“Izračun, račun, proračun, brojke….” česta je poštapalica gradonačelnika Širokog Brijega Mire Kraljevića, koji tim riječima govori kako brojke dokazuju nešto, ali te brojke u ovom slučaju ne idu na račun njegova HDZ-a, nego ovog puta na sramotu, ne samo stranke, nego i ljudi kojima je okružen a od kojih nešto misli da može očekivati kako će nešto voditi!
S jedne strane bio je pojedinac, na drugoj grupa ljudi koja se, iako tvrdila neovisna, povezuje s Kraljevićevim HDZ-om BiH. Brojevi su bili jasni – 47 birača, 2 liste, 1 pojedinac protiv 12 “nezavisnih”.
Iako nisam neki matematičar, a nisam ni budala, idemo pojasniti iz početka tu jednostavnu matematiku i brojke koje su pokazale svu jad i bijedu kroz jedne obične “seoske” izbore za člana vijeća MZ Grada Širokog Brijega.
U ovom slučaju radi se o MZ Brig koji po popisu broji oko 800 stanovnika, na izbore izlazi ni više ni manje nego mizernih 47 birača. Nije bilo nikakvih kampanja ni gluposti, nema ovdje para nekih, osim samo sudjelovati u boljoj budućnosti svoje Mjesne zajednice i borbe da građani iste se mogu osjećati ugodno živeći u njoj.
Prvi kandidat koji je samostalno izašao na listu osvaja 14 od ukupno 47 glasova. Druga lista, koja okupljala 12 kandidata, zahvaljujući preferencijskom glasanju omogućuje da birači označe više kandidata, a sva 33 građana koja su dali podršku ekipi od 12 “veličanstvenih” iskoristilo je tu priliku, dajući im ukupno 181 glas.
Gledajući ovih 181 glasova od druge “nezavisne” liste, naspram 14 glasova pojedinca koji je uistinu u ovom slučaju mizeran, matematički ta druga “nezavisna” lista je apsolutni pobjednik na čemu im iskreno čestitam jer sam ja taj koji je bio taj “jadničak” koji je dobio samo 14 glasova od 47 birača, ali vraćamo se na “Izračun, račun, proračun, brojke….”!
Malo birača, a MZ Brig “leglo” lokalnog HDZ-a u kojem se pokazalo njihovo “zajedništvo”, da samostalni kandidat koji ide protiv njih osvoji 14 od 47 glasova, dok je grupa “nezavisnih” podijelila 181 glas preferencijskim glasanjem. No, matematika je razotkrila pravu istinu. Prosječno su dobili tek 2.5 posto glasova po osobi, dok je znači pojedinac privukao 14 glasova.
Ovaj rezultat sugerira svu jad i bijedu preferencijskog glasanje koje je dovelo do stvarne raspodjele podrške, i gdje se može uvidjeti da je svatko od njih glasao za sebe a usput dobio dodatno po još jedan glas, a netko možda dva.
Ušao ili ne ušao i vijeće MZ u ovom slučaju nije toliko bitno, samo sam htio pokazao kako pojedinac može srušiti, a u ovom slučaju i poniziti većinu koja nije uspje dovesti više birača od 1 ipo svojih sumještana da im daju podršku.
Zamislite tek kako bi bilo da više birača izađe na “prave” više bitnije, Općinske i Državne izbore, kako bi se vlast lako smjenjivala. Naravno i da se ukinu preferencijski glasovi kao i to da se uvede jedan čovjek jedan glas!
Ovim je poslana snažna poruka. Poruku da jedan pojedinac može izmijeniti tijek političkih događanja. Poruku da brojke nisu uvijek jedini pokazatelj stvarne podrške kakvu vam obično predstavljaju.
Hoće li matematika i preferencijsko glasanje ostati sredstvo pravednih izbora ili će se pojaviti nova rješenja kako bi se zadovoljila odluka većine građana ostaje nam za vidjeti već na narednim Općim izborima.
Na kraju se iskreno zahvaljujem svima koji su mi dali glas, bez ikakve prisile i moljakanja i bilo kakve kampanje, a što bi tek bilo da je bilo! Znam da su ovo svi bili glasovi od srca i pošteni. A ovi ostali neka se zamisle kako ni rodbina nije za njih glasala, nije sva vjerojatno ni za mene ali za razliku od njih 12 “veličanstvenih”, u većoj mjeri je!
Hvala još jednom svim mojim glasačima i idemo dalje!
Mili Marušić / OTPOR.Media
