Sarajevo, grad poznat po stoljećima suživota, multikulturalnosti i bolnim ratnim ranama, od 16. do 18. lipnja 2025. godine postaje pozornica događaja koji, umjesto dijaloga i tolerancije, prijeti da izazove duboke podjele i internacionalni skandal. U tom periodu, glavni grad Bosne i Hercegovine bit će domaćin Konferencije europskih rabina (CER), a očekivani zaključak ovog skupa – bez presedana – bit će otvorena podrška Državi Izrael u dvogodišnjem ratu protiv palestinskog naroda u Pojasu Gaze.
U najavi događaja, objavljenoj tek u hrvatskom i nekolicini srpskih medija, jasno stoji da će iz Sarajeva otići snažna, javna poruka solidarnosti s izraelskom državom i narodom, „u njihovim teškim vremenima“. Međutim, ono što se u tom narativu svjesno prešućuje jest kontekst – a to je upravo Sarajevo: grad u kojem 95% stanovništva čine Bošnjaci, većinski muslimani.
U protekle dvije godine, iz ovog istog grada nije upućena niti jedna konkretna, politički odlučna poruka protiv nasilja u Gazi. Šutnja koja odzvanja jednako kao i buka.
Zašto baš Sarajevo? Zašto baš sada?
Kome je ova konferencija namijenjena – i protiv koga?
Organizacija ovog skupa u gradu koji je kroz historiju simbolizirao otpor fašizmu, otvorenost prema drugom i drugačijem, otvara duboko uznemirujuća pitanja: je li izbor Sarajeva kao domaćina ove konferencije pokušaj da se muslimanska većina ušutka ili isprovocira? Da li je ovo sofisticirana manipulacija kojom bi se, u slučaju negativnih reakcija javnosti, mogla delegitimirati cijela bošnjačka politička scena i proglasiti Sarajevo „gradom Hamasa“? Ili je, pak, šutnja političkog i intelektualnog establišmenta simptom jedne druge opasnosti – da je Sarajevo već palo, ne vojno, ne diplomatski, već moralno i simbolički?
U tom svjetlu, valja postaviti i ozbiljno pitanje: može li podrška izraelskoj državi, u trenutku dok UN, brojne međunarodne organizacije i deseci zemalja širom svijeta govore o etničkom čišćenju i mogućem genocidu u Gazi, biti išta drugo nego direktna pljuska žrtvama, a posebno bošnjačkoj zajednici koja još uvijek liječi rane vlastitog genocida?
Kabiri – tihi organizator iz sjene?
Na sceni se iznova pojavljuje poznato ime – Amir Gross Kabiri, izraelski biznismen s prebivalištem u BiH, koji je posljednjih godina stekao ozbiljan politički i društveni utjecaj kroz povezivanje s vodećim strukturama u Mostaru i šire, uključujući Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, gdje je gosp Kabiri sve i svakoga iz financirao novcima stečenim u Aluminiju Mostar, te dok je Kabiri plovio i kupao se u multimilionima stečenim na kostima Aluminija, sam Aluminij po strategiji koju je skrojila politika i Vlada F BiH tone stotine miliona KM u gubitke. Kabiri je član Upravnog odbora CER-a, organizacije pod čijim se pokroviteljstvom održava sarajevska konferencija.
Niti jedan bošnjački politički lider nije javno reagirao na njegov politički aktivizam, premda je poznato da su Kabiri i izraelska diplomatkinja Galit Peleg u Sarajevu dočekani s velikim otporom zbog svojih otvoreno cionističkih i nacionalističkih stavova. Je li upravo Kabiri pokretač ideje da se konferencija smjesti u Sarajevo? I ako jest – zašto mu je to omogućeno?
Medijska šutnja – izbor ili naredba?
Jedan od najalarmantnijih aspekata ovog događaja jest potpuna šutnja bošnjačkih medija. Dok su hrvatski i srpski portali prenijeli vijest o skupu rabina – bošnjački medijski prostor ostao je tih kao da se ništa ne događa. Nijedan veliki portal, nijedna TV kuća, nijedan politički komentator nije uputio ni riječ. Ova šutnja nije neutralna – ona je izbor. A možda i nalog.
Tko (ne)će reagirati?
Odgovornost bošnjačke političke elite, posebno Stranke demokratske akcije, Naroda i pravde, ali i Islamske zajednice i akademske zajednice, da se očituju o ovom pitanju, postaje sve veća. Ova konferencija se neće održati „negdje u Europi“. Održat će se u srcu Sarajeva. Poruka neće biti apstraktna. Ona će imati realne političke i diplomatske posljedice.
Ako iz Sarajeva ode poruka da se podržava izraelska politika u Gazi – što to znači za budući položaj Bošnjaka, za njihovu međunarodnu vjerodostojnost i njihovu povjesnu misiju da čuvaju univerzalne vrijednosti pravde i solidarnosti?
Klopka za Sarajevo?
Ovo nije obično okupljanje. Ovo je diplomatska klopka. Javno svjedočanstvo da se Sarajevo mora očitovati.
Dojam je da ova konferencija, umjesto dijaloga, dolazi s ciljem izazivanja. Ili će se Sarajevo proglasiti gradom koji podržava genocid, ili će, u slučaju reakcije, biti optuženo za antisemitizam i radikalizam. U oba slučaja – gubi.
Pitanje je: je li ovo diplomatski rafinirani manevar ili najobičnija, brutalna provokacija?
A još važnije: tko će iz Sarajeva – i u ime koga – stati pred svjetske kamere i reći: „Podržavamo Izrael“?
I dok bošnjački mediji šute, kao kišne gliste – Sarajevo se priprema da pošalje poruku. Poruku iz koje možda nikada neće moći povratiti svoje dostojanstvo. Sarajevo se sprema da „šutkom“ padne.
Za kraj: ovo nije samo konferencija. Ovo je test. Test Sarajeva, test bošnjačke politike, test medija, i test savjesti.
Hoće li Sarajevo skupa sa bošnjačkom politikom pasti– ili progovoriti? Ostaje da vidimo za nešto više od tjedan dana.
Marija Tavelić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
