Sastanak izaslanstava HDZ BiH i SNSD-a u Domu HDZ-a BiH ponovno je otvorio pitanje: što je stvarni sadržaj i cilj političkog partnerstva Dragana Čovića i Milorada Dodika? Radi se o privatnom aranžmanu Dragana Čovića vezanom za otimačinu državnih resursa. Građani Mostara su opet imali priliku vidjeti blokadu Ulice kneza Domagoja mnoštvo rotacija i crnih limuzina. U delegaciji koja je posjetila Mostar bili su Milorad Dodik. Željka Cvijanović i Savo Minić.

Porazna je činjenica za sve Hrvate kako je delegacija sletjela s dva helikoptera, jedan helikopterskog servisa MUP-a Republike Srpske i drugi zamislite helikopter Antiterorističke jedinice SAJ iz Republike Srpska na nogometno igralište NK CIM. Sigurno su na ovaj čin servilnosti ponosni bojovnici 3. Cimske bojne koji su ranjavani u Podveležju i roditelji nekolicine poginulih pripadnika 3. Cimske bojne koji su dali živote u borbama na platou Podveležja protiv srpskog agresora.

Dok se službeno govori o “koordinaciji”, “suradnji” i “stabilnosti”, građani u Bosni i Hercegovini doživljavaju ove sastanke kao potvrdu dogovora prvenstveno o kontroli i krađi državnih resursa, davanju koncesija bez transparentnosti, bez javne rasprave i bez uključivanja institucija koje bi trebale štititi interese Bosne i Hercegovine.

Vareški minerali – ogledni primjer političko-privatno-poslovnog aranžmana

Posebno zabrinjava slučaj tvrtke Vareški minerali d.o.o. Vareš u vlasništvu nekadašnjeg premijera Srbije. Prema informacijama kojima raspolaže OTPOR^.Media, Zoran Živković, bivši predsjednik Vlade Republike Srbije, preuzima ključne rudne resurse u općini koja je bila i gruntovno ostala hrvatski prostor u Bosni i Hercegovini. No Dragan Čović to odlučuje utržiti i kapitalizirati za sebe i opstanak. Ulazak kapitala sam po sebi nije problem, problem je način na koji se to događa, bez jasnih procedura, bez javnih natječaja, bez objašnjenja zašto se strateška imovina države prepušta privatnim interesima povezanima s političkim strukturama Srpskog sveta. U Varešu su posljednjih dana primijetni skupocjeni luksuzni automobili s registarskim pločicama Republike Srbije. To samo potvrđuje ono što OTPOR sazanje od zabrinutih stanovnika koji imaju dojam da se nešto odvija iza zatvorenih vrata, nešto što građani Vareša ne smiju znati, ali će itekako osjetiti.

Dragan Čović koji je političku karijeru započeo u jugoslovenskim strukturama, danas je ključni akter u raspodjeli resursa na hrvatskim područjima u Bosni i Hercegovini. Njegova prijeratna uloga posljednjeg predsjednika Udružene demokratske jugoslavenske inicijative u Mostaru, UJDI-ju, organizaciji koja je zagovarala očuvanje Jugoslavije često se prešućuje, ali sve više postaje relevantna kada se promatra način na koji vodi politiku: centralizirano, totalitaristički, nedemokratski, netransparentno, uz oslanjanje na stare komunističke kadrove, uz ignoriranje utemeljitelja i članstva HDZ-a BiH i uvlači hrvatski narod u nove pogubne asocijacije uz Srpski svet i ruski kapital.

Čovićev politički stil, zatvoren krug ljudi, autokratska vladavina i kontrola nad stranačkom infrastrukturom dokazuje kako je HDZ BiH privatiziran, a ne moderniziran što bi se očekivalo od demokratske stranke u 21. stoljeću. Najveći problem nije samo ekonomski, nego politički i identitetski. Državna imovina općenito, a napose hrvatska područja u Bosni i Hercegovini, uključujući Vareš, ne bi smjela biti predmet političke trgovine predsjednika HDZ BiH. Ako se resursi predaju bez jasnih kriterija, bez zaštite lokalne zajednice i bez strateške vizije, onda se ne radi o razvoju, nego o rasprodaji i u konačnici izdaji. Kolika je cijena to znaju samo Dodik, Čović i partneri mu iz Srpskog sveta za koje radi. Građanima Bosne i Hercegovine je jasno kako su tu ključni osobni interesi Čovićeve obitelji i nedvojbeno je kako se u slučaju Vareša radi o obiteljskoj grabeži.

Sve više građana Vareša i ostalih hrvatskih krajeva u Bosni i Hercegovini postavlja pitanje: Zašto se hrvatski politički predstavnici ne zalažu za jačanje lokalnih institucija, već su slijepo vođeni naputcima Dragana Čovića usmjereni na realizaciju aranžmana koji izravno pogoduju uskom krugu ljudi, točnije obitelji Dragana Čovića?

Sastanak HDZ-a BiH i SNSD-a ni u jednoj demokratskoj državi ne bi bio problem kada bi se radilo o legitimnoj političkoj koordinaciji. Ali ako se iza kulisa dogovaraju poslovi koji uključuju djela protiv države, državne imovine, rudnih bogatstava i strateških resursa svih građana, onda je to ozbiljan udar na povjerenje građana i na samu ideju demokratskog upravljanja.

