Kontinuirano uništavanje prirode diljem planeta do sredine ovog stoljeća rezultirat će velikim šokovima u opskrbi hranom i pitkom vodom, nestankom jedinstvenih vrsta i gubitkom krajolika koji su ključni za ljudsku kulturu i slobodno vrijeme, upozoravaju znanstvenici.
Ako čovječanstvo ne ispuni svoje obveze da se uhvati u koštac s pet glavnih faktora gubitka prirode, do 2050. godine kritični prirodni sustavi mogli bi se slomiti, upravo u trenutku kada se predviđa vrhunac ljudske populacije.
The Guardian je kontaktirao vodeće znanstvenike, domorodačke vođe i ekologe diljem svijeta o posljedicama nedjelovanja na gubitak bioraznolikosti do sredine ovog stoljeća. Unatoč milijunu biljnih i životinjskih vrsta kojima prijeti izumiranje, a suočeni su sa šumskim požarima, poplavama i ekstremnim vremenskim uvjetima koji se pogoršavaju zbog klimatske krize, očuvanje prirode sve više postaje dio kulturalnih ratova koji bjesne u mnogim zemljama i koji su potaknuli protivljenje mnogim politikama zaštite okoliša.
Beskrajno uništavanje ekosustava
Nepoduzimanje mjera do sredine stoljeća moglo bi rezultirati izumiranjem, brzim širenjem invazivnih vrsta (koje često donose nove bolesti), plastičnim onečišćenjem golemih razmjera, opadanjem riblje populacije i nestajanjem šuma, upozoravaju stručnjaci sa svih kontinenata. Više od četvrtine svih biljnih i životinjskih vrsta, koje su dubinski procjenjivali u smislu očuvanja, u opasnosti su od izumiranja, prema crvenom popisu IUCN-a.
“Ispunjava me bolom gledati beskrajno uništavanje prirodnih ekosustava u mojoj domovini Brazilu. Od amazonskih i atlantskih prašuma do grmova Cerrada, drveće koje je dom bezbrojnim kukcima i orhidejama, tla prepuna gljiva i mikroorganizama te zemlja koju su jaguari i tukani nastanjivali tisućljećima ubrzano nestaju. Pokretači gubitka bioraznolikosti su stvarni i svatko ih može vidjeti. Znanost nudi moćna rješenja, ali vrijeme istječe”, rekao je Alexandre Antonelli, znanstveni direktor u Kraljevskom botaničkom vrtu u Kewu.
Kako bi se suprotstavilo potencijalnom gubitku, istraživanja pokazuju da čovječanstvo mora raditi na obnovi prirode diljem planeta, usvojiti ekološki prihvatljivije poljoprivredne prakse, smanjiti potrošnju mesa, zaustaviti širenje invazivnih vrsta i dramatično smanjiti upotrebu fosilnih goriva.
Na summitu Cop15 o bioraznolikosti prošlog prosinca vlade su se složile oko 23 cilja, uključujući obnovu 30% degradiranih kopnenih, vodenih, obalnih i morskih ekosustava planeta. Do sada vlade nijednom nisu ispunile niti jedan od samonametnutih ciljeva vezanih uz gubitak prirode, a stručnjaci kažu da se to mora hitno promijeniti.
Sandra Myrna Díaz, argentinska biologinja koja je supredsjedala procjenom stanja planeta Programa UN-a za okoliš 2019. godine, rekla je sljedeće: “Tijekom prošlih 50 godina, najznačajniji pokretač smanjenja bioraznolikosti bila je promjena korištenja zemljišta. Ako se ti trendovi nastave u sljedećim desetljećima, zdravlje tla vjerojatno će se dodatno pogoršati zbog erozije intenzivnim godišnjim usjevima te onečišćenjem biocidima i salinizacijom. Proporcije prirode u izravnom kontaktu sa širom javnošću nastavit će se smanjivati.”
Iskrčene šume
Čovječanstvo je u posljednjih 10.000 godina iskrčilo oko trećinu svih šuma kako bi se stvorilo poljoprivredno zemljište, procjenjuju istraživači, uništavajući tako ključne ekosustave poput tropskih kišnih šuma, koje su među najraznolikijima na planetu.
