​U Međugorju je nedavno otvoren velebni teniski centar obitelji Dodig. Cijeli događaj bio je pravi spektakl: svjetske teniske legende, kamere, mikrofoni, uzvanici… i – naravno – škare za rezanje svečane vrpce.

​Sve bi to bilo u savršenom redu da te famozne škare u ruke nije uzela Darjana Filipović.

​Ako se pitate kakve veze dotična političarka ima s tenisom, Međugorjem ili ovim projektom, odgovor je jednostavan: nikakve.

​Je li u kampanji? Službeno, naravno da nije. Neslužbeno, kampanja gori na najjače, a svaki teniski teren idealna je pozornica za njezinu utrku prema Predsjedništvu BiH.

​Je li možda igrala tenis? Nije.

​Je li dala svoj novac za ovaj centar? Naravno da nije. Doduše, za svoju neumornu kampanju troši poprilične svote, ali – pogađate – ne iz svog džepa.

​Predstavlja li nekog tajanstvenog sponzora? Opet promašaj.

​Zapravo, kada malo bolje razmislimo, veće bih pravo da presiječem tu vrpcu imao ja. Zašto? Pa, barem sam se oženio iz Međugorja! Moja je poveznica s tim mjestom čista ljubav i obiteljska veza, što je i dalje tri puta jači argument od njezina. Ali u našoj političkoj stvarnosti, obiteljski status i logika ne donose glasove – donosi ih samo guranje u prvi plan.

​Darjanino pojavljivanje na baš svakom društvenom i sportskom događaju u Hercegovini polako prelazi iz domene politike u domenu dobre komedije. Ipak, vrhunac ovog spektakla zabilježen je na službenoj fotografiji s otvaranja kampa.

​Slika govori više od tisuću riječi, a ova konkretna vrišti od neugode. Gledajući taj povijesni trenutak, čovjek se stvarno mora zapitati: kome je u tom trenutku bilo neugodnije?

​Je li bilo neugodnije Ivanu Dodigu, koji je u ovaj vrhunski centar uložio godine truda, znoja i vlastitog imena, samo da bi mu politička elita otela trenutak slave? Ili je bilo neugodnije samoj Darjani, koja je morala odglumiti golemu strast prema tenisu dok u rukama drži te nesretne škare?

​Bilo kako bilo, vrpca je prerezana, politički bodovi su ubilježeni, a nama ostaje samo da se nadamo kako će idući projekt u hercegovačkom kraju proći bez škara i nepozvanih gostiju. Ili da barem meni jave na vrijeme – red je da i zet iz Međugorja dobije svoju priliku.

Žarko Lasić / OTPOR^.Media
kontakt autora: [email protected]