U samo sat vremena sastanka s američkim diplomatom, (otpravnik poslova američkog veleposlanstva, John Ginkel) bošnjački državotvorci predali su ključ energetske neovisnosti Federacije BiH privatnim američkim monopolistima.
Kada se strateška infrastruktura predaje stranom privatnom subjektu bez jamstava za javni interes, to više nije pitanje loše politike, već najveće izdaje nacionalnih interesa u modernoj povijesti,“ ističe vrhunski energetski stručnjak,“ sa kojim smo razgovarali na ovu temu, obrazlažući kako ovakav potez dugoročno onemogućava energetsku samostalnost i dovodi cijelo gospodarstvo u ovisnost o stranom monopolistu.
„Dok je Draganu Čoviću američki prijedlog da se Južna interkonekcija preda privatnom investitoru odgovarao njegovom dugogodišnjem cilju da se ovaj strateški projekt istrgne iz ruku BH Gasa – zakonski određenog nositelja projekta – posebno zabrinjava amaterizam bošnjačkih političara koji su, poput izvršilaca tuđe volje, u veleposlanstvo došli samo primiti naredbu, da bi je potom, uz osmjehe i selfije, prodali javnosti kao svoj veliki državotvorni uspjeh.“. Gosp Čović i njegovi stavovi glede južne plinske interkonekcije su svima poznati tako da se njime ovdje i ne bavimo.
Sarajevo, četvrtak 20.11.2025. g. U prostorijama koje bi trebale biti središtem donošenja odluka u nacionalnom interesu, odigrala se scena koja će ostati upamćena kao jedan od najmračnijih trenutaka moderne bosanskohercegovačke politike. Lideri tzv. „trojke“ – formacije koja se zaklinje u državotvornost i opstanak Bosne i Hercegovine – sastali su se prije samo nekoliko dana s Draganom Čovićem i otpravnikom poslova SAD-a u BiH. Nije trebalo više od sat vremena.
U tom kratkom roku, bez javne rasprave, bez konzultacija sa stručnjacima, (poništavajući uzuse usvojenog Zakona) donijeli su odluku koja će dugoročno vezati ruke budućim generacijama: projekt Južne plinske interkonekcije – strateška energetska arterija zemlje – predat će se u ruke privatnim američkim investitorima na koncesiju od najmanje 30 godina.
Elmedin Konaković, Sabina Ćudić i drugi koji su svoje političke karijere gradili na narativu o žestokoj obrani države, sada su jednim potezom pera potpisali energetsku kapitulaciju. Ono što se deklarativno prodaje kao „rješenje energetskog Gordijevog čvora“ i diverzifikacija izvora, u stvarnosti je najopasniji oblik prodaje nacionalnih interesa – upakiran u fraze o napretku i europskom putu.
Kapitulacija u tri čina: Kako je sve počelo
Događaj koji je prethodio ovoj odluci nije bio pregovor, već primanje instrukcija. Preliminarni dogovor postignut sa američkim dužnosnikom bio je jasan i jednostavan: treba se odustati od zakonskih rješenja koja štite interese Federacije BiH.
Prema pouzdanim izvorima portala OTPOR.Media upoznatim s detaljima sastanka, američka strana je dala jasne smjernice:
-Odustati od modela javnog vlasništva nad Južnom interkonekcijom,
-Omogućiti ulazak privatnog američkog kapitala kroz koncesijski model,
-Izmijeniti postojeće zakone koji bi osiguravali kontrolu BH Gasa nad projektom.
To konkretno znači:
1.Ukidanje uloge BH Gasa: Javno poduzeće zaduženo za upravljanje plinskom mrežom bit će marginalizirano ili potpuno istisnuto iz jednadžbe. Umjesto domaćeg operatora s jasnim mandatom zaštite javnog interesa, upravljanje će preuzeti privatna kompanija čiji je primarni cilj profit, a ne energetska sigurnost građana.
2.Izmjena zakona: Zakon o Južnoj interkonekciji, donesen nedavno kao tvorevina koja bi trebala osigurati državnu kontrolu, bit će izmijenjen ili zaobiđen kako bi se stvorio pravni prostor za privatnu koncesiju. Time se pravna država dovodi u pitanje – zakoni se mijenjaju prema potrebama stranih investitora, a ne u interesu građana.
3.Stvaranje privatnog monopola: Kontrola nad cijelom budućom plinskom opskrbom cijelog središta i juga Federacije BiH – od Sarajeva do Mostara – predat će se jednoj privatnoj američkoj kompaniji ili više njih (konzorcij). Ovo nije diversifikacija, već stvaranje novog monopola pod kontrolom strane kompanije.
Ekonomska predaja: Detaljna računica koja dokazuje koliko ćemo platiti
Dok su građani suočeni sa životnom krizom, Sabina Ćudić trijumfalno izjavljuje kako će „američki plin biti jeftiniji“. Ova tvrdnja nije samo lažna; ona je opasna iluzija koja se lako može opovrgnuti činjeničnom analizom. Napominjemo, gđa Ćudić nije nikakav energetski ekspert pogotovo iz područja plina da se slavodobitno razbacuje sa ovim izuzetno obmanjujućim tvrdnjama.
