Kabiri nije ispunio nijednu mjeru iz okolišne dozvole, a ex ministrica Edita Đapo ga je nosila na rukama. Dokaz o uvozu radioaktivnog otpada iz Albanije i porastu malignih oboljenja!
Godina je 2021. – tadašnja ministrica okoliša Edita Đapo izdala je okolišnu dozvolu Kabirijevom Aluminij Industriesu, uspostavivši s njim “prisne odnose” – redovito je pohađala njegove edukacije, okrugle stolove i seminare, ali nikada nije posjetila upravu Federalnog aluminija, niti se, čini se, previše zamarala time što Kabiri ne ispunjava niti jednu obvezu iz vlastite dozvole koju mu je izdala. Sada, 2026. godine, aktualna ministrica Nasiha Pozder pred zahtjevom je za produženje te iste dozvole, jer se Kabiri obratio nadležnom ministarstvu prilažući elaborat koji je napravio ZGI d.o.o. Mostar. Međutim, cijeli ovaj postupak obavijen je velom tajni, kontroverzi i osnovanih sumnji u nezakonitosti koje sežu od lažnih mjerenja do sumnjivih lanaca opskrbe preko Albanije.
Udruga malih dioničara Aluminija ozbiljnom analizom i dokumentiranim dokazima upozorila je ministarstvo te upozorava i javnost da se izdavanje dozvole hitno prolongira dok se ne razjasne sve pravne i činjenične nedoumice, ističući da se postupak mora voditi isključivo po zakonu, a ne po pogodovanju moćnim utjecajima i političkim interesima. Jer, ako se dozvola izda na temelju zastarjelih podataka iz 2017. godine, bez ikakvih novih mjerenja u razdoblju od 2021. do 2026., to neće biti administrativni propust – to će biti svjesno ugrožavanje zdravlja mostarskih građana i građana cjelokupne Hercegovine
Ministrica Pozder je, naime, prije donošenja ikakve odluke, pismeno i argumentirano upozorena od strane udruge na sve nepravilnosti – od zastarjelih mjerenja do sumnjivih lanaca opskrbe. Ignoriranje ovakvog, dokumentima potkrijepljenog upozorenja, a potom i izdavanje dozvole, više nije puka administrativna greška – to je svjesno postupanje protivno zakonu. U tom slučaju, otvara se prostor za sumnju u kazneno djelo zlouporabe položaja ili nesavjesnog rada u službi, jer je službena osoba dužna postupati po upozorenjima koja ukazuju na nezakonitosti, a ne ih zanemarivati u korist pojedinačnih interesa.
Posljednja mjerenja rađena su – 2017. godine!
To nije pogreška u kucanju. Dokumentacija koju je za Kabirija izradila tvrtka ZGI d.o.o. iz Mostara (i koju je Ministarstvo javno objavilo) u više navrata otkriva šokantnu istinu – za najveći broj emisijskih mjesta u pogonu, podaci o emisijama u zrak stari su više od 7 godina. Na stranicama 77, 78, 90, 101 i 107. Zahtjeva, crno na bijelo piše: “Mjerenja navedena u ovom poglavlju zadnji put su provedena 2017. godine.”
Pritom se radi o pogonu koji radi 365 dana u godini, 24 sata dnevno i koji prerađuje više desetaka tisuća tona materijala godišnje, ito najviše otpadnog aluminija koji se uvozi i uvozio se iz Albanije.
Dokumentacija koju je ZGI izradio na Kabirijev zahtjev doslovno priznaje da se za većinu filtera i dimnjaka koriste podaci iz 2017., a za neke čak i stariji “raspoloživi podaci”. U međuvremenu, dok su se mjerni instrumenti hladili, stanovnici Baćevića, Ortiješa, Rodoča i Jasenice su – disali.
Sve to uz blagoslov ministrice Đapo i njezinog ministarstva.
Zdravstvena katastrofa koja se ne smije zanemariti
Dok se zahtjev za novu dozvolu temelji na podacima iz doba prije pandemije, zdravstveni pokazatelji za Hercegovačko-neretvansku županiju su alarmantni i sve više podsjećaju na sustavnu krizu javnog zdravlja.
Prema podacima Zavoda zdravstvenog osiguranja HNŽ-a, u protekloj godini od raka dojke oboljela je 121 žena, a 25 ih je preminulo – što HNŽ čini vodećim u Federaciji BiH po broju oboljelih i smrtnosti od ove bolesti. Ravnatelj Zavoda Andrej Čović potvrdio je kako je upravo rak dojke na prvom mjestu po učestalosti kod ženske populacije u ovoj županiji, s tendencijom daljnjeg rasta.
