Ima nešto univerzalno, dugovječno, gotovo svevremensko što povezuje sve političare neovisno iz kojeg naroda izviru, a to je uvjerenje u vlastitu univerzalnost. Bez obzira što u politici vladaju interesi a ne iluzije i veliki principi, naprosto je nevjerojatno kako političari žive za politiku i od politike, glumeći umišljenost, elitizam bez pokrića, ekshibicionizam duhovne oskudice, pozirajući premda nemaju što pokazati ,osim izvještačenih osmjeha kojim prikrivaju sav jad kojim obiluju.
Ovih nekoliko godina unatrag smo živi svjedoci političkih trvenja, laži, pronevjera i zabluda, u koje su nas svjesno uvodili političari vladajućih političkih stranaka u FBiH, SDA i HDZ BiH.
Dok su jedni (HDZ BiH), na sva zvona nagovještavali izmjene izbornog zakona u BiH kako bi Hrvati mogli zakonskim i legitimnim putem birati svoje političke predstavnike, druga strana (SDA) je potpomognuta tzv. “probosanskim“ strankama sva nastojanja HDZ BIH koji je djelovao ispred krovne organizacije hrvatskog naroda u BiH, HNS-a sve te pokušaje majorizirala, opstruirala, omalovažavala ne dajući ni miligrama šanse za izmjene tog zakona koje predstavnicima SDA a samim time i svim tzv. “probosanskim“ strankama apsolutno ne odgovaraju jer u tom slučaju neće materijalizirati svoje namjere svođenja hrvatskog naroda na nacionalnu manjinu kojom će manipulirati a usput legalnim putem uzimati njihove novce, što nedvojbeno podsjeća na turski zulum u BiH koji je vladao 500 godina.
Međunarodna zajednica koja je u par navrata slala svoje malokrvne medijatore kako bi izbalansirala te zategnute odnose između dva naroda u BiH nije uspjela načiniti ništa jer nije imala predstavnika koji će lupiti šakom o stol a ni političke volje kako bi se omogućilo hrvatskom narodu biranje svojih političkih predstavnika kroz izmjene izbornog zakona.
Zbog nekih svojih uskogrudnih interesa predstavnici međunarodne zajednice u BiH se nisu “htel mešati“ na način kako su trebali te je dok si keks rekao došlo vrijeme za zakazivanje novih izbora u BiH u listopadu 2022.godine koje je CIK-a BiH i zakazala.
Dok su predstavnici HNS najavljivali kako se izbori ne smiju dogoditi ukoliko se ne izvrše izmjene izbornog zakona jer će u protivnom donijeti određene zaključke kojim će se u krajnjem slučaju hrvatski narod morati teritorijalno organizirati u duhu Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma dotle su te tzv. “probosanske“ stranke ostale ustrajne u namjeri da se izmjene tog zakona ne dogode i one se nisu dogodile dok su izbori u BiH zakazani za listopad 2022.godine čime se ima smatrati kako su te stranke dobile prvu rundu borbe kojom žele svesti hrvatski narod na nacionalnu manjinu u BiH.
No, bez obzira na zakazivanje tih izbora u BiH za listopad ove godine jako je interesantno kako su se odmah nakon zakazivanja tih izbora postavile dvije vodeće stranke Hrvata u BiH a one su HDZ 1990 i HDZ BiH.
Prva stranka koju predvodi njen predsjednik Ilija Cvitanović je odmah po zakazivanju tih izbora izjavila kako će ta stranka izići na te izbore dok je nekoliko dana nakon njega i dr. Dragan Čović izjavio kako će i stranke okupljene u HNS-u također izići na te izbore, uz napomenu kako još sve nije izgubljeno što se tiče izmjena izbornog zakona, te da će se ti razgovori nastaviti i dalje do samih izbora.
Ukoliko se uzme zdravo za gotovo kako će se ti iz bori u BiH provesti po starom izbornom zakonu to automatski znači kako se opet za člana predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda može kandidirati neželjeni član tog Predsjedništva ispred hrvatskog naroda, otpadak, štetočina, parazit, zlatni ljiljan, ateist, titoist, komunist, anti-fašist, te u mnogočemu anti, građanin, persona non grata, Sejdo Komšić, drugi muslimansko – bošnjački član predsjedništva BiH, dok će se u Dom naroda FBiH i dalje moći izabrati neki Huso ili Haso iz Goražda, Bihaća, Tuzle i sl. koji će se jednostavno izjasniti kao Hrvat čime će Hrvatima u BiH biti zabijen zadnji čavao u lijes njihove opstojnosti u BiH.
Unatoč tome Ilija Cvitanović i Dragan Čović najavljuju izlazak na te izbore premda duboko svjesni što izlazak njihovih stranaka i svih drugih Hrvata na te izbore znači za hrvatski narod u BiH pa i mnogo šire.
Isprazna i uzaludna zvuče njihova obećanja kako će se oni boriti za izmjene izbornog zakona u BiH do izbora koji su zakazani jer se te izmjene neće dogoditi imajući u vidu kako su izbori u listopadu 2022.godine zakazani po starom i po hrvatski narod štetnom izbornom zakonu.
Isto tako jako fluidno i prozirno djeluju izjave Cvitanovića i Čovića kako te stranke izlaskom na te izbore pokazuju odgovornost prema hrvatskom narodu, te ćemo se stoga malo pozabaviti tom njihovom tzv. “odgovornošću“ prema hrvatskom narodu.
