„Poravnao sam za Čovića, neće biti pod američkim sankcijama“, hvalio se u neformalnim krugovima prije više od godinu dana Amir Gross Kabiri, direktor Aluminij Industrije.
Bilo je to u vrijeme ozbiljnih nagovještaja da bi lider HDZ-a BiH, zbog opstrukcija oko izgradnje južne plinske interkonekcije, mogao biti pridružen Dodiku i ostalima na američkoj „crnoj listi“, piše Žurnal.
Domaćin na gostujućem terenu
„Domaća utakmica“, bio je komentar Kabirija na utakmicu mladih reprezentacija Bosne i Hercegovine i Izraela, odigranu 5. rujna pred praznim tribinama stadiona pod Bijelim brijegom u Mostaru. Treba li uopće pogađati po čijem je naputku izabrana lokacija ove utakmice, ako je do nje uopće trebalo doći?
Večer prije, prigodno u Mostaru, pod Kabirijevim pokroviteljstvom obilježena je 77. godišnjica nezavisnosti države Izrael uz vatromet. Degutantan skup unutar Bosne i Hercegovine, dok izraelske trupe ubijaju i izgladnjuju Palestince – ponajviše djecu i žene – pohodili su nasmijani i dobro raspoloženi kadrovi HDZ-a, predvođeni Draganom Čovićem.
Dvije riječi iz Kabirijevog komentara savršeno oslikavaju ono što pokušava proteklih pet godina, koliko je prošlo otkako se pojavio kao „spasitelj“ opljačkanog Aluminija, nakon čega su stotine radnika ostale bez posla. On je potom, pod krinkom konsolidacijskog postupka, dobio na upravljanje pogone koji su još uvijek bili rentabilni, a danas profit iz njih završava u njegovim rukama. Krug Aluminija okružio je zastavama Izraela, kao da se radi o eksteritorijalnom području BiH.
Pored prisvajanja tvornice, čiji su pogoni dani u zakup, Kabiri se promovirao kao glavna veza s Izraelom kroz udrugu nazvanu „Privredna komora države Izrael u BiH“, koja je zapravo samo udruga građana, a ne projekt države Izrael. Paralelno postaje i „trener iz sjene“ NK Zrinjski.
Gospodarstvo i sport nisu mu dovoljni, pa se ustoličuje i kao predsjednik Židovske općine Mostar i predstavnik BiH u Odboru pokrovitelja Konferencije europskih rabina, koju vodi Pinchas Goldschmidt, bivši moskovski rabin.
Rusija je, zapravo, glavni oslonac Kabirijeva djelovanja. Zato je pronašao idealne partnere poput Dragana Čovića, a potom i Milorada Dodika. Žurnal je pisao kako je poslujući s Rusijom u vrijeme njezine agresije na Ukrajinu pomogao tamošnjoj ekonomiji s nekoliko stotina milijuna maraka.
Priča o antisemitizmu kao paravan
Kabiri koristi svaku priliku – produciran ili spontan povod – da Bosnu i Hercegovinu prikaže kao leglo antisemitizma, a sebe kao žrtvu i branitelja. Već su poznate afere s dostavljanjem šalova u bojama izraelske zastave bivšoj gradonačelnici Sarajeva Benjamini Karić, prijetnje koje je uputio Vladimiru Andrleu, predsjedniku Židovskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva „La Benevolencija“, kao i njegovo „dolijevanje ulja na vatru“ u vezi s otkazivanjem skupa Europske organizacije rabina u Sarajevu te prodajom replika Sarajevske hagade u Zemaljskom muzeju.
„Kabiri luta kroz bh. politički pejzaž sa svom osjetljivošću i suptilnošću Godzille ili King Konga na steroidima u trgovini porculanom, razbijajući sve pred sobom. Čini se da mu nisu u srcu interesi židovske zajednice u BiH u cjelini, niti se čini da je voljan stupiti u kontakt s bilo kime u Sarajevu tko se s njim a priori ne slaže. Njegov cilj je konfrontacija radi konfrontacije“, napisao je, između ostalog, u svom blogu Menachem Z. Rosensaft, generalni savjetnik emeritus Svjetskog židovskog kongresa.
„Mostar ne smije biti mjesto radikalizma, ovdje nema prostora za diskriminaciju i mržnju“, napisao je Kabiri na društvenim mrežama, no te riječi nisu bile upućene mladeži koja je u ožujku ove godine, u zapadnom dijelu Mostara, izvodila „performans“ u nacističkim odorama veličajući Adolfa Hitlera.
Lijepa naša Panama
Vratimo se poslovanju Aluminij Industrije, koju je Kabiri po dolasku u BiH registrirao kao vlasnik. Vlasništvo je ubrzo preneseno na kompaniju M.T. Abraham Group, registriranu u Panami, kojom upravlja Kabiri sa članovima svoje obitelji.
Razlog za registraciju firme u „offshore“ zoni poput Paname poznat je – skrivanje stvarnog vlasništva i tokova novca.
Prilično je upitna Kabirijeva tvrdnja da je u tri godine u Aluminij investirao 30 milijuna maraka. Samo u 2022. godini „Aluminij Industrija“ imala je prihod veći od milijarde maraka, uz dobit od 55 milijuna, da bi sljedeće godine prihod drastično pao na 187 milijuna, uz manje od pola milijuna dobiti.
Prije godinu i pol federalni premijer Nermin Nikšić najavio je da će nadležni organi ispitati legalnost poslovnih pothvata Kabirija. No, ta je najava brzo pala u zaborav – vjerojatno nakon „migova“ Dragana Čovića da se ne „talasa“.
Šutnja i dalje prati svaki zahtjev da se ispita poslovanje Aluminij Industrije – kako iz Vlade Federacije BiH, koja je vlasnik 44 % kapitala Aluminija, tako i iz tužiteljstava i drugih nadležnih kontrolnih tijela. Isto se dogodilo i nakon nedavne objave ove kompanije da je zakup pogona produžen za dodatnih deset godina.
Pitanja se gomilaju, a odgovora nema: Tko je dao suglasnost za produženje najma? Je li izvršena revizija dosadašnjeg ugovora i visine najma? Koliko je zakupac poštovao preuzete obveze i što točno radi unutar zauzetog kruga Aluminija?
