Zašto su hrvatski inovator i poduzetnik Mate Rimac i njegov poslovni partner odustali od investicije vrijedne 30 milijuna eura, izgradnje turističkog kompleksa u okolici Livna, inače Rimčevom zavičaju?
Rimac je, čini se, stavio točku na ovaj projekt i to nakon što su se mještani okolnih mjesta Miši i Golinjevo usprotivili ovom projektu tvrdeći kako će se izgradnjom turističkog kompleksa zagaditi okoliš, ali i da su Rimac i njegov livanjski partner Marin Mumoza jeftino kupili 30.000 kvadrata od Grada Livna uz namjeru uzimanja u koncesiju još 465.000 kvadrata.
S druge strane, na ovo se, razočaran, putem svog Facebooka oglasio i sam Rimac, tvrdeći kako je želio pomoći svom zavičaju koji odumire, a vrlo je plastično objasnio razloge i zašto od tog projekta sada odustaje te se svojim zemljacima zahvalio na “lekciji”.
Reportažu iz livanjskih sela oko ove teme radio je i hrvatski Jutarnji list, koji je, izuzev bunta žitelja sela Miši i Golinjevo, postavio pitanje i uplitanja još nekih interesa lokalnih gospodarstvenika kojima se, vjerojatno, nije svidio Rimčev i Mumozin projekt te je li u pitanju skrivanje iza “naroda”?
Udruga o investicijama: Danajci i Indijanci
Naime, a kako piše Jutarnji list, mjesna ekološka udruga ‘Svekar voda’, koja okuplja većinu mještana ovih sela, bila je glavni protivnik koncesijskog ugovora te je ona i organizator peticije koja je potpisivana protiv projekta, iako nitko od predstavnika ove udruge nije htio govoriti. Jutarnji list piše kako su uzaludno za izjavu tražili preporučenog livanjskog ugostitelja Miloložu i vlasnika poznate sirane ‘Puđa’.
-Postavlja se pitanje zar nam je takva “okupacija” zemljišta iznad naših sela potrebna. Kome da to sve prepustimo, u čijem interesu, u koju svrhu i s kakvim namjerama? Je li doista tolika površina potrebna za izgradnju nekoliko kućica, mini-mljekare, punionice piva i teniskog igrališta, a što sve smatramo čistom demagogijom i obmanom mještana. Također smo svjedoci učestale preprodaje takvih koncesija, i to u pogodnom trenutku pojavom pretežito stranih investitora s ogromnim kapitalom, kojem mi obični smrtnici ne možemo konkurirati. S tim riskiramo dolazak različitih, nama ne svojstvenih kultura, običaja i ljudi upitnih moralnih vrijednosti, od kojih se distancira čak i toliko liberalna Europa – upozoravaju iz Udruge navodeći “sintagmu za nepovjerenje u izreci ‘ne vjeruj Danajcima ni kada darove nose‘”, priopćili su iz Udruge, ispred koje nitko nije, imenom i prezimenom, htio govoriti na ovu temu, iako je isticano kako je dodjela zemljišta na koncesiju “unijelo nemir među stanovništvo”.
-Njihovi darovi u vidu lažne koristi nam nisu potrebni. Uporno se ističe da će realizacijom navedenih projekata povećati vrijednost naših nekretnina. Slažemo se s tim, ali se ujedno pitamo je li netko spreman rasprodati svoju djedovinu i očevinu, samo zato što se nekoj nekretnini neznatno uvećala vrijednost. Hoćemo li radi toga prodati kuću, dom i zauvijek se odseliti iz ovih prekrasnih krajeva? Naravno da nećemo, zato nam porast vrijednosti naših nekretnina i nije toliko bitan faktor, a što opet smatramo obmanjivanjem mještana, kako bi prihvatili spornu koncesiju. Nadalje nam spočitavaju da smo protiv investicija, protiv razvitka lokalne zajednice, što, naravno, osporavamo, navode iz ove Udruge.
