Kada je aktualni rektor Sveučilišta u Mostaru Zoran Tomić 2017. g. zauzeo mjesto rektora Sveučilišta u Mostaru pompozno je najavio integraciju Sveučilišta. Održane su brojne klauzure na tu temu, gdje se više jelo i pilo, a manje doticalo temeljnih problema provedbe integracije. Ona je provedena po mjeri i samovolji Zorana Tomića, a dekani fakulteta su slijepo prihvatili njegovu zamisao integracije, kako i ne bi kad je glavni motiv sačuvati zauzeta mjesta, članske iskaznice i stranačke pozicije. I tako “Bosna šapatom pade”. Proda Tomić muda pod bubrege svojim uvjeravanjem da najprije ide pravna i organizacijska pa onda financijska integracija. Nu, čuda! Zar se poslije pravne može uopće govoriti o financijskoj integraciji?
Umjesto integriranog imamo dezintegrirano Sveučilište jer plaće variraju od fakulteta do fakulteta i to u nezanemarivim iznosima. Tako profesori na Pravnom i Ekonomskom u startu imaju 1000,00 KM pa i višu plaću u odnosu na profesore s drugih fakulteta. Dogodila se dezintegracija duha, a ona je gora od bilo koje druge dezintegracije. Da bi se još više bacila prašina u oči, napravljena je nakarada od sistematizacije radnih mjesta na Sveučilištu iz koje se naizgled čini da su plaće usklađene jer su usklađeni koeficijenti. No, kvaka se krije u tomu što su vrijednosti bodova ostale različite što je pokazala i zadnja revizija u akad. 2017./2018.g (https://www.vrifbih.ba/izvjestaj/sveuciliste-u-mostaru-za-2017-god/) Prema istoj Rviziji je vidljivo da je osnovica plaće na Ekonomskom fakultetu 620,09 KM, na Pravnom 600,00, na Filozofskome 410,00 KM, a Rektorat je već Meka i Medina. E, pa sad množite osnovice i koeficijente pa ćete vidjeti u čemu je problem. Zar je moguće da na jednoj pravnoj osobi za isto radno mjesto, isti opis posla, budu sasvim različite plaće? Može, jer je Sveučilište na fiktivnim ljestvicama vrednovanja visoko pozicionirano.
Što se tiče organizacijske integracije, jačani su kapaciteti samo Rektorata, a druge fakultete, osobito Filozofski, utrpavani vanjski suradnici što za posljedicu imamo to da neki profesori zaposlenici SUM-a ne mogu ostvariti normu zbog tih istih vanjskih suradnika, vrlo upitne kvalitete, ali neupitne odanosti Velikome voždu, i otvaranju prostora za stjecanje materijalnih i novčanih sredstava Rektoru i njegovoj sviti, govore nam ljudi bliski Tomiću.
Od prije postupka integracije kada je Rektorat imao dvadesetak zaposlenih, do današnjih gotovo osamdesetak, koji usputno imaju sve što im po ugovoru o radu pripada kao i ostale beneficije po ugovoru o radu: regres u iznosu od 1200,00 KM, božićnicu, uskrsnicu, isplatu pomoći u covid i postcovid vremenu od 1080,00 KM, isplata pomoći prema preporuci Vlade Federacije u iznosu od 2520,00 KM, putovanja po europskim i svjetskim prijestolnicama, noćenje u elitnim hotelima, iće i piće u elitnim restoranima, a sve o trošku Sveučilišta. Mnogi drugi koji nisu djelatnici Rektorata već desetak godina ne znaju ni za uskrsnicu, ni za božićnicu, a regres je već nedostižan pojam. Da ne govorimo isplati jednokratne pomoći u covid i postcovid vremenu. Mnogi djelatnici fakulteta krpaju kraj s krajem, a suočeni s nemogućnosti podmirenja osnovnih životnih potreba (hrana, stan i odijelo) napuštaju tako “visoko rangirano” “Worry Sveučilište”. Sveučilište koje niti nakon 32 godine nije ugrađeno ni u kakav proračun, a naše glavešine tu i tamo ga spomenu u predizborne i dnevnopolitičke svrhe, Veliki Vožd tu i tamo dadne praznu riječ potpore Sveučilištu, naravno samo ako je medijski popraćen i ako se Rektor i njegova svita naslikavaju u naručju s velikom fotografijom istog Vožda, natječući se tko će biti veći ljubitelj i klanjatelj Zlatnom teletu.
