Počelo se s pričom o tome kako izbore u BiH učiniti poštenim, ali fokus je vrlo brzo prebačen na teme koje ‘muče’ prebogate političare, a ne građane piše Dnevni list.
Građani žele poštene izbore, a političari žele ostati na vlasti i ne libe se koristiti sva (ne)dopuštena sredstva da u tome uspiju.
Svi u BiH su svjesni da od samostalnosti države nisu doživjeli poštene izbore i da su svaki izbori dosad, ukratko, pokradeni. Teško je pronaći političku stranku koja na neki način nije sudjelovala u izbornim prevarama. To uopće nije tajna. Uostalom, nižerangirani kadrovi najjačih političkih stranaka hvale se ‘po kafanama’ s raznoraznim metodama izbornih krađa.
Schmidt uopće ne treba čekati
Jasno je kao dan i tko su nalogodavci izbornih marifetluka – stranački šefovi. Naivno je vjerovati da nižerangirani stranački kadrovi sami smišljaju metode izborne pljačke, da se sami bave organizacijom ‘ubacivanja’ lažiranih listića, dopisivanjem brojki i sličnim stvarima. To je strogo kontrolirani proces koji se odvija po naređenju šefa stranke, organizacijom se bave najodaniji kadrovi, a direktna provedba ‘pada’ na ‘sitniš’ koji se nada nagradi za ‘dobro’ obavljen posao u vidu nekog unosnog radnog mjesta u jednoj od brojnih državnih institucija ili javnih poduzeća.
Visoki predstavnik Christian Schmidt i cjelokupna međunarodna zajednica uopće ne bi trebali imati dilema prilikom ‘mozganja’ trebaju li nametnuti nova izborna pravila ili ne i što prije to učine to bolje.
Ukoliko žele da građani BiH dobiju poštene izbore onda ne smiju dopustiti nikakva izborna pravila koja će ostaviti bilo kakve ‘rupe’ preko kojih će se moći ‘upadati’ u ‘vreće’ i namještati rezultate.
S obzirom da je jasno tko su nalogodavci izbornih prevara bilo bi tragično njima prepustiti da kreiraju pravila igre. Domaći vlastodršci imaju samo jedan cilj, održati se na vlasti, dok oporba ima cilja ‘ugurati’ se u vlast na bilo koji način. Kako god se okrene, situacija je takva da se izborna pljačka podrazumijeva.
Domaće nije najbolje
Pravosuđe se s ovom problematikom nikada nije bavilo na pravi način. Iako su u posljednje vrijeme ‘pale’ neke ‘sitne ribe’, pravosuđe se nikada nije upuštalo u otkrivanje i prokazivanje naručitelja pljačke. Ukoliko je neki kadar SNSD-a, HDZ-a, SDA ili SDP-a (nebitno koje stranke) ‘uhvaćen’ u izbornoj krađi, zašto lideri tih stranaka nikada nisu ispitani? Zar netko misli da je članu nekog biračkog odbora samom palo na pamet da se upusti u prljavi posao i riskira sudski proces?
Danas svjedočimo situaciji gdje se domaći lideri pokušavaju dogovoriti o novim izbornim pravilima i zauzet je kurs da je bilo kakav domaći dogovor bolji od intervencije međunarodne zajednice. To je potpuna glupost. To je kao da pustite pljačkaše banke da rade na osiguranju banke. U ovom slučaju definitivno je jasno da ‘domaće nije najbolje’.
Bh lideri su nebrojeno puta pokazali da im se ne može vjerovati. Prepustiti im u ruke alat kojim će si vječno moči osiguravati vlast bila bi nova tragedija bh društva. Čak i ukoliko domaći lideri, u sadašnjem slučaju oko izmjena izbornog zakona se ‘dogovaraju’ Milorad Dodik, Dragan Čović, Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto, dogovore neki novi model koji se tiče zaštite integriteta izbora, međunarodna zajednica bi ga trebala dobro pročešljati i, u slučaju pronalaska ‘rupa’, nametnuti dodatne izmjene zakona. Građani moraju konačno dobiti poštene izbore.