No, stručnjaci upozoravaju da su ugroženi i jedinstveni sušni krajolici. Emma Archer, profesorica geografije i znanosti o okolišu na Sveučilištu u Pretoriji, kaže: “Krajolik Karoo u Južnoafričkoj Republici se mijenja, oblikovan promjenom poljoprivrednih sustava, povećanim ulaganjima u rudarstvo i obnovljivu energiju te klimatskim promjenama. Ne budemo li bolje razumjeli i pozabavili se načinom na koji ti različiti čimbenici međusobno djeluju na ovaj dragocjeni bioraznoliki krajolik – uključujući jedan od najraznolikijih pustinjskih ekosustava na svijetu – ishodi će biti ozbiljni.”
Posljedice promjene korištenja zemljišta često su međusobno povezane s drugim pokretačima gubitka bioraznolikosti, upozorava Cristiane Julião, iz brazilske amazonske autohtone populacije Pankararu: “Ako ne poduzmemo potrebne radnje za očuvanje bioraznolikosti, budućnost svijeta i našeg naroda može se opisati jednom riječju – pustinja.”
Amazona bi mogla postati pustinja
“Brazilska Amazona, gdje živi moj narod, postat će pustinja ako globalni ekonomski sustav nastavi davati prednost iskorištavanju i profitu ispred zdravlja našeg planeta i ljudi. Ako odmah ne promijenimo trenutni razvoj, bit će to kraj našeg znanja, praksi i tradicija o kojima ovise životinje, biljke i klima”, kaže Julião za The Guardian.
U listopadu je stručna procjena UN-a upozorila da su invazivne vrste postale problem vrijedan više milijardi dolara, za koji se očekuje da će se pogoršati ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere. Najmanje 3500 štetnih invazivnih vrsta zabilježeno je na globalnoj razini, šire se ljudskim putovanjem i trgovinom, a igraju sve veću ulogu u prirodnim katastrofama kao što su smrtonosni šumski požari na Havajima u kolovozu.
Aníbal Pauchard, profesor šumarstva na Sveučilištu Concepción, koji je pomogao u provođenju stručne procjene UN-a, rekao je da će Čile do 2050. godine “izgubiti svoju ekološku jedinstvenost i bit će manje prikladan za prirodu i ljude” ako se nešto ne poduzme. Otprilike četvrtina čileanske bioraznolikosti ne može se pronaći nigdje drugdje na Zemlji zahvaljujući prirodnim barijerama kao što su pustinja Atacama, Ande i Tihi ocean.
Broj invazivnih vrsta mogao bi se udvostručiti
Invazivne vrste postale su prijetnja tome, rekao je Pauchard: “Prekomjerne invazivne strane vrste zamijenit će jedinstvene lokalne ekosustave, uzrokujući izumiranje nekih autohtonih vrsta, posebno onih endemskih u Čileu, dok će se broj drugih znatno smanjiti.”
Hanno Seebens iz Centra za istraživanje bioraznolikosti i klime Senckenberg u Frankfurtu rekao je da bi zbog zagrijavanja klime i širenja invazivnih vrsta životinje koje prenose bolesti mogle doći do novih ekosustava u Europi: “Nastavak zagrijavanja zbog klimatskih promjena omogućit će vrstama koje prenose bolesti, kao što je tigrasti komarac, da se šire Europom.”
Ako se ništa ne promijeni, rekao je Seebens, očekuje se da će se broj invazivnih vrsta u Europi udvostručiti do 2050. godine.
U Sjevernoj Americi, bez pojačanih biosigurnosnih mjera, invazivne vrste ugrozit će ljudsko zdravlje, domaću bioraznolikost i gospodarstvo, upozorio je profesor Peter Stoett, koji je supredsjedao UN-ovom procjenom invazivnih vrsta kroz više od četiri godine.
“Invazivne trave nastavit će pridonositi izgaranju i šumskim požarima; obalne invazije dodatno će ugroziti ribarstvo; klimatske promjene vjerojatno će proširiti domet zebrastih dagnji i drugih napadača u Velikim jezerima prema sjeveru, a postoji posebna zabrinutost zbog ranjivosti Arktika općenito. Cijeli ovaj ekosustav će se promijeniti bez intenziviranja napora kontrole”, objasnio je Stoett.
“Sve veći udio stanovništva odvajat će se od prirode, fizički i psihički”
Istraživači procjenjuju da bi ljudima trebalo 1.7% planeta Zemlje da održe trenutnu stopu potrošnje. Uz više resursa potrebnih za prijelaz na zelenu energiju, stručnjaci kažu da rudarske tvrtke moraju pronaći nove metode eksploatacije koje štete prirodi smanjuju na minimum.
