Na jednoj od zadnjih sjednica Vlade ŽZH dogovorena je izmjena Zakona o dopunskim pravima branitelja i članova njihovih obitelji u ŽZH na način kojim će se u pravo na tzv. “egzistencijalnu novčanu naknadu“ uvesti i branitelji koji imaju 53. godine života umjesto do sadašnjeg praga od 55. godina koji je vrijedio po tom Zakonu u ŽZH dok sve druge odredbe tog zakona s kojima su branitelji upoznati ostaju na snazi.
Priča o Braniteljima traje i nikada neće biti završena jer sve garniture vlasti od završetka Domovinskog rata u BiH imaju zakonsku i moralnu obvezu skrbiti se o pravima Branitelja i članova njihovih obitelji jer njihov doprinos za tzv. “mir“ koji danas mnogi blaguju je nemjerljiv u odnosu na sve druge kategorije pučanstva.
No, da li su sve dosadašnje garniture političkih vlasti učinile dovoljno ili premalo za istinske Branitelje je drugo pitanje premda se svi kunu u Branitelje i njihove žrtve jer bez njih oni ne bi postojali na političkoj sceni.
Stoga su se svi političari neovisno kojem konstitutivnom narodu u BiH pripadali razletjeli po terenu kako bi pridobili najveći broj tih Branitelja pri čemu nisu birali sredstva kako da im se dodvore, nagrade ih i udjele im beneficije koje mnogi od njih nisu zaslužili ni po čemu.
Odmah po završetku Domovinskog rata u BiH političke vlasti su krenule u formiranje tzv. “krovnih, temeljenih ili reprezentativnih“ udruga iz rata čijim predstavnicima i užem krugu onih koji su se šlepali uz njih su dali urede na korištenje, uvrstili ih u federalni, županijske, općinske i gradske proračune, te im udijelili stanove, mirovine, RVI, odličja, zemljišta u državnom vlasništvu na korištenje, dionice, poljoprivredne i tehničke strojeve, pozapošljavali ih u JU i JP, kao i veliki broj članova njihovih obitelji, a do dana današnjeg svi odreda su gosti svih obljetnica iz rata, javnih i političkih tribina na MS medijima na temu branitelja, čime su sebi osigurali pozamašan broj glasova na svim izborima od završetka Domovinskog rata u BiH-a koji glasovi de iure i de facto ove vladajuće političke garniture i drže na vlasti.
Ogroman odnosno najveći broj istinskih Branitelja je ostao na ledini ili na cesti, bolje rečeno na vjetrometini bez ikakvih trajnih mjesečnih primanja iz rata čime se stvorio nepremostiv jaz između njih i ovih gore korisnika razno-raznih benefita iz rata, a sve zahvaljujući bešćutnim političkim elitama koje su taj jaz namjerno načinile kako bi imali zaleđinu u slučaju da ovi nezadovoljni Branitelji krenu na njih.
I to se dogodilo u više navrata kada su nezadovoljni istinski razvojačeni Branitelji iz obje vojne komponente u FBiH tražeći svoja trajno stečena prava krenuli na njih 25.04.2016.godine u Alipašinoj 41. u Sarajevu gdje je tada bilo sjedište Vlade FBiH, odnosno Federalnog ministarstva branitelja, kada je samo pukim stjecajem okolnosti ta vlast ostala u političkom životu a s njima i predstavnici federalnog ministarstva branitelja na čijem je ćelu tada bio sada već pokojni Salko Bukvarević.
I tada i danas Vlada FBiH i predstavnici tog ministarstva su ostali u političkom životu jer su potkupljeni predstavnici Branitelja iz cijele FBiH rovarili i radili protiv istinskih Branitelja i podmetali im nogu gdje su god stigli i gdje su god mogli. Uspjeli su zavaditi dojučerašnje saveznike Armije BiH i HVO-a preko nelegalnog tzv. “kampa heroja“ u toj istoj Alipašinoj 41. koji su se prikazali kao jedini istinski „zaštitnici“ svih Branitelja u FBiH a u stvari su ih razjedinili kao nitko prije njih.
