Malo je osoba poput njega. Kada je malo tko imao hrabrosti u lice govoriti korumpiranim političarima, ratnim profiterima i “gospodarstvenicima” sumnjiva morala koji su svoju imovinu stekli na kriminalu i prevarama koji su “ga” pokrali, tj. sve nas, u ovoj “maloj bari punoj krokodila” u srcu Hercegovine Širokog Brijega, on je govorio!
Govorio je rječnikom kojeg su razumjeli svi normalni ljudi, bio je školovaniji od većine koji upravljaju ovim gradom. Obišao je više svijeta nego oni mogu zamisliti i sanjati. Upoznao je mnoge svjetske kulture i običaje, ali je ostao do kraja dosljedan sebi i svom životu, onakvom kakav je on želio, iako je imao mogućnosti za bolji.
Poznavao je i tečno govorio tri strana jezika. Mogao je živjeti gdje je god htio, ali ostao je dosljedan svom Širokom Brijegu i svom narodu. Zašto? Samo je on to znao!
Ove sadašnje štetočine koje su upravljale ili upravljaju Širokim Brijegom ni svoj vlastiti jezik nisu u stanju tečno govoriti. A najduža relacija koju su posjetili je “seoski dernek”, isključivo na užem području Hercegovine, a dižu se kao da su vrjedniji od čovjeka koji nije znao mrziti. Čovjeka koji nas je znao sve nasmijati kada nam je bilo teško, čovjeka koji nije tražio da ga netko žali jer je živio kako je živio.
Čovjek koji je prvo nahranio svoje prijatelje pse, a onda sebe. Brojni psi koji su ga okruživali svo vrijeme vjerno su mu uzvraćali tu ljubav kako su umjeli. U stopu pratili i pazili, bili uz njega kada mu je bilo hladno i grijali ga, zaustavljali promet kako bi on prešao cestu. Kada bi ušao u neki objekt popiti čaj ili kavu, oni su vani čekali sve dok ne bi izašao i krenuli dalje u šetnju njegovim i našim Širokom Brijegom.
Bio je poseban lik koji će ostaviti duboki trag i lijepa sjećanja na mnoge koji su ga poznavali. Imao je nešto što malo tko ima u ovim vremenima. Imao je ponos!
Mirko Rotim od milja zvani Mirkec često bi znao reći “Sve je moje” – i nikada to Vlast nije mogla shvatiti što je time htio reći jer oni su mislili da je sve njihovo, ali nisu shvatili da kada bi to rekao kako je govorio u ime naroda kako je sve to naše, svih nas a ne pojedinaca.
Istina, kada bi vidio političara u nekom skupom autu ili spominjao neku veliku firmu koja je nastala na sumnjiv način, s razlogom je kazao ” Sve je to moje”, jer većina tih osoba koje vozikaju to skupo vozilo ili imaju neku veću firmu sigurno nisu sve to stekli legalno, nego otimajući i krađom od svojih sugrađana, tako da je s razlogom izgovarao kako je sve to naše, a ne njihovo.
Nikada nikome od običnog naroda nije uputio neku ružnu riječ, štoviše, sa svakim je susretljiv, tko je poželio s njim razgovarati mogao je. Živio je život kakav je on želio, a ne kakav mu je netko nametao.
Pokušali su ga nekoliko puta nasilno ukloniti lokalni predstavnici vlasti i smjestiti u neke ustanove u kojima su davno oni trebali biti. Namjerno su mu trovali pse dok su ga držali u zatočeništvu. Radili su puno toga protiv njega, a što jako dobro znam, samo da ga uklone s ulice. Ali Mirkec se nije dao, doduše, nije ni narod dao. Uvijek nakon svega što bi mu činili on je uspravio glavu i krenuo dalje iz svojih 20-ak kvadrata u Duhanskoj stanici.
Bio je lik o kojem će se još jako dugo pričati u brojnim anegdotama, a kojih ima više nego mnogi misle!
Otišao je “dobri duh” Širokog Brijega ove subote 8.siječnja 2022. godine u svojoj 83. godini života. Sada je u svom Raju gdje čuva mjesto za mnoge koji će mu se s vremenom pridružiti. Posljednji oproštaj od ovozemaljskog života moći ćemo mu poslati u ponedjeljak 10.1. na groblju Sajmište u Širokom Brijegu od 13 sati.
Dodajmo na kraju kako je pokrenuta online peticija da Mirko Rotim Mirkec dobije spomen obilježje u Širokom Brijegu. Peticiju možete potpisati OVDJE.
Mirkec, falit ćeš Širokom Brijegu. Počivaj u miru Božjem i znaj da znamo kako je sve ovo tvoje, zapravo sviju nas!
Mili Marušić / OTPOR.Media