Šta danas imamo, a šta ćemo imati- energetski stručnjak ističe:
-Ruski plin koji dolazi preko Srbije i Mađarske trenutno košta oko 350-400 USD po 1000 m³,
-Američki LNG preko terminala Krk košta 500-600 USD po 1000 m³ (35-50% skuplje).
Dodatni troškovi koji čekaju potrošače
Troškovi izgradnje infrastrukture: Procijenjena vrijednost izgradnje Južne interkonekcije je par ili nekoliko stotina milijuna EUR. Privatni investitor će ove troškove prebaciti na potrošače kroz:
-Posebnu nadoplatu na cijenu plina,
-Dugoročno zaduženje preko tarifa.
Operativni troškovi – procjena:
-Transportne naknade kroz Hrvatsku: 2-3 EUR/MWh,
-Regasifikacija na Krku: 1.5-2.5 EUR/MWh,
-Marža privatnog operatora: 3-5 EUR/MWh.
Financijski troškovi:
-Kamate na uloženi kapital,
-Profitna marža investitora (15-25% godišnje).
Ukupni efekt: Prema analizi CEE Bankwatch Network, konačna cijena plina za potrošače u Federaciji BiH mogla bi biti preko 50% veća od sadašnje cijene ruskog plina.
“Nijedan privatni investitor neće ulagati stotine miliona bez garancije profita. A tu garanciju isplate neće tražiti od SAD-a ili EU, već od građana Federacije BiH. Mi ćemo to platiti kroz monstruozne račune za plin u narednih 30 godina,” ističe sugovornik OTPOR-a, inače energetski analitičar, koji je dobro upoznat s detaljima ovog projekta i čiji identitet trenutno nećemo otkrivati zbog zaštite “informatora”.
Strateški kolaps: Kako privatni monopol uništava energetsku sigurnost
Najveća prevara ovog projekta leži u lažnoj predstavi „diversifikacije“. Diversifikacija podrazumijeva postojanje više izvora opskrbe, konkurenciju i slobodu izbora. Ovdje se radi o suprotnom tj. – neće biti više ruskog plina, samo jedan izvor i to američki preko te famozne nove kompanije investitora.
Tehnička analiza monopola:
1.Kontrola točaka priključka: Naš sugovornik nas upoznaje, kako će Privatni operator kontrolirati sve priključke na plinsku mrežu, onemogućavajući bilo kakvo paralelno snabdijevanje,
2.Ugovorna ograničenja: Koncesijski ugovor će vjerojatno sadržavati klauzule koje zabranjuju uvoz plina iz drugih izvora,
3.Ekonomski pritisak: Čak i kada bi postojala tehnička mogućnost – uvoz iz drugih izvora, visoke transportne naknade i sistemske naknade će onemogućiti konkurentnost drugih dobavljača.
Privatni američki koncesionar neće i ne može tolerirati konkurenciju.
Ekonomska logika je neumoljiva: ako postoji jeftiniji ruski plin, nitko neće kupovati njegov, skuplji LNG. Stoga je neminovnost ovog modela potpuno gašenje postojećeg, stabilnog i jeftinijeg pravca ruskog plina koji desetljećima pouzdano opskrbljuje Sarajevo i srednju Bosnu.
“Ovo nije energetska politika, ovo je ekonomsko samoubojstvo. Zamjenjujemo pouzdan, jeftin izvor sa skupim, nestabilnim izvorom pod kontrolom strane kompanije koja ima jedini cilj – maksimizaciju profita,” naš sugovornik se poziva na izjavu jednog profesora ekonomije sa Univerziteta u Sarajevu.
Pravna kapitulacija: Kako se uništava pravna država
Naj zabrinjavajući aspekt cijele priče je potpuno zanemarivanje postojećeg pravnog okvira. Naime, Parlament Federacije BiH je donio Zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji koji jasno definira:
-BH Gas kao operator i vlasnika infrastrukture,
-Javni interes kao primarni cilj,
-Transparentan model upravljanja.
Sada se, na zahtjev američke strane, ovaj zakon treba izmijeniti ili zaobići. To predstavlja ozbiljnu opasnost po pravnu sigurnost i suverenitet BiH. Međutim političari Trojke tu ne vide problem- već rješenje.
Sugovornik / ekspert iz područja energetike ističe: “Kada se zakoni mijenjaju prema potrebama stranih investitora, to je kraj pravne države. Šalje se opasna poruka da u BiH vrijede drugačija pravila za strane kompanije nego za domaće kompanije i građane.“
Geopolitički kontekst: BiH kao poligon za tuđe interese
Projekt Južne interkonekcije nije samo energetsko pitanje, već i geopolitičko. Američki interes za ovim projektom može se analizirati kroz nekoliko dimenzija:
1.Ekonomski interes: Američke kompanije su najveći izvoznici LNG-a u svijetu. Otvaranje novog tržišta u BiH znači dugoročnu potražnju za američkim plinom,
2.Geopolitički interes: Smanjivanje utjecaja Rusije u Regiji kroz smanjenje ovisnosti o ruskom plinu,
3.Strateški interes: Kontrola nad energetskom infrastrukturom kao alat političkog utjecaja.