Predstavnici tog tzv. “kampa heroja“ čiji su predstavnici intelektualno pod kapacitirani su cijeli taj kamp ukrasili transparentima na kojima su bile ispisane točke Rezolucije Branitelja u kojoj su sadržani svi zahtjevi razvojačenih Branitelja u FBiH a u stvari oni su Rezoluciju Branitelja i njen izvorni tekst bacili u blato i pogazili je.
A pogazili su je jer su zajedno s predstavnicima tzv. “krovnih temeljnih ili reprezentativnih“ udruga iz rata, te s predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti u FBiH sudjelovali u izradi Zakona o pravima razvojačenih Branitelja u FBiH i članova njihovih obitelji u koji su ugrađeni tzv. “egzistencijalna novčana naknada“ i tzv. “objava jedinstvenog registra branitelja“ u FBiH a niti jedna od te dvije stavke nema nikakve sveze s izvornim tekstom Rezolucije Branitelja.
Tzv. “Egzistencijalna novčana naknada“ je socijalna kategorija ili milostinja koja nije pravo, koja se može smanjivati ili ukinuti i koja se daje određenom broju tzv “branitelja“ koji dokažu:
-kako imaju 57 godina života,
-kako nemaju veća mjesečna primanja od 50% zajamčene mirovine u FBiH za prosinac protekle godine,
-koji su na Zavodu za zapošljavanje evidentirani najmanje 12 mjeseci,
-koji su bili sudionici rata najmanje 12 mjeseci ,
-koji imaju prebivalište u BiH,
dok se Braniteljima ne priznaje pravo na braniteljski dodatak kao jednu od glavnih točaka Rezolucije Branitelja koja je trajno pravo koje bi se moglo nasljeđivati i koji bi trebao pripasti svakom Branitelju iz borbenog sektora neovisno na:
-godine života,
-na njegova mjesečna primanja,
-na njegovu prijavu na Zavodu za zapošljavanje,
-na prijavu prebivališta u BiH,
-na dužinu njegovog sudjelovanja u ratu(dovoljan je 1/jedan mjesec sudjelovanja umjesto 12 mjeseci).
Nakon usvajanja tog zakona u FBiH i županije u FBiH su počele donositi zakone o dopunskim pravima Branitelja gdje su izvršili određene kozmetičke izmjene tog zakona te su neke smanjile godine života na 55, te duljinu prijave na Zavodu za zapošljavanje kao ŽZH dok su sve druge odredbe Federalnog zakona ostale na snazi.
No, kad se sve sabere i oduzme glavnina odnosno srž braniteljskog dodatka za koji su se razvojačeni Branitelji u FBiH ustrajno borili od 2013.godien nije usvojena jer su istinski razvojačeni Branitelji ostali zakinuti odnosno diskriminirani u odnosu na mnoge druge Branitelje koji s ratom i ratnim strahotama nemaju ništa a dočepali su se nezasluženo prava iz rata.
Najava sniženja dobne granice na 53. godine života u ŽZH je tek pusto bacanje prašine u oči i još jedan pljuska u nizu u lice istinskih razvojačenih Branitelja HVO-a u ŽZH jer opet ostaje značajan broj istinskih razvojačenih Branitelja u ŽZH bez ikakvih trajnih prava iz rata.
Ako 53. godine po sadašnjoj odredbi ima godište 1969.ostaju nezbrinuti Branitelji koji su rođeni od 1970.do 1977.godine ukoliko kao zadnji dan službenog završetka rata u BiH uzmemo 23.12.1995.godine (dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma).
