Ono što je Plenković jučer napravio politički je katastrofalno. Aleksandar Vučić, obrijani četnik, nikako, nigdje, nikada i ni u kojoj kombinaciji nije trebao dobiti poziv za posjet Dubrovniku.
Aleksandra Vučića, čelnika zemlje koja i danas održava vrlo prisne odnose s Rusijom, a mediji pod njegovom kontrolom uvelike podržavaju ruski imperijalizam i rusku agresiju, zove se u Dubrovnik, dok se ne zove Zorana Milanovića, hrvatskog predsjednika, po Ustavu sukreatora hrvatske vanjske politike.
Plenković zove najbližeg Šešeljevog suradnika u Dubrovnik
Plenković zove u Hrvatsku Vučića, puno godina desnu ruku Vojislava Šešelja. Šešelj čak i danas, imate te izjave po srpskim medijima, Dubrovnik zove srpskim gradom.
Da se Hrvatska nije obranila, da ona mala grupa hrvatskih branitelja nije zadržala Srđ i obranila Grad u jesen 1991., taj isti Vučić bi se danas bez ikakve grižnje savjesti šepurio upravo po zamišljenom “srpskom Dubrovniku”. Nije, naime, Vučić doživio katarzu, jednostavno su njegovi izgubili rat.
(Bivšeg?) četnika Vučića se zove u Dubrovnik, tamo se lješkari i fotografira, cijeli događaj je već uvelike iskoristio za svoju osobnu propagandu – pogledajte detaljnije:
Istovremeno, neposredno izabranog hrvatskog predsjednika se uopće ne zove? Navodno zbog proruskih stavova. Složit ćemo se da oko Ukrajine Milanović nedopustivo lupa, ali baš zato ga je trebalo pozvati – da svoje stavove objasni tamo gdje im je mjesto, u društvu ukrajinskog predsjednika Zelenskog i ostalih pozvanih političara. Zna Milanović, naime, biti puno kooperativniji kada je društvo malo jače i utjecajnije od hrvatskih novinara.
Vučić je davno trebao biti trajno protjeran iz Hrvatske
Aleksandar Vučić je davno trebao biti persona non grata u Republici Hrvatskoj. Taj obrijani četnik je postao član Srpske radikalne stranke 1993. godine. Godine 1995. godine postao je generalni tajnik stranke, a iste godine je posjetio tada okupiranu Glinu, gdje se “proslavio” govorom u kojem je okupljenima obećao da Srpska Krajina i Glina nikada neće biti Hrvatska. Prije nekoliko godina je isplivala i snimka Aleksandra Vučića iz 1995. na kojoj je sa Šešeljom na srpskim položajima iznad Sarajeva. Naoružan.
Upravo je Aleksandar Vučić jedan od tih koji su glavni krivci za sve ratove i tragedije na području bivše Jugoslavije 90-ih godina. Stvarno netko misli da bi došlo do pobune u Hrvatskoj da ih ovi fini i školovani iz Srbije, u odijelima, poput mladog Vučića, nisu huškali i nagovarali?
Vučić i njemu slični su napravili toliko zla svim narodima ovdje (dugoročno ponajviše srpskom narodu) da mu nikada ne bi trebao biti dozvoljen ulazak u Hrvatsku. Nikada.
HDZ – stranka bez nacionalnog ponosa
Da ova država ima imalo digniteta, da HDZ ima imalo hrvatskog nacionalnog ponosa, da Plenković ima imalo hrvatskog osjećaja u sebi, Vučić ne bi nikada više došao na teritorij Hrvatske. Previše je zla Vučić napravio, previše je krvi ovdje proliveno upravo zbog njegove politike – da bi imao ikada pravo pojaviti se na području pod suverenitetom Republike Hrvatske.
Naravno, naći će se i oni koji će braniti premijera Plenkovića, pa eto, Vučić je predsjednik susjedne države, summit je regionalan – i za takve imamo odgovor – mogao je Vučić poslati izaslanika. Ministra ili veleposlanika.