Zaista je ovo postalo “Worry Sveučilište” jer su većina djelatnika na njemu svoj umni rad, umjesto napretku i razvoju znanosti, kulture, i sl., posvetili razmišljanju o neugodnim stvarima koje bi se mogle dogoditi ili o problemima koje svakodnevno imaju, doživljavajući duševni stres i uznemirenost koji su posljedica zabrinutosti pred očitom egzistencijalnom nesigurnošću. Svojom manipulativnom praksom od obiteljskog, javnog i kvaziznastvenog života Tomić je osim „Worry Sveučilišta“, prvi u povijesti napravio i “Potemkinovo Sveučilište”, jer se sav napor u njegovu mandatu sveo na šminkanje vanjštine. I zaista na prvi pogled lijepo to izgleda za nekoga tko dolazi izvana, no iznutra ga opsjeda trulež poput jednog trulog krumpira u vreći koji vremenom istu trulež prenese na cijelu vreću.
Ta trulež su svi oni Tomićevi miljenici koji su do akademskih titula stigli sličnim ili istim putem kao i on, a legitimitet i stručnost izvode iz pripadnosti i odanosti stožernoj stranci i Velikome Voždu koji mora dati blagoslov pri izboru svakog dekana, jer Sveučilište je ovisno, politikantsko i nekritično. Ukratko taj kavziznastveni put se odvija na sljedeći način: malo tokarenje, malo Pravni, pa kad ne ide na Pravnom, spas je u doškolovanju na Filozofskom i zamisli na odnosima s javnošću, a gdje ćeš onda bolje diplome od te, prodaješ maglu, prdiš u šupalj kotao, PR si stručnjak i doktorat je pod mentorstvom trio fantastikusa: Nine Ćorića, Nenada Brkića i Zorana Tomića, zagarantiran; o svakoj temi si pozvan govoriti, svi mediji su ti otvoreni, no kad ti dođu dvije, tri stotine studenata tražiti neka minimalna prava, PR struka pokaže umijeće kriznog komuniciranja, pošalju balkondžije i to u liku Franje Takača – aktualnog voditelja SUM TV-a, kojega ovom prilikom pitamo: Jesi li uz Tomićev blagoslov, i u koliko navrata si jednu te istu TV opremu prodao i preprodao počevši od Naše TV, TV Herceg Bosne pa do SUM TV-a?; Damira Vasilja – voditelja Ureda rektora ili bolje kazano voditelja ureda mutnih i prljavih poslova; Marina Čuljka – aktualnoga voditelja Ureda gradonačelnika grada Mostara, ili bolje kazati “Zvezda Granda”, da modernom fotoopremom namijenjenom za društveno korisne stvari, fotografiraju i ucjenjuju pojedine studente kao najveće neprijatelje.
A studenti su došli tražiti samo ono što bi svaki normalan student na normalnom sveučilištu tražio – bolje i pravednije uvjete studiranja. Također, od ove godine će PR-ovci moći skupljati vrijedna znanja i od Emerika Gudelja, novopečene perjanice na studiju novinarstva i odnosa s javnošću. Bit će to jedna, što bi istočni susjedi rekli “neprikosnovena” škola prodavanja magle, mode i budala u modi.
