Dok se premijer Federacije priprema za “kraljevski doček” u američkoj prijestolnici, ključna pitanja ostaju bez odgovora: tko će vidjeti ugovor o Južnoj plinskoj interkonekciji prije nego što Nikšić stavi potpis?

Sastanak premijera Federacije BiH Nermina Nikšića i otpravnika poslova američke ambasade Johna Ginkela, održan 19.svibnja 2026. godine u Sarajevu, trebao je, prema riječima Vlade, “doprinijeti ekonomskom razvoju i standardu građana”.

Umjesto toga, ostavlja gorak utisak političkog marketinga, institucionalne konfuzije i otvorenog miješanja politike u privatni poslovni aranžman pod plaštom “strateškog interesa”.

Najavljeno je da će se “uskoro” u Washingtonu održati ceremonija potpisivanja ugovora između Vlade Federacije BiH i kompanije AAFS o izgradnji Južne plinske interkonekcije.

Međutim, umjesto slavljeničkog tona, nameće se niz pitanja na koja nadležni institucije i dalje nemaju odgovor:

PRVO PITANJE: Da li je ugovor uopće stigao u Vladu FBiH?

Ceremonija se priprema u Washingtonu. Premijer Nikšić se sprema putovati. Mediji najavljuju “povijesni događaj”.

Ali, da li je itko iz Vlade FBiH uopće vidio finalni tekst ugovora?

Prema informacijama do kojih dolazi OTPOR, ugovor priprema investitor – ista ona kompanija AAFS koja je registrirana prije samo nekoliko mjeseci, bez kapitala, bez reference, bez ijednog realiziranog projekta u energetskom sektoru.

Podsjećamo:

• AAFS LLC Wyoming osnovan je 24. studeni 2025. godine
  
• Isti dan kasnije, 25. studeni, šalje “Pismo namjere” Federalnom ministarstvu energije
  
• AAFS d.o.o. Sarajevo – kupuje se tek krajem veljače 2026. od lokalnog biznismena Amera Bekana

Pitanje je jednostavno: Kako kompanija stara nekoliko mjeseci, bez ijednog zaposlenog inženjera, bez kapitala, bez realiziranog projekta, može preuzeti izgradnju strateškog energetskog projekta vrijednog stotine miliona eura?

A još važnije: Zašto ta kompanija priprema ugovor, a ne Vlada Federacije?

DRUGO PITANJE: Da li je itko analizirao ugovor i hoće li?

U normalnim, zdravim, suverenim državama, kada vlasnik imovine (u ovom slučaju Federacija BiH) daje nekome na upravljanje infrastrukturni projekt, vlasnik definira uvjete ugovora.

Nije praksa da investitor priprema tekst ugovora, a vlasnik samo dolazi da potpiše.

Poređenje je jasno:

Kada izdajete svoj stan u najam, vi kao vlasnik pišete ugovor o najmu. Vi definirate cijenu, rokove, uvjete. Ne dolazi potencijalni stanar sa svojim ugovorom i kaže vam: “Samo potpiši, ne čitaj.”

Zašto se onda u slučaju Južne interkonekcije“sumnjamo“ radi suprotno?

• Je li  ugovor analiziran od strane pravnih odjela Vlade FBiH?
  
• Je  li  prošao stručnu recenziju?
  
• Jesu li nadležni ustavni suci dali mišljenje o njegovoj usklađenosti sa Ustavom FBiH i zakonima?

Ili će premijer Nikšić u Washingtonu biti dočekan kao kralj – hoteli, večere, raskoš, a onda će mu se serviti gotov ugovor i reći: “Potpiši, nema nazad”?

TREĆE PITANJE: Zašto se ugovor ne objavljuje javno prije potpisivanja?

Ovo nije tajni diplomatski sporazum. Ovo je ugovor o izgradnji plinovoda koji će prolaziti kroz šest županija Federacije, utjecati na cijenu plina za sve građane, i vezati buduće generacije na decenije.

Gdje je transparentnost?

Zašto se ugovor, prije nego što premijer stavi potpis u Washingtonu, ne objavljuje javno?

Zašto ga ne mogu vidjeti:

• Zastupnici u Parlamentu FBiH?
  
• Županije kroz koje plinovod prolazi?
  
• Stručna javnost?
  
• Građani?

Šta se krije iza te tajne?