Dr. Charles Barber, viši savjetnik za bioraznolikost pri Institutu za svjetske resurse (WRI), rekao je za The Guardian: “Procvat rudarstva za prijelaz na zelenu energiju nagnat će rudare u posljednja skloništa bioraznolikosti tijekom sljedećih 25 godina. Ti minerali će biti iskopani, mi ih trebamo. Kako bismo izbjegli katastrofu bioraznolikosti, moramo razviti načine rudarenja koji su daleko drugačiji od ekološki i društveno destruktivnih metoda današnjice.”
Unai Pascual iz Baskijskog centra za klimatske promjene rekao je da bi rast stanovništva i urbanizacija dodatno opteretili potražnju za resursima ako se njima ne bi upravljalo na odgovarajući način, dodajući da bi pravilno upravljanje trebalo osigurati da u urbanim područjima bude prostora za prirodu.
“Više od dvije trećine predviđene populacije od 10 milijardi ljudi živjet će u gradovima do 2050. godine. To će povećati energetske potrebe za upravljanje rastućom složenošću urbanog metabolizma. Gradovi će također povećati potražnju za iskorištavanjem prirodnih resursa, uz strašne rizike za zdravlje ekosustava. Sve veći udio stanovništva odvajat će se od prirode, fizički i psihički”, rekao je Pascual.
“Ne budemo li odmah djelovali učinkovito kako bismo zaštitili i poboljšali urbanu bioraznolikost”, dodao je Pascual, “vjerojatno ćemo vidjeti još veću ljudsku patnju, posebno najranjivijih urbanih stanovnika svijeta.”
Kolaps ribarstva
Nakon desetljeća pretjeranog izlova ključnih vrsta za ljudsku prehranu, nekoliko stručnjaka ističe kolaps ribarstva kao prijetnju, posebno s obzirom na rizike od globalnog zagrijavanja. Dr. Jean-Marc Fromentin iz ustanove za zaštitu mora UMR Marbec ističe: “Bez odlučne akcije, produktivnost oceana, a posljedično i svjetski ulov ribe, naglo će se smanjiti zbog zagrijavanja morske vode i zakiseljavanja uzrokovanog klimatskim promjenama. Ovaj pad će biti posebno ozbiljan u tropskim oceanima, gdje je divlja riba neophodna za sigurnost hrane lokalnih obalnih zajednica.”
Surangel Whipps Jr., predsjednik pacifičke države Palau i supredsjedatelj Visokog panela za održivo oceansko gospodarstvo, rekao je da svijet može učiti iz običaja njegove zemlje: “Palauova tradicija, održiva praksa pauziranja ribolova radi obnavljanja zaliha, prehranjivala je naše generacije. Globalna suradnja je ključna. Mjere održivosti unutar naše ekskluzivne ekonomske zone ne mogu jamčiti sposobnost svijeta da osigura hranu, zrak i vodu.”
Nakupljanje plastike, kemikalija, pesticida i gnojiva u prirodnim ekosustavima ističe se kao prijetnja bioraznolikosti koja zahtijeva hitnu akciju, kažu stručnjaci. Dr. Marcus Eriksen, suosnivač Instituta 5 Gyres, koji radi na smanjenju onečišćenja plastikom, kaže da je djelovanje ključno kako bi se izbjeglo preplavljivanje ključnih ekosustava s više otpada.
“Kada smo objavili našu globalnu procjenu mikroplastike u svjetskim oceanima, u prosjeku 170 bilijuna čestica, također smo otkrili alarmantan i rastući trend. Taj bi se broj lako mogao učetverostručiti do 2050. godine, vjerojatno premašujući kapacitet Zemljinih sustava da se nose s tom razinom onečišćenja”, rekao je Eriksen i nastavio:
“Ovo ukazuje na važnost snažnog globalnog sporazuma UN-a o plastičnom onečišćenju, o kojem se sada raspravlja. Ne možemo reciklirati naš izlaz iz ovog nereda.”
Prijetnja podzemnim vodama
Federico Maggi sa Sveučilišta u Sydneyju rekao je sljedeće: “Na svjetskim usjevima i poljima svake godine za kontrolu neželjenih biljaka, gljivica i bakterija koristi se oko tri milijuna tona pesticida. Od ove količine primijenjene na poljima, 82% se biološki razgrađuje na jednostavnije molekule koje trenutačno nisu u potpunosti okarakterizirane s obzirom na njihove učinke na okoliš i bioraznolikost. Od ostatka, 10% ostaje u tlu, dok se 8% ispire vodom.”