-Svi smo mi investitori, koji smo prioritetno investirali u svoje obitelji, svoju djecu, svoj dom, a potom u svoje velebne kuće, odlazeći trbuhom za kruhom u strane zemlje, kako bismo poštenim i predanim radom osigurali prosperitetniji i dostojanstveniji život, s namjerom što skorijeg povratka – odrješiti su u udruzi dodajući kako bi se njihova lijepa sela “dolaskom koncesionara pretvorila u moderne kapitalističke rezervate”, podsjećajući što se “dogodilo Indijancima koji su također tjerani u rezervate, poručili su iz ove udruge, uspoređujući mještane s američkim Indijancima.
Kako piše Jutarnji, investitor Marin Mamuza uzvratio im je podužim pismom u kojemu kaže da su riječi da će zagaditi okoliš i životnu sredinu ovdašnjih ljudi kleveta pojedinaca jer se i sam doselio iznad sela Miši sa suprugom i sinom, a još mu je jedno dijete na putu. Istaknuo je kako poduzeće zapošljava 12 djelatnika te da su do sada uložena oko četiri milijuna KM.
Govori da će lokalnoj zajednici ova investicija donijeti nova radna mjesta i zdravo poslovno okruženje, bolji životni standard, povećanje cijena zemljišta. Mamuza tvrdi da manjina manipulira većinom i puni javni prostor dezinformacijama, a očito nije stalo samo na riječima.
-Nažalost, protiv nas se vodi snažna kampanja dezinformacija i obmana, koja je rezultirala nedavnim odsijecanjem strujnog kabla, koje je bez struje kasno u noći ostavilo naš resort, ali i obiteljsku kuću s malom bebom i trudnom ženom, a mene prekinuo u snimanju filma. Tu situaciju ne želim poželjeti nikome, a te ljude nikome za susjede ili bližnje, rekao je Mamuza.
“Htio sam pokušati, pa makar propalo – probao sam napraviti nešto dobro za svoj kraj”
Na sve se jučer oglasio i Mate Rimac komentarom na svom Facebooku. On je napisao kako mu je bilo žao vidjeti Livno kako izumire te da je htio dati svoj doprinos i vratiti život u to područje.
-U Livno sam uvijek volio ići. Iz Livna se ljudi već dugo iseljavaju ali u posljednjih 15-20 godina, grad doslovno izumire. Van sezone, kad se gastarbajteri vrate u Njemačku, grad je gotovo pa pust. Meni je uvijek bilo žao vidjeti da taj prekrasan grad u potpunosti odumre pa sam htio dati svoj doprinos, u skladu sa svojim mogućnostima, u pokušaju da se nešto pokrene. 2018. godine osnovao sam poslovni inkubator Linnovate – neprofitnu udrugu koja pomaže poduzetnicima početnicima da izgrade svoje firme.
U početku sam mislio pomagati u osnivanju tehnološki-orijentiranih firmi ali je brzo postalo jasno da to nije realno za Livno. Onda smo pomagali svima – od ljudi koji su pokretali poljoprivrednu proizvodnju, proizvodnju džemova, stolarske obrte, vrtiće… S tim smo pomogli stvoriti 50-ak radnih mjesta. Osnivačima smo dijelili grantove i beskamatne pozajmice bez kolaterala/garancije (i bez uzimanja udjela) za dobre projekte. Sve se financiralo iz mog privatnog džepa. Dakle čista filantropija, jer povrata nema, pojasnio je poznati i uspješni inovator.
Osvrćući se na nastanak ideje o projektu, Rimac je napisao: „Onda sam upoznao Marina – čovjek koji je gurao i bez mene, radio na izrazito visokom nivou i imao sve ono što pravi poduzetnik treba. Kada sam počeo pričati sa Marinom o investiciji u njegov projekt je jedan vrlo poznati i svjetski uspješan Livnjak također bio zainteresiran za investiranje. Pitao me za povrat investicije – kada će se to isplatit. Ja sam mu rekao: “ako razmišljaš o povratu, ovo nije investicija za tebe. Ja računam da niti jedan Euro koji uložim u Livno neću nikad više vidjeti. Ovo radimo da se dolje nešto pokrene.” On nije mogao ići u investiciju koja ima malu šansu povrata kapitala, no ja sam htio pokušati, pa makar propalo – probao sam napraviti nešto dobro za svoj kraj.