I evo naš Potemkin Tomić poput Grigorija Aleksandroviča Potemkina, namjesnika novoosvojenih krajeva po opustjelim stepama južne Rusije (čitaj: Sveučilišta) sagradio pored puta lažna sela kulise, s lažnim seljacima, lažnim pastirima i lažnim stadima (čitaj: lažne reklame, lažni murali, lažne zastavice, po mogućnosti židovske, lažni znanstvenici, i prodavači magle Worry Sveučilišta), kojim je carica Katarina II. sa svojom pratnjom prolazila (čitaj: Borjana Krišto, Dragan Čović, i ostala HDZ svita s ove i one strane meke granice). Time je Potemkin obmanuo caricu Katarinu II., koja je prolazeći tuda 1787. na svom putu za Krim, vidjela lažnu sliku brze i uspješne obnove kojom je rukovodio Potemkin, kao što Rektor Tomić godinama obmanjuje tuzemnu i inozemnu svitu.
Vrhunac Tomićeva potemkinizma je ogromni mural Luke Modrića na zgradi FPMOZ-a i imenovanje sportske dvorane u dvoranu “Zlatka Dalića” u kampusu u Rodoču. Tako Sveučilište postade nogometni kamp, umjesto hrama znanja, vrijednosti i kulture. No, da vas ne zavara! Nije mural Luke Modrića radi Modrića, niti dvorana “Zlatka Dalića” radi Dalića, nego radi Tomića kako bi svome sinu, osim u Dinamu, osigurao pozicije i u Hrvatskome nogometnom savezu.
Kako to da Tomićev sin, ljubavnice visokopozicioniranih kadrova u javnom, sportskom i političkom životu, koji su školovanje započeli na privatnom fakultetu, isto mogu nastaviti na SUM-u, a mnogi drugi koji su prvi ciklus završili na privatnim sveučilištima su dobili odbijenicu kad su htjeli nastaviti diplomski studij na SUM-u? A na sve to bezmuda i nekritička akademska zajednica šuti, osobito oni profesori koji su u zvanju redovitog profesora, pa zar vas nimalo savjest ne peče jer golim očima gledate neprijateljsko djelovanje, a to je svjesno uništavanje Sveučilišta u Mostaru.
Doduše, nedavno je pokrenuto osnivanje sindikata SUM-a, al i ta inicijativa je pokazala jad i bijedu pojedinih fakulteta na SUM-u s kojih nitko od djelatnika nije htio pristupiti inicijativi, podržavajući tako svjesno kršenje prava na jednakost plaće i korumpirano djelovanje menadžmenta SUM-a. Pogodit ćete da među fakultetima koji se nisu htjeli pridružiti inicijativi jesu i Ekonomski i Pravni. Osnivača i velikog Vožda nije briga jer su zaokupljeni zauzimanjem javnih poduzeća i izvora financiranja. Menadžmentu (Rektoratu) Sveučilišta ovakvo stanje odgovara, ima se para, ima se s čim. Kad zafali love, tu i tamo prodaš koju nekretninu u vlasništvu Sveučilišta, a kad nemaš što više prodati, digneš kredit jer će ga svakako vraćati oni koji dođu na zgarište od Sveučilišta.
Hoće li Tomić i ostala upravljačka svita Sveučilišta u Mostaru neposredno, a osnivači SUM-a posredno, postati satrapi hrvatskoga hrama znanja i obrazovanja? Na dobrom su putu i doveli su ga gotovo pred svršen čin. Onaj tko dođe poslije Tomića i njegove svite na čelo SUM-a će se zabaviti o jadu. Jer svugdje gdje je spomenuta ekipa oko Tomića imala doticaja s upravljanjem javnim dobrima, institucijama i privrednim društvima, ostao je kaos, dugovi i neraščišćeni poslovi, jer jedan od glavnih prorektora za upravljanje resursima i ljudskim potencijalima je neprikosnoveni i višegodišnji član nadzornih odbora mnogih javnih poduzeća, koja su neslavno završila ili propala. Pogađate, riječ je o prof. dr. Zdenku Klepiću, čiji znanstveni put nije ništa drugačiji od Tomićeva.
J…š visoke pozicije Sveučilišta na trećerazrednim rang ljestvicama, kad djelatnik JKP-u ima veću plaću nego profesor na fakultetu!
Marija Tavelić / OTPOR.Media
