Savjetnik bi trebao biti čovjek znanja, iskustva i stručnosti. Osoba koja izrađuje analize, predlaže rješenja, upozorava na pogrešne odluke i svojim radom opravdava svaku marku koju građani izdvoje za njegovo radno mjesto.
A kada se pogleda sustav savjetničkih mjesta u Vladi, Skupštini i ministarstvima ŽZH, nameće se sasvim drugo pitanje: koliko je tu stvarne stručnosti i rada, a koliko političkog zbrinjavanja?
Građani plaćaju njihove plaće, naknade i prava koja proizlaze iz tih funkcija. Zato imaju pravo znati puno više od imena i naziva radnog mjesta.
Gdje su njihove analize? Koja su rješenja predložili? Koje su odluke poboljšali? Što je konkretan rezultat njihova rada?
Posebno je problematično kada se savjetničko mjesto pretvori u prostor za političko nagrađivanje, vraćanje političkih dugova i zbrinjavanje kadrova. Tada savjetnik više nije stručna pomoć instituciji, nego simbol sustava u kojem politička podobnost može vrijediti više od rezultata. A kriteriji za javnu funkciju morali bi biti još stroži kada iza pojedinca postoje ozbiljne kontroverze ili kazneni postupci. Tu nema prostora za manipulaciju činjenicama: javnost mora znati puni pravni ishod svakog slučaja, a institucije objasniti zbog čega je upravo određena osoba procijenjena kao najbolji izbor za savjetničko mjesto.
Pogledajte u video prilogu je li to tako…