Da ne budem ljut sam na sebe kada jednom budem star da nisam pokušao dok se još moglo, dok grad nije potpuno izumro. Ukupno sam uložio blizu 2M Eura u Marinovu firmu Continental Adventure. Marin me pitao da li želim 70-80% firme za taj novac, s obzirom da ničeg još nije bilo i sav kapital dolazi od mene. Ja sam “uzeo” samo 40%, jer želim da je firma njegova, jer relativno je lako dati novac, a za svaki dan se borit treba puno energije. Cilj je bio – napraviti nešto lijepo u Livnu što i mnogi drugi mogu kopirati i što može stvoriti što više radnih mjesta i vrijednosti za kraj. Za sad je stvorilo 12 radnih mjesta, a plan je bio 70 u roku od par godina. Do nedavno…”.
“Zar stvarno mislite da mi je potrebno zaraditi na šumi u Livnu?
Očito jako razočaran, unatoč želji i namjeri investiranja u rodni kraj, Mate Rimac ističe: “Meni je potpuno OK da su ljudi protiv nečega i iznesu argumente zašto je tome tako. Mislio sam da radimo dobru stvar za zajednicu, da sam iz svog džepa izdvojio da bi se nešto dobro napravilo. I onda čujem da su presjekli vodove kojima se napaja CA naselje (ostalo bez struje danima), peticije protiv projekta, uvrede i klevete protiv mene, da ja to radim da se obogatim i takve stvari. Radi konteksta: izgradio sam firmu koja vrijedi preko 2 milijarde Eura – investicija u CA je 0,1% toga. U osobnom vlasništvu posjedujem 5 automobila od kojih svaki vrijedi više od cijele investicije u Continental Adventure. Zar stvarno mislite da je meni potrebno da zaradim na šumi u Livnu? Nemam pametnijeg načina investicije?”.
Pri tom i zaključuje koko su ljudi skloni krojiti zavjere kojih nema te je pojasnio i način kupnje zemljišta, na kojem su mještani odlagali smeće, a sada licemjerno govore kako je za njih svetinja.
“Da, kupili smo zemljište za 1 marku po m2 – na javnom natječaju od Grada, isto za koliko su i deseci drugih u to vrijeme kupovali. Ne razumijem što smo trebali – tražiti grad da nama, iznimno, prodaje zemlju za 5 puta veću cijenu od tržišne? Btw. Zemljište je bilo već građevinsko prije nego smo ga kupili, a ne, kako se lažno pisalo, da smo ga mi pretvorili. Ono što smo morali je očistiti od smeća koje su seljani tamo desetljećima istovarili, na toj svojoj svetoj zemlji. Ljudi kreću od sebe i valjda znaju da oni sami ne bi napravili ništa nesebično. Da ONI ne bi radili nešto dobro bez svoje koristi. I zato vjeruju da niti drugi ne čine takve stvari. Na žalost, ima nas tako naivnih, glupih… Ali evo, shvatio sam – tko sam ja da pomažem? Tko sam ja da sprječavam izumiranje svog rodnog kraja? Iako sam imao namjeru još jako puno toga raditi u Livnu (tek mi je 36 godina, i tek sam prodao 1% svoje firme, koju krvavo gradim zadnjih 15 godina, za svoj “privatni džep” s čim sve ovo financiram), ali mi je ovo bila dobra lekcija. Više NIŠTA neću raditi, a da nije nešto što radim zbog sebe. Hvala za tu lekciju“, poručio je Rimac u svojoj objavi i javnosti, ali i svojim livanjskim zemljacima.
Na kraju je imao i ponudu: “Što se tiče astronomske zarade koju ću imati u ovom projektu – evo ponude. Neka seljani skupe novce i za točno jednak iznos koji sam do sada uložio u projekt im prodam svoj udio. Bez kamate, bez marže – 1:1 moja investicija. Pa oni mogu zaraditi te astronomske iznose umjesto mene”.
I tako, čini se, završava ideja o turističkom oživljavanju tog kraja. Potvrđuju li se i ovim slučajem “u praksi”, stihovi pjesme Daleke obale “Jer ljudi su pokvarena rasa, prljava i zla. I tko ljude sluša taj uvijek nastrada”, ili Zabranjenog pušenja, “Tko igra za raju i zanemaruje taktiku, završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku”?
