nedugo nakon te izjave Njemačka je jasno naznačila da unutar Europske unije lobira za sankcije političarima u BiH, primarno usmjerenih na Milorada Dodika i druge političara iz Republike Srpske.
Istovremeno, Schmitd je napomenuo da u zaključanim ladicama već stoje određene odluke i naveo da je zamislivo da se „uvjetuje svaka uplata koja stiže u BiH ili u neku od njenih institucija“. U tom smislu znakovite su i određene posjete BiH, poput one Paula Aherna, pomoćnika ministra financija SAD-a koje je „zaduženo“ za formiranje novih „crnih lista“ SAD-a kojih će očigledno biti.
Fokus se prebacuje na sve tri strane
Potpuno je jasno da eventualne takve sankcije, kakve god one bile, same po sebi neće moći donijeti brzi rezultat. Međutim, budući se američke ‘crne liste’ u velikoj većini vežu za osobe povezane s kriminalom i korupcijom, nije teško pretpostaviti da će SAD, Velika Britanija i Njemačka vrlo vjerojatno bosanskohercegovačke političare sankcionirati zbog kriminala i korupcije, a ne zbog ‘političke neposlušnosti’.
Teško je vjerovati da strane obavještajne službe nemaju dovoljno dokaza u svojim ‘ladicama’ da bi vrlo brzo, izlaskom tih dokumenata na svjetlo dana,u relativno kratkom roku mogli smijeniti gotovo kompletnu političku scenu Bosne i Hercegovine. U tom slučaju jedino je pitanje da li bosanskohercegovačko pravosuđe, koje je debelo pod političkom šapom, ima snage brzo i efikasno procesuirati takve slučajeve. Ukoliko se zaista radi o novom dogovorenom pristupu tri velike sile njegova prednost je u tome što se on ne bi fokusirao samo na Milorada Dodika, već na sve političare koji su debelo ogrezli u kriminal i korupciju.
Na taj način bi se spriječila mogućnost da neki od aktera i nacionalnih lidera međunarodnu zajednicu proglašavaju neprijateljima njihovog naroda i na tome ne bi mogli skupljati političke poene na kojima tako ostrašćeno inzistiraju u jako teškim vremenima. Jer, u sankcijama postavljenim na takav način nacionalna i entitetska pripadnost ne bi bila bitna, već bi se fokusiralo na stvarni i najveći problem Bosne i Hercegovine – a to su kriminal, nepotizam i korupcija pod patronatom domaćih lidera.
Krajnji ishod – uhićenja
Ukoliko se domaći lideri vrlo brzo sami ne ‘trznu’ iz svog autističnog okruženja i samostalno ne naprave neke bitne iskorake, po svemu sudeći uskoro bismo u BiH mogli vidjeti nove načine djelovanja međunarodne zajednice. Oni bi se primarno ogledali u uskraćivanju svih vrsta financiranja iz stranih izvora, uslijedile bi nove ‘crne liste’ (koje bi zajednički objavili EU ili Njemačka, SAD i Velika Britanija) povezane s kriminalom i korupcijom od čega ne bi bili izuzet nijedan političar već bi zasluženo bili u potpuno istom košu, a nakon toga bi vjerojatno uslijedili istražni procesi, uhićenja i suđenja zbog kriminala i korupcije.
Ukoliko bi domaće pravosuđe i tada bilo pod političkom kontrolom, realne su sankcije i okviru pravosudnih organa. U svemu, iznimno je važno da ni susjedne države poput Srbije i Hrvatske ne bi mogle i ne bi smjele ignorirati ovakvu vrstu sankcija prema političarima u BiH, što bi dramatično promijenilo cijelu situaciju u cijeloj regiji.
