Zamislite grad u kojem se pišu nostalgične objave o orahu ispred robne kuće – ne zato što ga slavimo, već zato što se bojimo da mu brojimo posljednje dane. Legendarni orah, pod kojim su se čekali prijatelji, ljubavi i autobus za školu, postao je tiha žrtva „rekonstrukcije“.
Gradska vlast obnavlja Trg Ante Starčevića. Lijepo. Ali nitko ne zna kako će taj trg izgledati. Još manje, što će biti s orahom koji je bio i ostao puno više od običnog stabla. Nema makete, nema javne rasprave, nema pitanja, a još manje odgovora. Možda se boje da bi narod mogao imati mišljenje?
I tako, umjesto da zajedno stvaramo trg po mjeri ljudi i uspomena, mi nagađamo hoće li sutra bager stati kraj stabla koje je starije od mnogih odluka koje se danas donose.
Neka ostane zapisano – u Širokom Brijegu ne znaš što će sutra nestati: drvo, uspomena ili zdrav razum.
Žarko Lasić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