Vučić je već iskoristio summit Ukrajina – jugoistočna Europa za svoje ciljeve
Pozvati u Dubrovnik Vučića, čovjeka koji i dalje sa svojom državom koketira s Putinovim režimom, a ne pozvati izabranog predsjednika Republike Hrvatske – potpuno je nedopustivo. A sada čitamo srpske medije o “moćnoj poruci” Vučića, on se još usuđuje i komentirati iz samog Dubrovnika hrvatsku politiku! Plenković se ovim pozivanjem stavio na stranu jačanja kulta ličnosti Vučića u samoj Srbiji! Nedopustivo!
Gdje su sada sve te udruge hrvatskih branitelja, hoće li nešto reći? Što bi bilo da je stvar drugačija, da je na vlasti SDP, a da HDZ ima predsjednika države, pa da je šef SDP-a pozvao Vučića u Dubrovnik, a nije pozvao HDZ-u bliskog predsjednika – imali bismo već nemire, šatore i prosvjede po trgovima.
Sve ovo jako šteti cilju samog skupa
Ovo sve jako šteti cilju samog skupa. Ukrajina je napadnuta. Govorimo o suverenoj državi, osnivaču Ujedinjenih naroda (imaju svoj stolac tamo od 24.10.1945.), državi koja ima po Povelji UN-a svo pravo na obranu i kojoj treba pomoći na sve načine – uključujući i vojnu pomoć.
Ukrajina na to ima pravo po samoj Povelji UN-a, čl. 51.: “Ništa u ovoj Povelji ne dira prirodno pravo individualne ili kolektivne samoobrane u slučaju oružanog napada na nekoga Člana Ujedinjenih naroda (…).”
Hrvatska, uostalom, diplomatskim inicijativama otvara vrata i za poslijeratnu obnovu Ukrajine. Prvi Končar – Energetski transformatori mogu imati posla godinama, energetska mreža je uništena. Hrvatska može otvoriti mnoga tržišta u nama bliskoj i prijateljskoj Ukrajini.
Ali ne zovete nekoga u goste ako se sami svađate, a susjed preko puta sastanak koristi za jačanje svog kulta ličnosti. A dogodilo se upravo to. Vučić je dodatno i odbrusio Plenkoviću, a na kraju svoju politiku nije pomakao ni centimetar: “Podržavamo teritorijalni integritet Ukrajine, ali ćemo istovremeno ostati bez uvođenja sankcija Rusiji. To je naša politika.”
Domovinski pokret će radi par sinekurica šutjeti o Vučiću
Postoje jedni još jadniji u svemu ovome. Domovinski pokret. Dok je hrvatska oporba s pravom osudila ovakvo Plenkovićevo ponašanje, Domovinski pokret, kupljen s nekoliko sinekurica, šuti na pozivanje Vučića u Dubrovnik. Domovinski pokret, koji jako pazi gdje se pojavi u Hrvatskoj koje ćirilično slovo i za koga glasaju predstavnici srpske manjine u saboru, sada oko Vučića šuti.
Ne zaboravite – većinu u saboru i ovakvu bahatost Plenkovića i HDZ-a, koja uključuje i nepozivanje u Dubrovnik demokratski izabranog hrvatskog državnog poglavara, upravo omogućava Domovinski pokret svojim glasovima. Tom Domovinskom pokretu, kada bude naredni put pričao nešto o domoljublju i hrvatstvu, treba reći da bi bili dosljedniji da s Plenkovićem i Vučićem otpjevaju neku prigodnu o bratstvu i jedinstvu, ima toga dosta, Vozovi, vlakovi, Hej Jugoslaveni, nađe se tih pjesama.
Da nema podrške Domovinskog pokreta u saboru – Plenković ne bi izvodio ovakve potpune bezobrazluke. Pozvati Vučića, koji se sada sprda s cijelim skupom i još priča kako je dao lekciju Hrvatskoj, a ne pozvati legalno izabranog hrvatskog predsjednika je bezobrazluk. I nedostatak ikakvog nacionalnog ponosa.
Ovo danas nije bilo dno dna. Već smo ušli u bunar.
Goran Vojković / Index.hr