Ostaci pesticida održavaju svoju bitnu funkciju, rekao je Maggi, “smanjuju bioraznolikost gdje god se transportiraju, smanjujući populacije glista, vodozemaca, oprašivača i mnogih drugih neciljanih organizama”.
James Dalton, direktor IUCN-ovog globalnog programa za vodu, rekao je da se utjecaj ljudskog onečišćenja također vidi pod zemljom, u svjetskim podzemnim vodama: “Koristimo vodu i često je ne vraćamo odakle je došla, što znači da ne obnavljamo podzemnu vodu viškom vode koju smo izvadili i nismo upotrijebili.”
“Vodu koju koristimo zagađujemo, a neki od tih zagađivača vraćaju se u zemlju. To se zatim polako infiltrira u našu buduću opskrbu vodom – ponekad trajno. U SAD-u imaju zagađenu podzemnu vodu koja se nikada ne može očistiti (mislim na Erin Brockovich)”, govori Dalton i dodaje: “Budućnost nosi teške izbore. Treba nam daleko bolja regulacija korištenja podzemnih voda; daleko strože kontrole onečišćujućih tvari i praćenje onečišćujućih tvari; moramo ostaviti neka područja planeta slobodnima od razvoja na kopnu kako bismo zaštitili vodene resurse.”
Iako klimatske promjene predstavljaju izravnu prijetnju čovječanstvu, one također predstavljaju veliku prijetnju dijelovima života na Zemlji, često na nepredviđene načine, upozoravaju istraživači. Henry Häkkinen, postdoktorand na Institutu za zoologiju ZSL-a, objašnjava: “Morske ptice u Europi već se suočavaju s mnogo problema – invazivni grabežljivci, uplitanje u ribolovnu opremu i ptičja influenca ozbiljno prijete njihovoj populaciji, među mnogim drugim prijetnjama. Ali sada se i naša mora zagrijavaju, a to uzrokuje veliku promjenu u načinu na koji funkcioniraju morski ekosustavi. Mnoge morske ptice oslanjaju se na te hladnovodne vrste, posebno tijekom sezone parenja, a ako nestane njihove hrane, nestat će i morskih ptica.”
“U cijeloj Africi vidimo nadu za novi put”
Juan Lucas Restrepo, glavni direktor Alliance of Bioversity International, upozorio je da bi klimatska kriza mogla predstavljati veliki izazov budućim opskrbama hranom u južnoj Aziji: “Klimatske promjene i dalje će biti glavni pokretač promjena ekosustava južne Azije u nadolazećim desetljećima.”
“Rastuće temperature, dugotrajne suše i ekstremne klimatske prilike već mijenjaju prirodno stanište u kojem rastu mnoge vrste usjeva, s negativnim učincima na prinose i sigurnost hrane. Ovo je velika prijetnja ekološkoj, društvenoj i gospodarskoj održivosti u regiji. Ako se ovaj trend nastavi, to će ograničiti dostupnost hrane i povećati cijene hrane, što će rezultirati sve većom pothranjenošću”, ističe Restrepo.
Susan Chomba, direktorica vitalnih krajolika za Afriku pri WRI-u, rekla je da bi upravljanje prijetnjama koje donosi klimatska kriza u Africi i njezinim ekosustavima imalo međunarodne posljedice: “Svijet ne može riješiti krizu gladi, niti klimatsku krizu, bez Afrike. Danas se suočavamo sa savršenom olujom: gotovo 60% obradive zemlje na kontinentu je degradirano. Preko 280 milijuna Afrikanaca gladuje. Suše i cikloni potaknuti klimom brišu razvojna dostignuća ostvarena u prošlim desetljećima. Ovo će naštetiti gospodarstvima zemalja i desetkovati jedan od naših najvećih potrošača ugljika, bazen Konga.”
Chomba zaključuje: “Nada leži u 33 milijuna malih poljoprivrednika koji proizvode više od 70% hrane za kontinent i izvoze. Od Nigera do Kenije, ovi farmeri čine velike korake, obnavljajući degradirano zemljište u produktivne farme koje uzgajaju zdravu hranu, bogatu biološkom raznolikošću, te su glavni potrošači ugljika. U cijeloj Africi vidimo nadu za novi put.”
