„U novoj zgradi OŠ Fra Petar Bakula Posušje, koja blješti od sjaja, pored puta za Imotski, s impozantnim i modernim parkiralištem koje bi zadovoljilo potrebe i znatno većeg grada poput Mostara, na ulazu s lijeve strane, na ploči za informacije, obavijesti i oglase nekoliko dana su stajale zakačene određene znakovite i poučne poruke za djecu, kao znak dobrodošlice u novoj školskoj godini.
Među tim porukama stajala je jedna poruka napisana na ekavici, što je šokiralo mnoge roditelje i nastavno osoblje pa i mene, a ona je glasila ovako: “Nemojte limitirati decu samo na ono što ste vinaučili, jer deca su rođena u drugom vremenu.“
Opće je poznata činjenica kako je dostupnost svih društvenih mreža našoj djeci pa i njihovim roditeljima, omogućila bržu distribuciju informacija, a ta brzina je neminovno dovela do toga, da naši mladi, čak i visoko obrazovani kadrovi, u prijenosu tih informacija često zaboravljaju na veliko početno slovo, znakove interpunkcija, razmak između riječi i slova, pravopis pa i netočne izraze, a sve zbog brzine kojom žele slati te informacije.
Među njima doista ima i onih koji bi znali sastaviti rečenicu napisanu gramatički ispravno, no njih je brzina u tome spriječila, ali ima ih i dosta koji su čak visoko obrazovani pa unatoč tome znaju napisati ovakvu poruku: “kaš u imocki.?“, gdje ima niz pravopisnih i gramatičkih grešaka.
Ne zaboravimo, puno naših mladih pa i onih starijih na svoje statuse na društvenim mrežama stavljaju znakovite poruke na ekavici, i to ih nimalo ne brine jer su ekavica i ćirilica ušle kroz širom otvorena vrata na hrvatske prostore, tako i u naše Posušje, zahvaljujući sprezi lokalne i županijske vlasti s određenim interesnim gospodarskim skupinama, koje zanima samo novac i u tome su smislu spremni pogaziti sve Božje i ljudske zakone, no, ono što je nepojmljivo i neshvatljivo je poruka napisana na ekavici u našoj školi za najmlađe uzraste u Posušju.
Kad su neki roditelji vidjeli tu poruku, dijelili su je danima putem mobilnih telefona, a nakon određenog vremena ista je bila skinuta s oglasne ploče. Moje dijete je jedno od mnogih koja pohađaju ovu školu, a roditelji su im sudionici Domovinskog rata i osjetili su posljedice te ekavice na svojoj koži.
Moram konstatirati kako je žalosno što nam se događa u našem Posušju, koje se deklarira kao čisti hrvatski grad i tko nam upravlja njime. Svi se kunu u svoje hrvatstvo i opet očekuju od žitelja Posušja glasove na ovim lokalnim izborima, 06. listopada 2024.godine.
Ni u kojem slučaju se ne može opravdati to da se u odgojno obrazovnoj ustanovi u kojoj se odgajaju hrvatska djeca, u „najhrvatskijoj“ županiji u BiH, gdje je službeni jezik hrvatski, a osobito u općini s gotovo stopostotnim hrvatskim nacionalnim identitetom, pojavljuju poruke/situacije koje bi na bilo koji način normalizirale povratak srpskohrvatskog jezika, a moguće, olakim odmahivanjem ruku, kao da je to nebitno.
Oni koji imaju pristup kreiranju oglasne ploče namijenjene djeci nižih razreda, visoko su obrazovane osobe, dužne slijediti nastavni plan i program, promicati vrijednosti zajednice kojoj pripadaju, odnosno naroda koji je itekako podnio žrtvu zbog te sporne ekavice u svakom ratu.
Oni koji imaju pristup kreiranju oglasne ploče, olakim pristupom normaliziranja ekavice, stvaraju uvjete koji bi, u konačnici, sindromom kuhane žabe (ponovno) pomogli okupatorima s istoka, da nam određuju sudbinu, bilo gospodarski, kulturološki, vjerski, ali i oružano.
Tko su oni?
Jesu li to ravnatelj i njegovi uži suradnici u našoj osnovnoj školi? Odgovor neka oni ponude svekolikoj javnosti u Posušju, ŽZH, ali i svim Hrvatima u BiH i RH.
Okreće li se velikan fra Petar Bakula, poznati franjevac i prosvjetitelj hrvatskog naroda, odgojitelj, profesor, župnik, gvardijan, sudac, liječnik, ljekarnik i nadzornik, u grobu kada se danas u zgradi koja nosi njegovo ime, na oglasnoj ploči postavljaju poruke na ekavici?
E moj narode!
Čitateljica portala OTPOR.Media
(podaci poznati uredništvu portala)
