U Širokom Brijegu ne treba mnogo da proradi mašta. Dovoljan je jedan bager, jedna žlica zemlje i već se šuška po gradu: “Eto ga, otvara se veliko gradilište!” Stanovništvo, nenaviklo na radove u urbanom tkivu, doživljava svaku iskopinu kao početak nove ere – ili barem kao dolazak investicijske apokalipse.
I dok se u ulici fra Didaka Buntića zaista nešto radi – konkretno, rekonstrukcija kanalizacije i prometnice – mediji već slavodobitno najavljuju početak radova na Trgu Ante Starčevića. Lijepo zvuči, rekli bismo, sve dok ne pogledamo gdje točno počinju ti radovi. Naime, ispred hotela u privatnom vlasništvu. Trg? Možda u najavi. Ili u mašti. Ili samo u naslovima.
Još je zanimljivije tko što plaća. Cestu financira Županija, a “trg” – Vlada Republike Hrvatske. Grad? Grad gleda, možda nadgleda, ali zasad ne ulaže. No neka, zahvalni smo i na donacijama. Samo ne bi bilo loše nazvati stvari pravim imenom. Jer, ako u Ljubuškom rekonstrukcija gradske dvorane – koja je financirana većim iznosom iz federalne kase – nije nazvana kapitalnim ulaganjem, teško da bismo radove ispred hotela trebali nazivati “početkom uređenja Trga”.
A što je s gradskim ulaganjima? Pa, tu smo još uvijek zapeli u ulici Kraljice Jelene i mitskom parkingu podno te ulice. Projekt koji traje dulje od prosječne karijere domaćeg političara. Završetak nije na vidiku, ali zato je uvijek pri ruci kakva izjava o “složenosti zahvata” ili “čekanju dodatnih sredstava”.
Sve u svemu, u Širokom Brijegu se gradi – pomalo, povremeno, ponekad i simbolično. Ali kad bager izađe na cestu, budite sigurni: kreće nova sezona nagađanja. A možda i kakav selfie s “gradilišta”.
Žarko Lasić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
