Nova snimka sa sjednice Hrvatskog narodnog sabora BiH, koju je u posjedu OTPOR-a, razotkrila je duboke, dugo skrivane pukotine unutar institucije koja bi trebala biti krovna organizacija i politički štit hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Istup Pere Previšića, koji se otvoreno suprotstavio diktatu stranačke poslušnosti i kultu ličnosti, ogolio je poraznu istinu: HNS se pretvara u arenu u kojoj je lojalnost vođi važnija od opstanka naroda.
Ovaj autokratski diskurs, u kojemu se svaka kritika Dragana Čovića automatski proglašava izdajom nacionalnih interesa, ukazuje na opasno stajalište prema kojemu institucija ne služi narodu, već zaštiti jedne političke figure i njezine nedodirljivosti.
Sindrom kulta ličnosti i sljepoća pred demografskim slomom
Najsnažniji i najkritičniji dio Previšićeva istupa jest njegovo odbijanje sudjelovanja u kolektivnoj iluziji. Dok se za govornicom HNS-a redaju hvalospjevi Draganu Čoviću – u mjeri koja, prema Previšićevim riječima, nadilazi i onu samih članova HDZ-a – stvarna slika na terenu je katastrofalna.
Previšićeva dijagnoza stane u tri zastrašujuće riječi: „Nema nas. Nestajemo.”
Ova izjava izravan je šamar politici koja vlastite neuspjehe maskira fabriciranim hvalospjevima. Inzistiranje na retorici kako je „sve dobro” i poticanje vodstva da „samo tako nastavi”, dok narod masovno iseljava i gubi politički utjecaj, nije samo političko sljepilo, već i izdaja onih koje bi HNS trebao predstavljati. Pretvaranje krovne nacionalne institucije u debatni klub za natjecanje u dodvoravanju predsjedniku izravno guši svaku mogućnost pronalaska rješenja za tešku krizu u kojoj se Hrvati u BiH nalaze.
Miro Grabovac Titan kao čuvar jednoumlja
U ovom sukobu uloga Mire Grabovca Titana iskristalizirala se kao uloga svojevrsnog ideološkog inkvizitora. Njegova retorika, prema kojoj neistomišljenike treba „eliminirati”, predstavlja najmračniji oblik političke radikalizacije. Iako je Titan naknadno pokušao relativizirati tu izjavu, tvrdeći da nije mislio na fizičku likvidaciju, Previšićevo podsjećanje na sudbinu Blaža Kraljevića jasno pokazuje kakvu je jezu i atmosferu straha takva terminologija izazvala.
Korištenje riječi „eliminacija” u političkom diskursu krovne nacionalne institucije nedopustivo je. Titan u ovom kontekstu ne nastupa kao zaštitnik HNS-a, već kao provoditelj stroge linije jednoumlja, čiji je jedini cilj utišati konstruktivnu kritiku. Njegove metode uključuju:
Osobne diskreditacije: Korištenje dvosmislenih izjava i prozivki umjesto argumentirane rasprave.
Medijsku segregaciju: Arbitrarno etiketiranje takozvanih „bošnjačkih medija” s ciljem cenzure članova HNS-a koji se usuđuju javno govoriti izvan kontroliranih stranačkih okvira.
Monopol na hrvatstvo: Poistovjećivanje kritike Dragana Čovića s „pljuvanjem” po cijelom HNS-u.
Kritika vodstva nije napad na instituciju
Previšićev istup donosi ključnu distinkciju koja se u bosanskohercegovačkoj politici godinama namjerno briše. HNS nije i ne smije biti privatno vlasništvo jedne stranke ili jednoga čovjeka.
Pravo na neslaganje s Draganom Čovićem temeljno je demokratsko pravo. Previšić ispravno detektira da se interesi Hrvata u BiH mogu obraniti isključivo kroz sučeljavanje različitih mišljenja, pluralizam i konstruktivnu kritiku, a ne kroz strah i jednoumlje. HNS bi trebao biti mjesto gdje se „gleda u oči” i otvoreno govori o problemima, a ne sigurna kuća za političke poltrone koji vlastiti legitimitet crpe iz odanosti predsjedniku.
Institucija na prekretnici
Sukob između Previšića i lojalista poput Titana nije samo obična unutarstranačka čarka; to je simptom duboke institucionalne krize. Ako se u Hrvatskom narodnom saboru ne može slobodno i bez straha od „eliminacije” reći da se ne slažete s Draganom Čovićem i da narod nestaje, postavlja se pitanje koja je uopće svrha te institucije.
Narod koji se bori za politički opstanak i institucionalnu ravnopravnost ne može si priuštiti luksuz autokracije u vlastitim redovima. Bez transparentnosti, tolerancije prema drugačijem mišljenju i hrabrosti da se suoči sa surovom istinom o demografskom slomu, HNS riskira da umjesto krovnog tijela postane tek spomenik jednoj promašenoj politici.
Marija Tavelić / OTPOR.Media
kontakt autora [email protected]