Da li je odgovornost prema hrvatskom narodu izlazak na te izbore na kojima dr. Dragan Čović i Cvitanović očekuju dio političkog kolača koji su dijelili od završetka Domovinskog rata u BiH gdje su sukladno dogovoru sa strankom SDA, SDP, DF, SBB, Našom strankom te nizom drugih tzv. “probosanskih“ stranaka dijelili fotelje i pozicije gdje su god mogli a na koje su uhljebljivali svoje podguzne muhe, rektalne alpiniste, rođake, kumove, prijateljice noći, te pripadnike tzv. “mladeži HDZ BiH i HDZ 1990“ od kojih se svakom osviještenom Hrvatu u BiH okrene utroba zbog natruha socijalizma i komunizma čije oličenje je upravo ta mlađarija iz ove dvije stranke, koja gradi svoje pozicije za neke buduće izore zapravo buduće ratove na kojima će nastaviti krasti, potkradati, varati i uhljebljivati isto onako kako su činili prije njih njihovi mentori Cvitanović i Čović.
Da li je odgovornost prema hrvatskom narodu ta što im ogroman broj Hrvata u BiH i van nje svakodnevno psuje mater i sve po spisku upravo zbog te njihove odgovornosti koja ih je protjerala iz BiH, pa čak i mnoge istinske razvojačene branitelje, dok se oni vozaju u skupocjenim jahtama i limuzinama uz rotaciju jureći velikim brzinama kroz krajeve koje naseljavaju Hrvati u BiH kao da će ih netko napasti a prolaze kroz hrvatske krajeve.
Da li se odgovornost Cvitanovića i Čovića ogleda u krpanju praznih i polupraznih seoskih cesta, uređivanje nogostupa i rasvjete, te ponekog dječjeg igrališta i to uvijek neposredno pred svake izbore dok ih naredne četiri godine nema nigdje među tim narodom, osim što se ponekad pojave u medijima kako bi davali nemušte i jadne izjave o tobožnjoj ugroženosti hrvatskog naroda u BiH.
„Po djelima ćete ih njihovim prepoznati“ lijepo stoji u Evanđelju, i mi odista predstavnike svih političkih stranaka u BiH neovisno kojemu narodu pripadaju prepoznajemo pa tako i Čovića i Cvitanovića.
Osim što politika nije u službi zajedničke dobrobiti nego osobne socijalne promocije tih političara ona je jednom dvolična, jednom jednolična a gotovo uvijek bezlična.
Veliki britanski političar Lojd George je rekao prije kojih 70 godina ovo: “Narod je spreman na svaku žrtvu tako dugo dok ga ima tko voditi, dok država jasno pokazuje svoje namjere i dok god je narod siguran da oni koji ga vod daju sve od sebe.“
Postavlja se s toga pitanje: “Da li političari iz BiH daju sve za narod kojeg predstavljaju?“ Vraćajući se unatrag od završetka Domovinskog rata u BiH odista političari daju sve od sebe ali za sebe i svoje interese. A da je tome tako potvrđuju preko Čovića i Cvitanovića najavom izlaska na listopadske izbore umjesto da su rezolutno, i postignutim plebiscitom među hrvatskim narodom jasno i nedvosmisleno izjavili kako niti jedna stranka s hrvatskim predznakom u BiH neće izići niti na jedne izbore u BiH ukoliko se ne dogode izmjene izbornog zakona, čime bi pokazali svoju vjerodostojnost i privrženost hrvatskom narodu čime bi postigli jedinstvo tog naroda kojemu nitko unutar BiH a ni van nje ne bi mogao ništa, što bi u konačnici rezultiralo pravednijom i smislenijom BiH u kojoj bi hrvatski narod u BiH imao svoje mjesto.
Ovako najavom izlaska na izbore postigli su upravo ono što i predstavljaju svo vrijeme hrvatskom narodu u BiH. Gomilu licemjerja i laži umotanih u celofan kojeg po potrebi darivaju narodu kojeg bi trebali predstavljati a dokazali su tisuće puta kako ga predstavljaju. Zapravo oštećuju.
Zahvaljujući njima i njihovim uskogrudnim interesima hrvatski narod biva osuđen na nestanak i iseljavanje što u svakom trenutku može rezultirati i njihovim nestankom, s javne i političke scene jer neće imati koga predstavljati. No, poznajući profil tih političara moguće je kako će se oni ušaltati u bilo kakvu političku opciju taman se ona zvala „stranka oderanih mačaka“ jer prava životinja u svijetu su u svijetu sve više cool kao i druge protu Božje i protu prirodne namjere slugu sotone kojih i u BiH ima dovoljno.
„Stranku oderanih mačka“ imaju i drugi narodi u BiH u to nema sumnje, no hrvatski narod koji se bori za svoje nacionalne interese vjekovima će artikulirati svoje svekolike nacionalne, vjerske, gospodarske i kulturne interese tek onda kad se na političkoj sceni pojave oni koji će napokon političke mitove i laži zamijeniti pozitivnim ekonomskim činjenicama.
Dotle će likovi čije su oličenje Čović i Cvitanović farbati Hrvate u BiH svim bojama koje im se u trenutku učine prikladne, neovisno da li je ta boja crvena, crna ili zelena.
Vlado Marušić / OTPOR.Media