Imajući u vidu kako su Branitelji najranjivija kategorija kojoj biološki sat kuca znatno brže od drugih kategorija pučanstva, zbog ratnih trauma i stresa, zbog kojih se veći dio njih odlučio na suicid, dok su mnogi umrli od bolesti, neimaštine pa čak i tuge, mnogi žive u materijalnoj i duhovnoj oskudici, a svima njima je puno mjesec dana do ostvarivanja prava na tzv. “egzistencijalnu novčanu naknadu“ a kamoli jedna ili više godina, postavlja se logično pitanje koliko će mjera sniženje životne dobi branitelja u ŽZH na 53 godine života značajno doprinijeti njihovom općem psiho-fizičkom zdravlju?
S druge pak strane duboko svjesni kako su se te tzv. “egzistencijalne novčane naknade“ dočepali mnogi koji s ratom i ratnim strahotama nemaju ništa jer su ih u ratne spiskove uveli njihovi ratni zapovjednici kojima su ovi potonji plaćali svoje ratovanje, opet se postavlja logično pitanje pravičnosti te iste naknade koja je produkt lažiranih spiskova Branitelja koji su se jedino mogli utvrditi izradom Zakona o jedinstvenom registru Branitelja i njegovom javnom objavom koja je prva i najvažnija točka Rezolucije Branitelja e ne tzv. “ famozna objava jedinstvenog registra branitelja“ u kojemu su našle mjesta mnoge babe, žabe, političari, naši očevi, majke, rodbina i prijatelji, ratni dezerteri i ratni profiteri, podrumski pacovi, te mnogi, mnogi drugi od kojih mnogi više nisu u životu, dok mnogi imaju debela primanja iz rata premda nisu bili na ratnom terenu 1 sekunda a kamoli više.
Pokušaji razvojačenih Branitelja za izradom Zakona o jedinstvenom registru Branitelja i njegovom javnom objavom padaju svaki put u vodu jer je to krucijalno pitanje svih pitanja koje kada bi se riješilo na pravedan i transparentan način bi ostavilo bez primanja ogroman broj tih tzv. “branitelja“ i članova njihovih obitelji dok bi političku vlast u FBiH na čelu s SDA i HDZ BiH zauvijek zbrisalo s političke scene ali i sve one koji su s njima u dosluhu.
Isto tako pokušaji razvojačenih Branitelja u FBiH za javnom objavom dobitnika te tzv. “egzistencijalne novčane naknade“ u FBiH i njenim županijama također padaju u vodu jer to aktualne političke vlasti ne žele objaviti pravdajući se čl.4.Zakona o slobodi pristupa informacija u BiH jer smatraju kako bi objavom takvih podataka bio narušen privatni interes pojedinca premda tu tzv. “egzistencijalnu novčanu naknadu“ korisnicima plaćaju poreski obveznici koji moraju imati pravo znati u što se troše njihovi novci.
Vrtimo se u krug koji su zavrtjele bešćutne političke elite a u kojem krugu svi plešemo kolo koje mnogima ne odgovara. Vlastodršcima odgovara jer iz njega svakim danom ispadaju najslabiji i najranjiviji dok se oni čvrsto drže jer su vezani zlatnim lancima po rodbinskoj ili nekoj drugoj svezi, po svezi mita i korupcije i još uvijek im ne prijeti nikakva pogibelj niti pad iz tog vražjeg kola u koje su se uhvatili.
Stoga nikakvo snižavanje dobne granice branitelja na 53. godine života kako bi isti dobili milostinju neće popraviti ionako loš položaj istinskih Branitelja već isključivo radikalne promjene svih Zakona o pravima Branitelja i članova njihovih obitelji koje mogu izvršiti samo istinski razvojačeni Branitelji bez ikakvih trajnih prava iz Domovinskog rata kojih još uvijek ima a koji ne pripadaju niti jednoj vladajućoj stranci u BiH, FBiH, njenim županijama, općinama i gradovima, a koji će umjeti naći načina ove potonje poslati u povijest.
Prva a moguće i posljednja prilika za sve njih su listopadski izbori u BiH. Dotle neka nam je svima Bog na pomoći.
Vlado Marušić / OTPOR.Media