“Problem nije u tome što BiH treba diversificirati izvore, problem je što se to radi na način koji BiH čini ovisnom od jedne strane kompanije umjesto od jedne države. To nije rješenje, to je zamjena jednog problema drugim,” objašnjava nam energetski stručnjak.
Šutnja elite: Zašto sarajevska inteligencija šuti?
Možda je najporazniji aspekt cijele priče gotovo potpuna šutnja sarajevske intelektualne i stručne energetske elite. Grad pun univerzitetskih profesora, ekonomista, energetičara i „čuvara državnih interesa“ počivao je u grobnoj tišini dok se događala jedna od najvećih predaja suverenih ovlasti države u novijoj povijesti. Stoga, sva decenijska priča i strategija o državotvornosti Bošnjaka i njihovoj borbi za suverenitet i za Bosnu – pada u vodu. Na djelu smo vidjeli pro-bosanske stranke a i opozicionu i intelektualnu elitu. Prave akcije nije bilo osim sporadičnih medijskih izjava pojedinaca.
Analiza razloga šutnje:
1.Strah od političkih posljedica: Protivljenje američkim interesima se u BiH često etiketira kao “anti-zapadna orijentacija”, te je evidentan strah od političke eutanazije onih koji bi žestoko ustali na obranu svoje nacionalne energetske neovisnosti,
2.Korporativni interesi: američke i zapadne blagajne su pune- te pojedini univerziteti i istraživačke institucije ovise o stranim donacijama i projektima,
3.Politički pritisak: Vlast vrši pritisak na neovisne stručnjake koji bi mogli kritizirati ovakve odluke.
“Oni koji inače za svaku sitnicu dižu uzbunu o ‘napadu na državu’, sada ne pronalaze riječi da pitaju zašto se strateška (energetska) imovina predaje stranom privatniku. Ovo je pokazatelj duboke krize društvenih elita u BiH,” konstatira naš energetski stručnjak.
Dugoročne posljedice: Šta nas čeka u budućnosti?
Ako ovaj model bude realiziran, BiH se suočava sa ozbiljnim dugoročnim prijetnjama:
1.Energetski siromašni: Visoke cijene energije će ugroziti konkurentnost privrede,
2.Gubitak suvereniteta: Ključne odluke o energetskoj politici će donositi strane kompanije,
3.Dugoročno zaduženje: Potrošači će desetljećima plaćati ovu lošu odluku,
4.Institucionalna degradacija: Javne institucije će izgubiti kapacitet za upravljanje energetskim sektorom.
Nije prekasno za otpor
Događaj od prije nekoliko dana nije bio diplomatski sastanak, već ceremonija predaje. Lideri koji su se zaklinjali u državu, u samo sat vremena su predali upravljanje energetskom neovisnošću Federacije BiH.
Međutim, još uvijek nije prekasno. Građani, stručna javnost, mediji i civilni sektor mogu:
-Zahtijevati javnu raspravu o svim detaljima koncesije,
-Tražiti nezavisne ekonomske analize,
-Organizirati parlamentarna saslušanja,
-Podići svijest o dugoročnim posljedicama ove odluke.
Ovo nije tehnokratska odluka ili strateški potez. Ovo je povijesna izdaja.
Prodaja obiteljskog srebra pod pritiskom, uz slavodobitne osmijehe i selfije.
Ono što ostaje jeste gorak okus kapitulacije i jasna poruka:
Državotvornost bošnjačkih političkih elita mjeri se brojem objava na društvenim mrežama, a ne stvarnom zaštitom vitalnih interesa zemlje koja bi trebala biti i njihova domovina kao konstitutivnog naroda
„Konstitutivni narodi i građani Federacije BiH, međutim, ne smiju šutjeti. Jer račun za ovu kapitulaciju – doslovno – tek stiže, a platit će ga naša djeca i unuci kroz smanjene životne standarde i ograničene razvojne mogućnosti. Nažalost, navikli smo da nam se mozak ispire pričama o ‘tržišnim cijenama’ koje su navodno iste u cijeloj Europi, a da se pri tom zanemaruje jedan ključan detalj: dok ćemo mi plaćati europske cijene energenata s prosječnom plaćom od 800 eura, građani istog tog kontinenta to čine s primanjima od 1600 eura do 3000 eura i više.
Dok nam se servira priča o normalnosti, nama, sirotinji Europe, nameće se da s dva do četiri puta nižim primanjima šutke prihvatimo da je normalno preživljavati, a ne živjeti, te je normalno puniti džepove stranih monopolista, a moramo vjerovati da nam čine dobro.
Upitno je hoće li političko i građansko Sarajevo (inteligencija i stručnjaci koji šute) pružiti OTPOR, te reći: dosta je bilo ispiranja mozgova – ova kapitulacija nije naša sudbina.
Istraživački tim portala OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
