Prema dostupnim podacima koje iznosi Aarhus centar u Bosni i Hercegovini, na jugozapadu države planirana je ili već započeta izgradnja čak 18 vjetroparkova s više od 300 vjetroturbina te 12 solarnih elektrana, uglavnom na državnom zemljištu dodijeljenom kroz koncesije. Ekspanzija energetskih projekata, prvenstveno vjetroparkova i solarnih elektrana, odvija se na obodima kraških polja koja predstavljaju jedinstveni i izuzetno osjetljiv prirodni sustav, upozoravaju iz Aarhus centra.
— Ovakav obim zahvata, realiziran bez provođenja adekvatnih javnih rasprava i bez stvarnog uključivanja lokalnog stanovništva, kao i bez nezavisnih stručnih studija i sveobuhvatnog sagledavanja utjecaja na okoliš, izaziva ozbiljne sumnje u zakonitost i legitimnost procesa dodjele koncesija. Lokalno stanovništvo tvrdi da nije bilo pravovremeno i transparentno informirano niti pozvano da sudjeluje u procesu odlučivanja, što predstavlja grubo kršenje osnovnih principa javnog sudjelovanja zajamčenih Aarhuškom konvencijom.
Smatraju da, osim socijalne i pravne dimenzije, zabrinjava i ekološki aspekt ovih projekata:
— Jugozapadna Bosna i Hercegovina leži na kraškom vodonosnom sustavu koji čini jedno od najvećih i najvažnijih podzemnih ležišta pitke vode u Europi, hidrološki povezano s Buškim jezerom, rijekom Cetinom i širim dinarskim vodonosnim sustavom. Intenzivna gradnja, miniranja i teški građevinski zahvati u poroznom kršu nose visok rizik trajnog narušavanja kvalitete i količine podzemnih voda, što bi moglo imati nesagledive posljedice za cijelu regiju.
Sredinom listopada u Tomislavgradu održana je javna rasprava o Nacrtu zakona o koncesijama. Ministar gospodarstva Županije 10, Miroslav Jaglica, rekao je kako je nacrt “nužan iskorak”, no sudionici rasprave — među kojima i predstavnici civilnog sektora — zakon su nazvali katastrofalnim i protuustavnim.
— Ovaj zakon nije pisan za narod, nego za koncesionare. A to znači – protiv naroda — poručila je na raspravi Anđa Ćosić iz Koalicije za odgovornu demokraciju (KOD).
Navela je da zakon omogućava dodjelu koncesija bez javnog natječaja, automatizam produljenja ugovora i “prešutnu suglasnost” općina ako se ne očituju u roku od 45 dana. Istaknula je primjer vjetroelektrane Jelovača, gdje mjesečna naknada lokalnoj zajednici iznosi tek 0,26 posto prihoda, dok investitor ostvaruje milijunske zarade. Zahtjevi sudionika javne rasprave odnosili su se na to da se u zakon ugradi obaveza minimalne naknade lokalnim zajednicama, provede javno savjetovanje prije dodjele koncesije te zabrane projekti od kojih lokalna zajednica neće imati konkretnu korist:
— Zakon koji ne štiti ljude i njihovu zemlju ne može se zvati zakonom o koncesijama. To je zakon o otimačini — rekla je.
Grupa Mladi Buškog Blata također traži moratorij na sve aktualne koncesije, ponovno pisanje zakona uz sudjelovanje struke i javnosti te donošenje zakona koji će “štititi njihov kraj, a ne ga prodavati”. Navode da u cijeloj Hrvatskoj postoji 27 vjetroparkova, dok je samo na području ove županije već isplanirano njih 28:
— Ako im sada ne stanemo ukraj, ostat ćemo bez svakog brda i svakog daha vjetra koji nije na prodaju.
Iz Aarhus centra također upozoravaju da Nacrt novog Zakona o koncesijama Županije 10 ne pruža dovoljne garancije da će postupci dodjele i praćenja koncesija biti vođeni transparentno, pravedno i participativno. Zakon mora jasno definirati ulogu javnosti, omogućiti sudjelovanje građana u svim fazama koncesijskog postupka te osigurati objavu svih relevantnih informacija — od javnih poziva i ugovora do visine naknada i izvještaja o izvršenju obaveza:
— Neophodno je uspostaviti javni registar koncesija, dostupan u otvorenom i čitljivom formatu, kao i mehanizme nadzora i odgovornosti u slučajevima nepravilnosti, korupcije ili ugrožavanja okoliša. Bez takvih mjera sustav koncesija ostaje podložan zloupotrebama i odlučivanju bez suglasnosti javnosti, što dodatno urušava povjerenje građana u institucije.
Nina Kreševljaković iz ovog centra poručuje kako se energetska tranzicija u Bosni i Hercegovini ne može graditi na netransparentnosti i ignoriranju glasova lokalnih zajednica:
— Umjesto stihijske dodjele koncesija i projekata koji prijete uništenju osjetljivih kraških ekosustava, potrebno je uspostaviti jasan, otvoren i pravedan sustav odlučivanja. Građani imaju pravo znati što se planira na njihovoj zemlji, kakve će posljedice to imati i sudjelovati u svakoj fazi postupka. Kada se odluke donose iza zatvorenih vrata, gubi se povjerenje, a posljedice snose i ljudi i priroda.
Aarhus centar u BiH poziva županijske, federalne i državne institucije da hitno preispitaju postojeće koncesije, zaustave projekte koji nemaju adekvatne studije utjecaja na okoliš te osiguraju da se glas građana konačno čuje i uvaži.
Istovremeno, Transparency International podnio je tužbu Županijsko sudu u Livnu protiv Ministarstva gospodarstva Županije 10 zbog skrivanja informacija o uplaćenim koncesijskim naknadama. Ključni podaci o radu koncesionara i dalje se uskraćuju javnosti.
OTPOR.Media