Iskustvo iz regiona nas uči – kada se ugovori potpisuju iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti, rijetko se radi u interesu građana, a gotovo uvijek u interesu onih koji su ugovor pripremili.

ČETVRTO PITANJE: Da li je itko provjerio tko stoji iza AAFS-a?

Vlada FBiH prodaje priču o “kredibilnom američkom investitoru”.

Ali, tko je taj investitor?

Joseph Flynn – brat kontroverznog generala Michaela Flynna, osuđivanog bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD-a (lagao FBI-u o kontaktima s Rusijom, kasnije pomilovan od Trumpa). Michael Flynn je, podsjećamo, plaćeni lobista Milorada Dodika, boravio u Banjoj Luci i javno iznosio teze o “hodogramu neovisnosti RS”.

Jesse Binnall – bivši osobni odvjetnik Donalda Trumpa, vodio pravne timove koji su pokušali poništiti izborne rezultate u SAD-u 2020. godine. Nema dana iskustva u energetskoj infrastrukturi.

Amer Bekan – lokalni sarajevski biznismen, direktor Karimpol Grupe, koji ostaje direktor AAFS d.o.o. Sarajevo nakon što je američka firma “kupila” njegovu kompaniju.

Registracija u Wyomingu (SAD) – saveznoj državi koja je poznata kao porezna oaza s anonimnim vlasništvom. Nitko ne može provjeriti tko su stvarni vlasnici.

Pitanje glasi: Gdje je “američki investitor”?

Ovo su privatnici – fizička lica koja se kriju iza američke administracije, firma osnovana prije 6 mjeseci, registrirana u poreznom raju, čiji su vlasnici politički operativci bez ikakvog iskustva u energetici.

PETO PITANJE: TKO JE OVLASTIO KABIRIJA DA UVOZI PLIN ZA FEDERACIJU BiH?

Amir Gross Kabiri (M.T. Abraham Group, Panama) potpisao je u svibnju 2026. godine DVADESETOGODIŠNJI UGOVOR – bez ijednog potpisa, odluke ili ovlaštenja bilo koje institucije Bosne i Hercegovine.

Kabiri će od 2030. do 2050. godine uvoziti 500 milijuna kubika plina godišnje – isključivo za potrebe BiH. Vrijednost ugovora: 3 milijarde eura.

Ključno pitanje: Tko mu je to dopustio?

Kabiri nije državna institucija. Kabiri nema koncesiju. Kabiri nema ugovor s Vladom FBiH. Kabiri nema odluku Parlamenta.

Kabiri ima – panamsku kompaniju, albanskog posrednika i američkog proizvođača plina.

I to mu je, izgleda, bilo dostatno.

Pitamo: Od kada privatnik iz Paname može, bez ičije dozvole, potpisati dvadesetogodišnji ugovor kojim postaje JEDINI uvoznik plina za cijelu jednu državu, a ta država nije Panama?

Gdje su institucije Federacije BiH?

Parlament FBiH – nije dao ovlaštenje

Vlada FBiH – nije potpisala nikakav sporazum s Kabirijem

Ministarstvo energije – nije objavilo javni natječaj

Regulatorna komisija – nije izdala dozvolu

Kabiri je jednostavno – preskočio sve.

On se ponaša kao da je Južna interkonekcija već izgrađena i kao da mu je već dato ekskluzivno pravo da puni tu cijev svojim plinom.

Bez Kabirijevog plina – Južna interkonekcija je mrtva cijev. A Kabiri to zna. I zato diktira uvjete.

Kabiri i Dodik – “provjereni prijatelj RS”

Dok Kabiri potpisuje ugovor za uvoz plina za Federaciju BiH, Milorad Dodik ga javno naziva “provjerenim prijateljem Republike Srpske”.

Kabiri je bio domaćin Donaldu Trumpu Junioru u Banjoj Luci. Kabiri je postavljao pitanja o američkom LNG-u na konferenciji koju je organizirao Dodik.

Pitanje: Kako to da čovjek koga Dodik zove “prijateljem RS” dobija ekskluzivno pravo da uvozi plin za Federaciju BiH?

I još važnije: Tko garantira da Kabiri neće politički uvjetovati opskrbu plinom – u skladu s interesima svog “prijatelja” iz Banja Luke?

Kabirijev bilans u BiH – uništio Aluminij, sad uništava cijelu državu

Kabiri nije došao jučer. On je u BiH već 6 godina, kao “najmoprimac” Aluminija Mostar.