Rak prostate bilježi još dramatičniji porast. Samo u 2025. godini registrirano je više od 530 prijavljenih slučajeva, što predstavlja skok od 33 posto u odnosu na razdoblje prije pet godina. Liječnici upozoravaju da je karcinom prostate trenutačno na drugom mjestu po učestalosti kod muškaraca u HNŽ-u, a stvarni brojevi mogli bi biti i veći jer onkološki registri u Federaciji BiH nisu uvezani, što onemogućuje točan uvid u razmjere problema.
Možda najzabrinjavajući podatak stiže s Klinike za dječje bolesti SKB-a Mostar. Liječnici potvrđuju da je 2023. godine registrirano 20-ero oboljele djece od malignih bolesti, dok je raniji prosjek bio jedno novooboljelo dijete mjesečno. Liječnici upozoravaju i na moguću subregistraciju, jer onkološki registri u Federaciji BiH nisu potpuno povezani, što znači da bi stvarni brojevi oboljele djece mogli biti i veći od ovih koji se službeno vode.
JESU LI GRAĐANI POKUSNI KUNIĆI?
Posebno zabrinjava činjenica da se okolišna dozvola razmatra u trenutku kada liječnici Sveučilišne kliničke bolnice Mostar već godinama upozoravaju na značajan rast broja onkoloških pacijenata. U Federaciji BiH karcinomi su u prošloj godini odnijeli 4580 života, od kojih čak 503 u HNŽ-u .
Liječnici su jasni – prevencija je ključna, a troškovi liječenja jedne pacijentice koja rak dojke otkrije u kasnoj fazi iznose oko 130.000 maraka. No, umjesto da se ulaže u prevenciju i smanjenje rizika, građani Mostara suočavaju se sa situacijom u kojoj nadležne institucije razmatraju produženje dozvole industrijskom postrojenju koje godinama nije provodilo osnovne mjere kontrole emisija.
Iako ne postoji znanstveni dokaz koji bi dramatičan porast obolijevanja izravno povezao s radom Aluminij industries doo, zdravstveni stručnjaci upozoravaju na višegodišnji trend rasta incidencije malignih bolesti u HNŽ-u. Upravo takvi trendovi – posebno među najmlađom populacijom – zahtijevaju najveći mogući stupanj opreza, transparentnosti i neovisnog nadzora nad svim potencijalnim izvorima emisija.
Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da tvornica Aluminij industries doo uzrokuje rak, ali postoje dokazi koje u nastavku donosimo kao i osnovane sumje da se u toj tvornici pretapao radioaktivni zabranjeni metal. Ali jednako tako, nitko ne može odgovorno tvrditi da je zrak siguran – jer za to nema dokaza- Kabiri nikada nije radio mjerenja sukladno okolišnoj dozvoli i Zakonu. A upravo nedostatak dokaza, u situaciji kada postoje opravdane sumnje i kada statistike bilježe dramatičan porast obolijevanja, po načelu predostrožnosti mora ići u korist zaštite zdravlja građana, a ne u korist industrije koja izbjegava kontrolu.
Zrak nema političku pripadnost
Zrak koji udišu stanovnici Baćevića, Ortiješa, Jasenice, Rodoča i cijelog Mostara nema političku pripadnost niti poznaje stranačke granice. Pitanje kvalitete zraka nije pitanje vlasti ili oporbe, nego pitanje zdravlja svakog djeteta, svakog radnika i svake obitelji. Upravo zato potpuna transparentnost mora biti standard, a ne iznimka.
UVOZ OTPADA I ALBANSKA MAFIJAŠKA VEZA
Posebnu pozornost izaziva dokumentacija koja povezuje Kabirijev Aluminij Industries s albanskom tvrtkom Rametal sh.p.k., u vlasništvu Elmana Abulea. Naime, iz dozvola za tranzit otpada koje je izdala Agencija za zaštitu životne sredine Crne Gore, nesporno je da je Aluminij Industries uvozio tisuće tona aluminijskog otpada preko Albanije i Crne Gore.
Kriminalni dosje Elmana Abulea: od zatvora u Belgiji do suđenja s gradonačelnikom Tirane
Elman Abule nije nepoznato ime za pravosudne sustave Europe. Još 2007. godine osuđen je u Belgiji na 30 mjeseci zatvora zbog teške krađe i osnivanja zločinačke skupine. Danas je u središtu najveće korupcijske afere u Albaniji – Specijalno tužilaštvo SPAK tereti ga za pranje novca u suradnji s gradonačelnikom Tirane Erionom Veliajem. Abule je od veljače 2025. godine u kućnom pritvoru, a njegova tvrtka Rametal također je na optuženičkoj klupi .