GRADINA I ODAVANJE PIJETETA ŽRTVAMA

Nakon sastanka dvaju prosrpki i proruski orijentiranih lidera je održana konferencija za medije u kojoj su Čović i Dodik „prodavali” predatvnicima sedme sile stare i otrcane mantre. Čović je pričao o legitimnom predstavljanju u Predsjedništvu BiH i Domovima naroda koje se po njegovim ponovljenim mantanjima mora ostvariti u iduće 4 godine, odnosno nakon izbornog ciklusa. Čović je nespretno u izjavi priznao kako nema nikakve strategije za državu što je evidentna sramota za predsjednika HDZ BiH koji sudjeluje na raznim razinama u vlasti od 1998. godine kao ministar financija Federacije BiH. Dodik je govorio o pravima konstitutivnih naroda, nametnutim zakonskim rješenjima od strane međunarodne zajednice, o strancima u Ustavnom sudu koji tu po njemu ne trebaju biti, a nije zaboravio ni sutkinju Senu Uzunović koja ga je u presudi osudila na godinu dana zatvora i zabranila mu obavljanje funkcije predsjednika manjeg BH entiteta za razdoblje od 6 godina.

Građani imaju pravo znati tko upravlja njihovim resursima, u čije ime i s kojim ciljem. A političke stranke imaju obvezu to jasno objasniti, a ne davati štura priopćenja i jeftine parole za dnevnopolitičke svrhe, prikrivajući kriminal pod plaštom privatnih interesa dva čovjeka već biologijom načeta, a koja kontinuirano rade na uništavanju i razgradnji Bosne i Hercegovine uz jedini cilj, bogaćenje svojih obitelji, pardon porodica!

Nakon prijema srpske delegacije i SAJ helikoptera Antiterorističke jedinice Republike Srpska istoga dana Dragan Čović se sa svojom pratiljom mirna srca i hladne duše uputio na obilježavanje 33 godine od pogibije 24 hrvatska branitelja na lokalitet Gradina između čapljinske, stolačke i mostarske općine. Ovdje se svake godine okupljaju obitelji poginulih i preživjeli suborci. Na Gradini je održan uvodni govor prije mise, misa i odan pijetet žrtavama i molitva. Prije mise uvodno obraćanje imao je poltron i svećenik sumnjivog morala, koji je pozdravio Jugoslovena, ćiriličara i posljednjeg predsjednika Udruženja jugoslovenske demokratske inicijative za grad Mostar i njegovu pratilju bez trunke srama pred svim nazočnima uključujući rodbinu poginulih i preživjele branitelje suborce.

Naravno taj pop sumjivog morala nije pozdravio generale i generala HOS-a koji su također odali počast žrtvama i nazočili cijelom događaju, a sudjelovali su u borbama prije 33 godine i donijeli slobodu hrvatskom narodu na ovim prostorima. Vjerojatno mu je naređeno da nikoga od domoljuba ne smije spomenuti, a da se Jugosloveni, ćiriličari i pripadnici agresorske JNA moraju istaknuti pred nazočnima.

Svetu misu je predvodio Čeljevski župnik koji je imao propovijed koja je točno u sridu pogodila oligarha Čovića pratilju mu i suradnike. Svi nazočni su tijekom propovijedi usmjerili pogled prema Jugoslovenskoj družini i bili sigurni da je ova homilija bila usmjerena baš na Jugoslovena, pratilju i lažne predstavnike lažnih jugoslovenskih Udruga proisteklih nakon domovinskog rata i imala je svoj pravi poučak.

Opće je poznato kako su Hrvati u Bosni i Hercegovini već 20 i više godina pod autokratskom, protuhrvatskom, točnije jugoslovenskom vladavinom Dragana Čovića i ne znaju za demokratske procese. Nakon slijetanja SAJ (Antiteroristička jedinica iz Republike Srpske) helikoptera u CIM ne bi se trebali čuditi da je u statut HDZ BiH Čović uvrstio kao obvezno, čirilično pismo za službenu korespondenciju. Vrijeme je da se to promijeni i da budući lider Hrvata ne ide u Skupštinu Republike Srpske i govori:” Čuvajte mi Republiku Srpsku”. Ova rečenica je uvreda za sve Hrvate, a napose one pobijene, zarobljene, protjerane i mučene u koncentracijskim srpskim logorima diljem Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

Hrvati u Bosni i Hercegovini trebaju lidera koji će utemeljeno i ravnopravno razgovarati sa vlastima Republike Srpske, a ne biti servilni sluga poput Jugoslovena, Čiriličara i posljednjeg predsjednika Udruženja jugoslovenske demokratske inicijative (UJDI) grada Mostara, Dragana Čovića. Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine treba prvenstveno domoljub, lider koji će Hrvatima Repubike Srpske svojom razumnom i osviještenom politikom omogućiti povratak, povrat otete imovine, radna mjesta u povratničkim mjestima i normalan život na njihovim stoljetnim ognjištima.

Jesu li utemeljitelji i članstvo HDZ BiH shvatili što iz ovog desanta na stranku, vidjeti ćemo na predstojećim listopadskim izborima?

Ivan Kovačević / OTPOR^.Media
kontakt autora [email protected]