Dug je to put, ne po kilometrima, već po promjenama koje su se dogodile između dva imena istoga mjesta. Široki Brijeg, nekoć Lištica, pa opet Široki. Imena su se mijenjala – nekad po sili zakona, a nekad iz čistog inata. A inata u ovim krajevima nikad nije manjkalo.

Lištica je bilo ime mjesta u doba bivše Jugoslavije, a kao i mnoga druga mjesta, imala je Srbe za glavne milicionere. Tako su u Lištici glavni bili Ratko i Petko – ova dva imena spominjem kako bi priča bila jasnija i potpunija.

Lištičke legende su, naravno, znale iskoristiti situaciju i rugati se kroz dosjetke i šale. Tako su u bivšoj JNA našeg sumještanina Vinka – kao i sve nas tada – pitali:

“Tko su unutarnji, a tko vanjski neprijatelji?”

Vinko bez razmišljanja ispali kao iz topa:

“Unutarnji – Ratko i Petko, vanjski – Srbi i Crnogorci.”

Reakcija? Vinka su pustili kući, proglasili ga “inteligentnom osobom” i gotovo slavili njegovu iskrenost. A Vinko je, u toj jednoj rečenici, ne samo rekao istinu, već i prorekao budućnost.

Bio je tu i naš legendarni Mirkec, poznat po svojim izjavama i navici fotografiranja srednjoškolaca – s posebnim naglaskom na srednjoškolke. Kad se nitko nije nadao, izvadio bi svežanj zanimljivih slika i dijelio ih s osmijehom. Njegova legendarna izjava:

“Sve je ovo moje!”

…ostala je zapamćena kod svih koji su ga poznavali. I istina je – trun istine uvijek je bio u tome.

U današnjem Širokom – opet glumci, opet razne uloge.

Svi nešto pokušavaju, žele ostaviti dojam, biti netko.

Ali forma – ona forma kojom su se služili stari izvođači, nedostižna je danas.

To nije bila poza, nije bila predstava, nego prirodna karizma i duhovitost.

Oni nisu glumili – oni su živjeli to što jesu.

Danas su te forme nestale, a prazninu ne mogu popuniti ni društvene mreže ni moderna scena.

Jer dug je put od Širokog, preko Lištice, pa opet do Širokog.

I sve se promijenilo, a opet – ostalo isto.

Žarko Lasić / OTPOR^.Media
kontakt autora: [email protected]