Mostar je 03.09.2025 gorio od vatrometa – ne zbog nekog stvarnog uspjeha, već zbog groteskne proslave 77. godišnjice države Izrael. I dok je službena obljetnica bila 1. svibnja, proslava je – u režiji Amira Gross Kabirija – održana tek četiri mjeseca kasnije. Dragan Čović, zajedno s vrhom HDZ-a i visokim hrvatskim dužnosnicima, odlučio je stajati rame uz rame uz Kabirija i veleposlanicu Galit Peleg, kao da kasni rođendani i politički presedani nisu ništa novo u njegovoj dugoj karijeri.
Ironija je da je upravo Čović, koji je gotovo dvije godine Kabirija smatrao personom non grata, 6. kolovoza 2025. u stranačkim prostorijama HDZ-a ponovno otvorio vrata tom samoprozvanom “spasitelju Aluminija d.d. i Mostara”. Samo je pitanje – drži li Čović u džepu fige ili ga Kabiri već čvrsto drži za rukav.
Kabirijev fijasko pod Bijelim Brijegom
Još jedan dokaz Kabirijevog opsesivnog pokušaja demonstracije moći, pored zakašnjele proslave rođendana Izraela, vidjeli smo danas, 5. rujna 2025., kada je na njegovu inicijativu ( a što je javno objavljeno) zakazana utakmica mlade reprezentacije BiH protiv Izraela upravo na stadionu HŠK Zrinjski.
No, plan mu je propao – MUP HNŽ je zbog sigurnosnih razloga zabranio publiku. Kabiri je tako ostao bez prilike da iskoristi nogometni spektakl kao vlastiti PR alat, a pitanje je i koji su drugi motivi bili da se ova utakmica održi baš na stadionu HŠK Zrinjski. Zaključak je da je Kabirijev plan propao- „mogli su igrati i na Islandu“
Veleposlanica „Peleg“ kao Kabirijev paravan
Na gotovo svim događajima u organizaciji Kabirija stoji i izraelska veleposlanica u BiH, Galit Peleg. Umjesto da ekselencija Peleg gradi diplomatske odnose između BiH i Izraela, ona ih je sa službenim Sarajevom pretvorila u pepeo. Ekselencija Pelegica je postala neodvojivi dio Kabirijevog političko-poslovnog marketinga. Nije slučajno da u Sarajevo gotovo nikada ne dolazi – osim u Istočno Sarajevo – jer dobro zna da njezino djelovanje nema veze s ozbiljnom diplomacijom, već isključivo s Kabirijevim i svojim interesima. Posljednjih godina svaki njen dolazak u BiH isključivo je vezan za lobiranje podrške za Kabirija.
Peleg je zaštitni štit koji Kabiri koristi za guranje svojih projekata i političkih ambicija, uključujući i pokušaje da preko HDZ-a osigura ostanak u Aluminiju. Vlada F BiH se ništa ne pita u svezi Aluminija, a trebala bi se pitati- to dokazuje i zadnja Skupština na kojoj je Vlada kapitulirala i predala upravljanje Aluminijem dioničarima koji drže samo 0,49% dionica. (pitanje je pod koliko kaznenih djela se podvodi ovakvo ponašanje Nermina Nikšića i Ministra Vedrana Lakića).
Koliko će Nikšić i Ministar Lakić tolerirati da netko devastira, uništava imovinu za koju su oni odgovorni, vidjet ćemo- ili će pokrenuti projekt spašavanja samih sebe. Jer ipak zakonodavna i izvršna odgovornost je na njima, pa se postavlja logično pitanje zašto to rade jer nezakonite aktivnosti te štetan Ugovor za Federaciju ne mogu spadati u političke koalicijske dogovore.
A dok se okupljeno društvo na proslavi 77. godišnjice neovisnosti Izraela smješkalo s bine uz vatromete, dok su političko Sarajevo i većina medija i dalje šutjeli i pravili se „mrtvi“, u realnosti se pod „pokroviteljstvom“ svih tih aktera nastavljala devastacija Aluminija – poduzeća koje je federalno vlasništvo, u kojem udio ima i Vlada RH, a čije brojke već godinama tonu u minus od nekoliko stotina milijuna maraka.
I upravo tu leži ključ: zajednička poveznica svih ovih događaja, od Kabirijevih PR proslava i diplomatskih performansa, preko HDZ-ovih političkih kalkulacija i izraelskih „pokroviteljstava“, pa sve do šutnje institucija i medija – zove se Aluminij. On je kostur na kojem se gradi cijela ova predstava, temelj na kojem se financira Kabirijeva politička i medijska mašinerija i poligon preko kojeg se održava neprirodna veza između HDZ-a, Izraela i lokalnih moćnika.
Drugim riječima, Mostar je dobio vatromet i dekor, a BiH – još jedno brutalno podsjećanje da se na ruševinama Aluminija i na račun radnika i dioničara financiraju tuđi interesi, lažni uspjesi i politički obračuni.
Aluminij – simbol devastacije, a ne investicije
Najam imovine Aluminija Kabiriju kao rezultat ostavio je samo pustoš:
-gubitci Aluminia u vremenu najma službeno prikazani cca 80 milijuna KM, te stotine mil KM ne prikazivanja nestanka imovine, zateznih kamata te pogrešnog prikaza bilanci Aluminija dd,
-akumulirani dugovi koji su narasli na više od 450 milijuna KM, koji su zamrznuti, ne vraćaju se i ne misle se ni vraćati,
-Aluminij d.d. knjiži desetke mil KM gubitaka svake godine te na taj način daje potporu i održava Kabirija koji koristi u potpunosti cijelu tvornicu za sebe, ali zadnje tri godine mu baš i ne ide..