Šta je donio?

• 100 miliona KM gubitka Aluminija d.d. kojem je Vlada F BiH praktički jedini vlasnik jer se Vlada pita u tom poduzeću
  
• Preko 100 miliona KM uništene i obezvrijeđene imovine
  
• Desetine miliona KM štete vjerovnicima
  
• Kabiri preko svoje panamske kompanije izvlačio desetine miliona eura – kupovao hacijende u Tivtu, umjetnine, nekretnine, kupio sve relevantne političare koji mu daans ne mogu ništa

I sad se tom istom čovjeku – koji je dokazao da je sposoban uništiti sve čega se dotakne – daje na 20 godina monopol nad uvozom plina za cijelu Federaciju BiH.

Činjenice koje morate znati

Kabiri je već presudio – a mi samo gledamo

Dok se premijer Nikšić sprema za ceremoniju u Washingtonu, dok se AAFS priprema za potpisivanje ugovora o cjevovodu – Kabiri je već riješio svoj dio.

On će držati “pipu”. On će odlučivati hoće li plin uopće poteći Južnom interkonekcijom. On će određivati cijenu.

A šta će Federacija dobiti?

• Višestruko skuplji plin (naspram 420 EUR koliko je danas prodajna cijena od Energoinvesta)
  
• “Take or pay” klauzulu koja će proračun Federacije devastirati milijunskim gubicima
  
• Ovisnost o čovjeku koga Dodik zove “prijateljem”
  
• Dvadeset godina izvlačenja profita u Panamu

Tko je ovlastio Kabirija? Nitko.

Tko ga zaustavlja? Za sada – također nitko.

ŠESTO PITANJE: Tko garantira da ugovor ne sadrži “take or pay” klauzulu?

U ugovorima o opskrbi plinom gotovo uvijek stoji klauzula “take or pay” (uzmi ili plati).

To znači: čak i ako ne trebate plin, čak i ako vam je cijena preskupa, čak i ako je zima blaga – morate platiti dogovorenu količinu.

Federacija BiH danas troši oko 230 miliona kubika plina godišnje. Kabiri je potpisao Memorandum za 500 milijuna kubika.

Tko će platiti razliku?

Ako potrošači ne potroše tih 500 miliona kubika – a neće moći – razliku će platiti proračun Federacije. To znači desetine miliona eura godišnje koji će ići iz džepova građana za plin koji nitko nije ni potrošio.

Ako je “take or pay” klauzula ugrađena u ugovor – a gotovo sigurno jest – Federacija postaje taoc. Proračun Federacije postaje taoc. Uglavnom mi pozivamo Vladu i Premijera da se Ugovor javno objavi, da se od strane struke recenzira i da čak Ustavni suci dadu suglasnost na isti da nije štetan za F BiH i proračun.

SEDMO PITANJE: Da li je itko razmišljao o cijeni za građane?

Danas, plin koji uvozi Energoinvest (Gasprom) košta sa svim troškovima i maržom Energoinvesta oko 420 EUR/1000 m³.

Cijena ukapljenog LNG-a koja bi se dopremila do cjevovoda u BiH iznosila bi bar 40-60% skuplje.

Što to znači za građane?

• Računi za grijanje će skočiti
  
• Računi za struju iz plinskih elektrana će skočiti , te elektrane imaju energetsku iskorištenost do 60% (procjene govore o 2-3 puta većoj cijeni)
  
• Industrija će poskupjeti, a samim tim i svi proizvodi
  
• Pitanje je ako smo kao BiH sve do unazad par godina bili izvoznici el. energije jer smo imali viškove , a zbog nesposobnosti uprava EP RS i EP BIH manje se uglja kopa pa viškova el. energije nema- pitanje je , pa zašto će nam te tri plinske elektrane a nije teško zaključiti, dvije su planirane da ugase postojeće TE Kakanj i TE Tuzla- onda one imaju smisao i da proizvode el. energiju 3-4 puta skuplju od sadašnjih Termoelektrana jer ćemo biti primorani da tu struju kupujemo.
  
• Jedini smisao ovih investicija nije dobrobit F BiH i građana već da bi se  profit slao u Panamu (Kabiri) i Wyoming (AAFS), umjesto da ostaje u Bosni i Hercegovini.

