Najveći otvoreni politički problem između dviju zemalja, prema Plenkoviću, ostaje pitanje izbora člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz redova hrvatskog naroda.
Hrvatska ima obvezu brinuti se o položaju Hrvata izvan Hrvatske, a posebno o Hrvatima kao konstitutivnom narodu u Bosni i Hercegovini. Mi smo danas, više od trideset godina nakon Daytona, nezadovoljni jednom anomalijom, a to je izbor člana Predsjedništva iz redova hrvatskog naroda, rekao je.
Podsjetio je da je do 2006. godine svaki narod birao svojega predstavnika.
Od 2006. nadalje imamo situaciju da je tada SDP iskoristio mogućnost da kandidira Hrvata, gospodina Komšića, koji zahvaljujući glasovima mnogo širega biračkog tijela od hrvatskog već četiri puta dobiva povjerenje. Zbog toga Hrvati nemaju dojam da su legitimno predstavljeni u najvišem tijelu države, ocijenio je.
Prema njegovim riječima, problem je odavno prepoznat, ali za njegovo rješavanje nije bilo dovoljno političke volje.
Glavni akteri, osobito dio bošnjačkih političkih stranaka, nisu izrazili spremnost da se postigne dogovor kojim bi se Hrvatima osigurao izborni model koji bi jamčio izbor legitimnog predstavnika. Mislim da su opcije koje su bile na stolu prije četiri godine to vrlo lako mogle riješiti, kazao je.
Dodao je da bi izmjene Izbornog zakona pridonijele većem povjerenju među narodima.
Ovo što se događa danas nije zapisano u Daytonu niti je u duhu Daytona. A taj duh Daytona može se pretvoriti u današnje važeće slovo ako promijenimo Izborni zakon. To je najjednostavnije rješenje.
Treći entitet: “Ne vidim kako bi se to danas moglo dogoditi”
Na pitanje o sve češćim nagađanjima o mogućnosti formiranja trećeg entiteta, Plenković je naglasio da za bilo kakve ozbiljne ustavne promjene mora postojati unutarnji politički konsenzus u Bosni i Hercegovini.
Da bi se bilo što u smislu ustavne arhitekture Bosne i Hercegovine promijenilo, potreban je konsenzus političkih stranaka i institucija u Bosni i Hercegovini. Ja iskreno ne vidim kako bi se to moglo dogoditi iznutra. U ovom trenutku ne vidim tu političku snagu, rekao je.
Ipak, dodao je da postoje dva moguća puta.
Jedan je da se stvori konsenzus i kaže: možda ovo kako je sada nije najbolje, hajdemo ustavnu arhitekturu učiniti pravednijom, funkcionalnijom i boljom. Ali pitanje je hoće li danas itko pristati da se mijenja ono što je dogovoreno prije 31 godinu u Daytonu.
Kao realniju opciju vidi rješavanje pitanja putem Izbornog zakona i ograničenih ustavnih izmjena.
Druga opcija je da se pronađu načini kako bi se putem Izbornog zakona i malih izmjena Ustava postigao model u kojem će svi biti zastupljeni onako kako je prvotna ideja i bila.
U jednom od najupečatljivijih dijelova intervjua Plenković je pokušao objasniti hrvatsku poziciju hipotetičkim primjerom.
Zamislimo da ovdje Hrvati nisu treći konstitutivni narod, nego Nijemci, Francuzi, Talijani ili Mađari i da imaju ovakvu situaciju. Pa svi bi bili angažirani da se to promijeni. Ili zamislimo obrnutu situaciju, da se ovo što se događa Hrvatima događa Bošnjacima, pa da im većinski Hrvati biraju člana Predsjedništva. Mi bismo bili protiv toga, poručio je.
Prema njegovu mišljenju, upravo bi rješavanje tog pitanja smanjilo političke napetosti.
Povjerenje se može graditi prilično jednostavnim pristankom na novu izbornu arhitekturu. Tada bi se mnoge napetosti stavile na stranu, povećalo bi se povjerenje, a zemlja bi brže išla prema Europskoj uniji. Hrvatska je najdobronamjernije uzela BiH pod ruku i vodi je prema Bruxellesu.
OTPOR.Media
