Posjet LNG terminalu na Krku trebao je biti demonstracija ozbiljnosti, strateškog promišljanja, regionalne energetske suradnje i pokazatelj kako on još jaše. Umjesto toga, pretvorio se u politički performans koji je najviše otkrio, tko zapravo nema nikakve veze s projektima o kojima govori.
Na platformi terminala su se pojavili Dragan Čović, njegova pratilja uz predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, koji u ovakvim situacijama predstavlja protokolarni dekor. Stave se kacige, navuku prsluci, fotografi se namjeste, a onda nastupi trenutak koji ulazi u politički folklor, njih dvoje stoje pred terminalom i blenu u te kompleksne plinske instalacije, kao tele u šarena vrata. Ne zato što je terminal šaren i kompliciran, nego zato što je cijeli posjet bio samo kulisa.
Čović je posljednjih mjeseci pokušavao javnosti prodati narativ da je on ključni čovjek za Južnu plinsku interkonekciju, da projekt stoji na njegovim ramenima, da ga on vodi, nadzire, gura i koordinira.
Istina je jednostavna, ništa od toga nije istina.
Južna interkonekcija je projekt koji se vodi na razini država, institucija, međunarodnih partnera i energetskih kompanija, ali striktno pod nadzorom Sjedinjenih američkih država. To je tehnički, financijski i diplomatski zahtjevan proces u kojemu Čović nema nikakvu formalnu ulogu, nikakav mandat, nikakvu nadležnost, niti ikakav stvarni utjecaj. Njegova “povezanost” s projektom je politička fikcija, pokušaj da se prikaže kao strateški igrač u energetici, iako je u stvarnosti samo promatrač koji se pokušava ugurati u kadar. Čoviću još nitko nije objasnio kako je on politička prošlost, kako Hrvatima tako i za Bosnu i Hercegovinu.
Posjet LNG terminalu Krk bio je pokušaj da se simbolički prikaže moć koju nema. Kaciga na glavi, pogled izgubljen, držanje ukočeno. Sve to je savršeno odgovaralo stvarnosti. Čović se pokušava predstaviti kao osoba koja upravlja energetskim tijekovima, a u stvarnosti stoji pred terminalom koji nema nikakve veze s njegovim sadašnjim političkim dometom, koji će biti mizeran i nebitan nakon listopadskih izbora u Bosni i Hercegovini.
Za njega i pratilju su LNG Terminal Krk i projekt Južne plinske interkonekcije nešto poput novog televizora u boji otkrivenog u 21. stoljeću. Lijepo izgleda, važno je, svi o tome pričaju, ali oni ne znaju kako to radi, ne znaju tko je to instalirao, ne znaju tko to održava, niti ima li to daljinski upravljač kojim on po navici upravlja strankom i ljudima na visokim dužnosničkim mjestima u Bosni i Hercegovini.
Ovaj posjet je pokazao tri stvari:
-Politički turizam je zamjena za stvarni rad.
-Fotografija je važnija od kompetencije.
-Narativ je važniji od činjenica.
Čović i pratilja u kacigama nisu samo komična scena, oni su metafora političkog pristupa koji se svodi na pojavljivanje, a ne na razumijevanje. Na ceremoniju, a ne na strategiju. Na imitaciju moći, a ne na stvarnu moć.
I na kraju, LNG terminal na Krku je ozbiljan projekt. Južna plinska interkonekcija je ozbiljan projekt. Energetska sigurnost je ozbiljna tema. Ali kad se na takvim mjestima pojavi politička ekipa koja pripada prošlosti, koja izgleda kao da je došla slučajno, onda ozbiljnost pada u drugi plan, a u prvi dolazi karikatura. Kacige na glavi, pogled izgubljen, simbolika bez sadržaja. Osobe koje bulje u infrastrukturu koju bi rado imali u kontroli, a ne mogu. I narativ o energetskoj odnosno plinskoj moći, koji postoji samo u njihovim govorima, ne u stvarnosti.
Stara kazahstanska mudroslovica kaže:
„PLIN NE MIRIŠE, ALI KAD PLANE POKAŽE SVE ŠTO JE SKRIVENO!“
Marija Tavelić / OTPOR.Media
kontak autora [email protected]
