Sjećam se jednog od mnogih razgovora s pokojnom Ernon Danon Cipra, o Židovima i Mostaru, i kako su njezini preci, dok se volio i branio Mostar na domaćinski način, izdvajali sredstva da se zalijevaju tek posađeni platani u Mostaru, isti oni koji se sada nemilosrdno pilaju, kobajagi zbog bolesti, o ponajviše da bi nam skupocjeni Mercedesi ulazili neometano sazad.
No, to sada i nije tema. Tema su Židovi, duboko utkani u život Mostara stoljećima, a koji svoje bogomolje u gradu na Neretvi nemaju.
I đavao mi ne dade mira, pa otvorih opet priopćenje Čovićeve nevladine organizacije koja dijeli skraćenicu s Hrvatskim nogometnim savezom, što ima logike jer se i ovdje dobro loptalo, ali ne za narod, i vidjeh skrušenog Dragana Čovića i HDZ mostarsku vrhušku s prigodnim vijencima na obilježavanju Međunarodnog dana žrtava holokausta u Mostaru, piše Istina.media.
Treba li podsjetiti, a treba svakako da je Mostar sve do početka Drugog svjetskog rata imao sinagogu, koja je zapravo bila drugi židovski hram u Mostaru. Prvi, manji hram je, kažu mi kolege povjesničari, postojao na nepoznatom mjestu, a za njega se zna samo iz arhivskih dokumenata. Onaj za koji se zna, mostarski su Židovi izgradili krajem 19-tog stoljeća i on je bio kulturno, povijesno i vjersko središte mostarskih Židova i središte Židovskog kulturnog društva Kadimah. Stradanjem židovskog stanovništva u vrijeme Drugog svjetskog rata i sinagoga je stradala, pa kasnije promijenila svrhu.
S obzirom na stoljetni doprinos mostarskih Židova kulturnom, povijesnom, trgovačkom, vjerskom i svakom drugom napretku kroz prošla stoljeća, jasno je da bi morali imati ovdje svoje mjesto molitve, ali i okupljanja, gdje bi se moglo prezentirati, pokazati i sačuvati koji je njihov doprinos gradu na Neretvi.
I radilo se u tom smjeru, i stalo.
Preko puta Franjevačke crkve ili Dompesa planirano je zemljište za takvo što. Štoviše, kamen temeljac za sinagogu postavljen je 2001. godine i sva tri člana tadašnjeg saziva Predsjedništva BiH bili su na ceremoniji. Tada je Jakob Finci rekao da je ovo prva sinagoga u BiH čiji je temelj položen u 21. stoljeću. Umjesto objekta, danas tu raste trava. Jer ovi koji dolaze po fotke i u međuvremenu se slikaju i ne znaju za Židove u Mostaru prije Kabirija.
Svjesna sam itekako da je izborna godina, da naša politika odavno ne nudi program, nego konfrontacije, manipulacije i fotografije, no nekako me, što sam starija, sve više frustrira ova lažna skrušenost naših političara u prvim redovima, crkava, džamija i drugih bogomolja kroz izborne godine. Acta – non verba. Acta – non fotka. A mostarska sinagoga nekako osta jedina bogomolja u kojoj se niste nabili u prvi red, jer se nije napravila.
K.Perić / Istina.media