OSMO PITANJE: Zašto je 79 zastupnika u Zastupničkom domu podiglo ruke?

Zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji prošao je Zastupnički dom s 79 glasova “za”.

Obrazloženje koje smo čuli: “Tko smo mi da se suprotstavimo američkoj administraciji?”

Pitamo: Od kada se zakoni donose iz straha, a ne iz interesa građana?

Ako je ovo “američki interes” – neka nam kažu: u čijem interesu se točno radi?

U interesu građana Federacije? – Očigledno ne, jer će plaćati duplo skuplji plin.

U interesu energetske sigurnosti? – Očigledno ne, jer se sva kontrola predaje Kabiriju i AAFS-u, s ciljem gašenja postojećih TE i izgradnje najavljenih data centara.

U interesu američke administracije? – Možda. Ali američka administracija nije birana u Federaciji BiH.

Kada zastupnici Parlamenta F BiH podižu ruke jer se boje za svoje fotelje, onda to više nije demokracija. To je – kolonijalna uprava uz domaće pomagače.

HVALA VAM IZABRANI PARLAMENTARNI ZASTUPNICI NA IZDAJI NARODA

DEVETO PITANJE: Hoće li se u Ugovoru, koji će premijer Nikšić potpisati u Washingtonu, naći i odredbe o izgradnji tri plinske elektrane (Mostar, Tuzla, Kakanj)?

Ako se nađu – a nisu u Zakonu – onda je taj Ugovor ništavan jer premijer nema zakonsko ovlaštenje potpisivati ono što Parlament nije usvojio.

Pitanje za premijera: Da li ste gosp Nikšić svjesni da bi to bila podvala Parlamentu i građanima?

Pitanje za zastupnike: Hoćete li tražiti da se Ugovor objavi prije potpisivanja, da provjerite šta točno Nikšić potpisuje?

Zakon koji je izglasan u Parlamentu FBiH (lex specialis) spominje samo plinovod – cijev, trasu, eksproprijaciju. Elektrane NISU dio Zakona.

Ali postoji sumnja, a mi sumnjamo i to ozbiljno – ako AAFS ugradi elektrane u Ugovor koji će Nikšić potpisati u Washingtonu, onda se potpisuje nešto što nema pokriće u Zakonu.

To bi bila klasična podvala: potpiše se nešto što  Parlament nije odobrio. Čekamo pa ćemo i saznati uskoro sve.

DA REZIMIRAMO: Premijer Nikšić i otpravnik poslova Ginkel najavili su ceremoniju u Washingtonu.

Ali, što će se točno potpisati?

• Ugovor koji nitko nije vidio?
  
• Ugovor koji nije analiziran?
  
• Ugovor koji priprema investitor – a ne vlasnik projekta?
  
• Ugovor koji će Federaciju vezati na decenije, bez mogućnosti izlaza?

I gdje je Parlament FBiH u cijeloj priči?

Zakon je usvojen. Ali ugovor – ključni dokument koji definira sve uvjete – potpisuje se bez ikakve verifikacije od strane zakonodavne vlasti.

To nije “strateško partnerstvo”. To je “bianco ček” potpisan na slijepo.

I najvažnije: Zašto se sve radi u tajnosti, bez transparentnosti, bez učešća javnosti?

Građani ne žive od fotografija sa diplomatima, od PR saopćenja i političkih predstava. 

Građani žive od plaća, sigurnosti, funkcionalnih institucija i transparentnog upravljanja javnim interesom. 

A upravo toga u cijeloj ovoj priči o Južnoj interkonekciji – nema.

Mi smo prvi u Bosni i Hercegovini koji smo upozorili na nepravilnosti. 

Prvi smo koji smo dokazali činjenicama da dosta toga – ili sve – nije transparentno.

 Prvi smo koji smo prepoznali i ukazali na rizike za Federaciju BiH i njene građane.

 Prvi smo koji smo tražili odgovore – a odgovore nismo dobili.

Sada smo ponovo postavili pitanja. I na ta pitanja – prvotno premijer Nikšić, Vlada Federacije i zastupnici koji su kreirali i skrojili ovog Frankensteina – moraju i trebaju dati odgovore građanima. Pitanja su postavljena.

Čekamo odgovore. A do tada – građani neka znaju: nešto ozbiljno ne štima.

Istraživački tim portala OTPOR^.Media

Budunoćst je cijena slobode