Dakle, Kabirijev mandat u Mostaru nije donio investicije, nego – pretvorio Aluminij u crnu rupu korupcije.
Rastrošnost i silazna putanja
Kabiri se od dolaska u Mostar do danas pokazao rastrošnim prema politici i političarima, gdje mu ulaganje u „prijateljstva“ još uvijek daju prolaz. Međutim, realnost je neumoljiva: nakon 2022. godine njegovo poslovanje pada strmoglavo nizbrdo. Kabirijevo poslovanje obavijeno velom tajni u silaznoj je putanji tako da je 2024 g završio sa više od 5 puta manjim prihodima od 2022. g, a fiktivno prikazuje minornu dobit mada grupa povezanih poduzeća zadnje tri godine već mu je cca 4 milijuna KM u gubitcima.
Čovićev ples s Kabirijem
Teško je zaboraviti da je Čović bio onaj koji je s osmijehom presijecao vrpce Kabirijevih projekata: od nelegalne Gospodarske komore Izraela u BiH, do The Hub of Fine Arts galerije, otvorene bez papira i ugovora. Čak je i na židovskom groblju u Mostaru sudjelovao u Kabirijevim PR performansima, pod logotipima privatne firme, a ne u ime zajednice- mada i sam Čović zna da Kabiri nije registrirani predsjednik nikakve židovske općine a pogotovo ne židovske općine Mostar (to smo dokazali službenim papirima iz registra vjerskih zajednica.
Pa ipak, unatoč svemu – iako je već odavno razotkriveno da je Amir Gross Kabiri tek obični manipulator i majstor obmana – HDZ je odlučio pružiti mu ruku i vratiti ga u politički život Mostara (čitaj F BiH i BiH). Radi se o čovjeku čije su lažne biografije i izmišljene titule odavno raskrinkane, čiji je neuspjeli pokušaj izgradnje karijere preko SAD-a, Poljske, Francuske, bivših SSSR država, Izraela- završio fijaskom, a čije se poslovno „carstvo“ svodi na mrežu povezanih firmi s milijunskim dugovima i jednom tvrtkom u Panami koja služi za izvlačenje profita i prikrivanje tragova kapitala. Upravo preko te offshore strukture Kabiri je praktički stavio šapu na cjelokupnu imovinu Aluminija, iako nikada nije investirao ozbiljan novac niti je vratio ijednu marku duga Vjerovnicima Aluminija sukladno Ugovoru o najmu. Vrhunac prevare i obmane Kabirija je njegov „Konačni Memorandum za uzimanje u zakup Aluminija“ iz 2020. godine, gdje je preveslao i nasanjkao Vladu F BiH. Neki bi rekli preveslao ih kao „Sansku kozu“. Taj Memorandum je skrojen i počiva isključivo na snazi, kapitalu i znanju dvije kineske kompanije koje su samo postojale na papiru, a nikada se nisu pojavile niti sudjelovale u ovom projektu.
Dodamo li tome i njegove kontinuirane pokušaje privatizacije javnog prostora u Mostaru, te F BIH, od gospodarskih komora bez legalne osnove do kulturnih institucija otvorenih bez dozvola i papira, jasno je da Kabiri nije investitor nego parazit koji koristi političku zaštitu za osobnu korist. Apsurd je da upravo HDZ, stranka koja se kune u zaštitu hrvatskog naroda i očuvanje strateških resursa, sada pruža zaštitu čovjeku čije su „investicije“ Federaciju koštale stotine milijuna maraka i dovele u pitanje opstanak jednog od najvažnijih industrijskih pogona u regiji.
Šutnja bošnjačkih politika i medija – saučesništvo?
Dok se sve ovo odvija, aktualna Bošnjačka politika, sada Nikšićeva a prije toga Novalićeva, kao i svi Bošnjački mediji uporno šute o Kabirijevim akcijama koje nemaju gospodarsku pozadinu, njegovim pokušajima infiltracije u politiku, izazivanju međunacionalnih tenzija i otvorenom zagovaranju izraelske vojne politike u Gazi – politici koja je pred međunarodnim sudom već okarakterizirana kao moguće genocidna.
Aktualna bošnjačka politika, predvođena Premijerom Nikšićem koji je odgovoran za Aluminij, kao i gotovo cjelokupni bošnjački mediji, uporno šute o djelovanju Gross Kabirija. Njegovo djelovanje u Aluminiju, pokušaji infiltracije u političke strukture i izazivanje međunacionalnih tenzija ostaju neobrađene teme.
Pitanje legitimiteta
Ostaje pitanje: nakon ovakvih događaja, ima li Dragan Čović ikakav legitimitet da se naziva predstavnikom Hrvata u BiH? Ili je njegov politički kapital već odavno potrošen u pokušajima da održi vlastiti utjecaj, pa makar ga vodili – Amir Gross Kabiri i njegova „diplomatska zaštita“ Galit Peleg.
Konačno je došlo vrijeme da se ova društvena, politička i gospodarska anomalija više ne promatra kao izolirani incident, već kao simptom ozbiljne krize u BiH. To više nije pitanje Kabirija, Čovića ili jedne stranke – to je pitanje dostojanstva cijelog naroda, pitanje poštivanja institucija i zakona, te pitanje opstanka države kao prostora u kojem korupcija, manipulacija i privatni interesi ne smiju biti jači od javnog dobra.
Svi putevi vode do jednog zajedničkog nazivnika – Aluminija. Na njegovim kostima financiraju se politički vatrometi, gradi Kabirijeva moć i kupuju savezništva. Ako se šutnja nastavi, narod, pogotovo Hrvati će izgubiti i ono malo dostojanstva i povjerenja što im je ostalo. Mostar i Aluminij zaslužuju bolju budućnost, oslobođenu od ucjena i lažnih mesija.
Marija Tavelić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