Ono što posebno zabrinjava jest da se Abule sumnjiči za kontrabandu opasnog i potencijalno radioaktivnog aluminijskog otpada kroz luku Drač, prikrivajući ga lažnom carinskom dokumentacijom kao obični aluminijski otpad. Istražitelji sumnjaju da je kroz “reciklažne” tokove prolazio materijal zabranjen za uvoz, a njegova povezanost s osobama osuđivanima za međunarodni šverc droge dodatno produbljuje sumnje
Štoviše, Abule je poznat policijskim službama diljem Europe – protjeran je iz Belgije zbog sumnji u povezanost s međunarodnim švercom narkotika, a njegovo ime isplivalo je i u dešifriranim komunikacijama preko aplikacije “Sky”.
Kabiri je tako uvozio sirovinu od čovjeka kojeg europske policije smatraju dijelom narko-mafije i trgovcem radioaktivnog aluminijskog otpada, dok je ministrica Đapo uredno potpisivala dozvole i družila se s njim na seminarima, te je pitanje kako će Nikšić i ministrica Pozder sada reagirati, hoće li potpisati novu okolišnu dozvolu za Kabirija, čime ćemo ponovno biti izloženi samo statistici Onkologije SKB Mostar kako imamo exponencijalni porast malignih oboljenja, a šta je uzrok „NE ZNAMO“. Svi šute kao ribe.
„dokaz poslovne veze Kabirija i Elmana Abulea- uvoz aluminijskog otpada preko Crne Gore“
Pitanje koje se nameće samo po sebi – što se to zapravo pretapa u mostarskim pećima? Je li to samo stari aluminij ili se možda radi o prikrivanju tragova i reciklaži materijala nepoznatog, potencijalno opasnog porijekla, tj radioaktivnog, a činjenica je da toliku količinu reciklažnog i otpadnog aluminija nema Albanija u dovoljnim količinama već se isti uvozi iz trećih zemalja? Donosimo i ekskluzivne dokaze i činjenice da je Elman Abule frizirao tj krivotvorio carinske deklaracije te uvezeni otpadni aluminij u Albaniju koji je bio radioaktivan prikazivao kao obični reciklažni aluminij.
Pitanje je da li taj radioaktivni metal u desetinama tisuća tona pretapan u Aluminijevim pećima. Pitanje je i zašto Kabiri nije radio mjerenja sagorjevanja metala u pećima mjerenja zraka, zagađenosti i prisustva teških metala. ZGI potvrđuje da ta mjerenja ne postoje.
Ovaj albanski članak pokazuje sustavnu i organiziranu prirodu krijumčarenja opasnog otpada iz Albanije, u koju su umiješani Abule, Sokolaj i njihove tvrtke, uz očiglednu neaktivnost ili korumpiranost dijela pravosudnih i carinskih struktura.
Citat iz članka: No, glavne sumnje istražitelja o Abuleu dovode ga u shemu krijumčarenja opasnog otpada.
“Nakon informacija dobivenih iz povjerljivih izvora, utvrđeno je da je državljanin Elman Abule, u svojstvu administratora i partnera u društvima ‘Rametal’ shpk i ‘Fidalba’ shpk, bio uključen u nezakonite aktivnosti uvoza opasnih materijala, vrste aluminijske šljake koja je zakonom zabranjena za ulazak i carinjenje u Republici Albaniji, jer su te tvari klasificirane kao opasne i s prisutnošću radioaktivnosti”, navodi se u spisu tužiteljstva u Tirani.
Tužitelji sumnjaju da Elman Abule “putem popratne dokumentacije i manipuliranih carinskih procedura uvozi preko Luka Drač materijale tipa aluminijske šljake, carineći ih kao aluminijski otpad, materijal koji je klasificiran kao dopušten za uvoz”.(završen citat)
Zahtjev za novu dozvolu: farsa umjesto struke
Objava zahtjeva za obnovu okolišne dozvole je farsa. Uz to što se temelji na zastarjelim podacima, sam sastav izrađivačkog tima Zagreb inspekta je skandalozan. Dokument je izradio tim Zagreb inspekta koji čine elektroinženjer, strojarski inženjer, inženjer sigurnosti i magistar kemije – a nema biologa, ekologa, hidrologa, toksikologa niti stručnjaka za javno zdravlje.
Kako je moguće procjenjivati utjecaj na zdravlje ljudi i biodiverzitet rijeke Neretve bez ijednog biologa ili toksikologa?
Nadalje, u zahtjevu se potpuno izostavlja analiza emisija teških metala (olova, kadmija, arsena, te radioaktivnih elemenata), iako se oni redovito ispuštaju pri topljenju aluminijskih legura, osim radioaktivnieh elemenata ali ovi radioaktivni elementi činjenica je da su mogli postojati u metalu koji se pretapa uzimajući u obtzir činjenicu da je Elman Abule krivotvorio carinske deklaracije, te činjenuicu da su sa Abuleom bili povezani Gradonačelnik Tirane i glavni carinski dužnosnici u Albaniji..
Operator (Aluminij industries je u svojim dokumentima dostavljenim ZGI, sve teške metale kao i radioaktivne jednostavno označio kao “neprimjenjive”, čime praktički priznaje da niti ne zna što ispušta u zrak.
Najveća zabrinjavajuća činjenica jeste da gosp Amir Gross Kabiri ne spava već tri god u Mostaru već u Crnoj Gori – te je pitanje da li se i on boji za svoje zdravlje.
Ministarstvo na ispitu (ne)odgovornosti
Federalno ministarstvo okoliša i turizma sada je na potezu. Hoće li pokazati da je zaštita zdravlja građana važnija od dobrih odnosa s Kabirijem? Hoće li zahtijevati nova, neovisna i javno dostupna mjerenja?
Građani Mostara ne traže senzacionalizam. Traže mjerenja. Traže odgovore.
Traže da netko preuzme odgovornost za činjenicu da su 7 godina disali zrak bez ikakve kontrole, dok su se brojke oboljelih od raka penjale u nebo.
Ako Ministarstvo uskoro izda novu dozvolu, to neće biti samo birokratska odluka. To će biti jasna poruka da je institucionalna zaštita Kabirijevog sustava jača od zdravlja mostarskih građana.
Jer, tko će odgovarati ako se sutra dokaže da je zrak u Mostaru otrovan?
Tko će odgovarati za 530 oboljelih od raka prostate? Tko će odgovarati za 20-ero djece koja su oboljela?
ŠTO BI MINISTARSTVO MORALO UČINITI PRIJE NEGO ŠTO STAVI PEČAT NA PRODUŽENJE KABIRIJEVE OKOIČNE DOZVOLE?
Prije nego što itko u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma stavi pečat na novu dozvolu (Federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder ), dužni su zaustaviti ovu farsu i zahtijevati hitnu dopunu dokumentacije koja nedostaje. Konkretno, to znači – obustaviti postupak dok se ne razriješe sve pravne nedoumice oko samog statusa operatora (Kabirijeva firma), jer se postavlja pitanje na temelju čega on uopće upravlja strateškom državnom imovinom.
Nadalje, nije dovoljno da Kabiri samo “obeća” da će raditi mjerenja. Ministarstvo mora zatražiti potpuno nove, ovjerene i neovisne rezultate monitoringa zraka, vode i tla za period od 2023. do 2026. godine, uključujući i analize teških metala koje su do sada brižljivo izbjegavane. Neophodno je osigurati potpunu transparentnost – svi prilozi, zapisnici inspekcija i dokazi o tokovima otpada moraju biti stavljeni na uvid javnosti, a ne skrivani po ladicama ministarstva.
Također, potrebno je da se hitno pokrene javna rasprava u Mostaru, gdje će ljudi iz Baćevića, Ortiješa, Rodoča i Jasenice napokon dobiti priliku da direktno postave pitanja onima koji odlučuju o njihovom zdravlju. I konačno, prije ikakve odluke, cjelokupni zahtjev mora proći nezavisnu stručnu recenziju od strane akreditiranih institucija koje nisu u sukobu interesa s Kabirijevim koncernom.
Sve ovo nisu “preveliki zahtjevi” – to su osnovne, minimalne mjere predostrožnosti koje svaka odgovorna država mora poduzeti. Ako Ministarstvo to ne učini, ako zaobiđe ove korake i potpiše dozvolu na temelju podataka iz 2017. godine i mišljenja plaćenih stručnjaka (ZGI), onda to više nije puka administracija – to je namjerno ugrožavanje javnog zdravlja.
Zato pitamo još jednom: hoće li Ministarstvo stati na stranu građana koji udišu ovaj zrak, ili na stranu onih koji su godinama gradili sustav bezakonja i institucionalne zaštite?
Ministrica Nasiha Pozder kabinet i svi koji potpišu novu dozvolu na temelju ovakve dokumentacije – znat će da su svojim potpisom stavili interes pojedinaca iznad zdravlja nacije. Povijest to ne oprašta, a kazneni zakon ipak sadržava propitivanje odgovornosti nadležnih osoba izvršne vlasti..
Istraživački tim portala OTPOR.Media
kontak autora [email protected]
