Nakon što su poreko OTPOR-a u javnost izašli detalji sa sjednice HNS-a, na kojoj je Marinko Čavara olako etiketirao brigadnog generala Zdenka Lučića kao “izdajnika”, uslijedile su oštre reakcije. O ovom se ispadu na svom Facebook profilu oglasio nositelj liste za Parlamentarnu skupštinu BiH u županijama Središnja Bosna i Zeničko-dobojska, Josip Križanović.

Žestoko je kritizirao Čavarino ponašanje i dodvoravanje vrhu stranke, podsjetivši i na njegov raniji sramotni medijski napad na generala Zlatana Miju Jelića. Križanović u svojoj objavi otvoreno preispituje Čavarinu vlastitu ulogu u Domovinskom ratu, porazni izostanak institucionalne potpore hrvatskim braniteljima te posljedice politike koju on predstavlja.

Objavu Josipa Križanovića prenosimo u cijelosti:

“Kako smo doznali iz medija, na sjednici HNS-a veliki „ratnik iz zamrzivača“ Marinko Čavara, kako ga nazivaju mediji, ustvrdio je kako je ponovno riječ o izdaji, i to ni manje ni više nego još jednog generala HVO-a, aludirajući na Zdenka Lučića, kako zaključuje otpor.media

Odgovor je brzo stigao u podsjećanju na sramotan nastup istog na N1 televiziji prije par godina, u kojem je napao generala Jelića.

Gdje je danas Zlatan Mijo Jelić?

Pitanje koje je Marinko Čavara trebao postaviti samome sebi.

Nastup Marinka Čavare, u kojem se na podrugljiv način pita “gdje je danas Zlatan Mijo Jelić”, nije tek neprimjerena politička dosjetka. To je prije svega porazna slika politike koju predstavlja već više od dva desetljeća.

Jer, gdje je danas Zlatan Mijo Jelić? Nije pred sudovima Republike Hrvatske. Protiv njega ondje ne postoji aktivan kazneni postupak. Nakon što je hrvatsko pravosuđe preuzelo predmet, kazneni progon je obustavljen. To su činjenice.

Ali pravo pitanje glasi: zašto je jedan general HVO-a uopće bio prisiljen napustiti Bosnu i Hercegovinu? Je li otišao zato što je to želio ili zato što je procijenio da u vlastitoj državi neće imati pravedan tretman? I još važnije, gdje je tada bila politika koju su predstavljali Marinko Čavara i njegovi politički istomišljenici?

Već dvadeset i pet godina upravo ta politika uvjerava hrvatski narod da štiti njegove interese. Međutim, kada su hrvatski branitelji, časnici i generali bili izloženi kaznenim progonima, mnogi su ostali bez stvarne političke i institucionalne zaštite. Umjesto da se sustavno bore za jednak pravni položaj svih optuženih i inzistiraju na jednakim kriterijima pravosuđa, često su se zadovoljavali šutnjom ili zakašnjelim reakcijama.

Zlatan Mijo Jelić nije ostao upamćen samo kao general HVO-a. Bio je i jedan od autora knjige „Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995.“, koja predstavlja jedan od najopsežnijih pokušaja dokumentiranja stradanja Hrvata i događaja iz Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini. Umjesto da takav rad bude poticaj za ozbiljnu raspravu o povijesnim činjenicama i položaju hrvatskih branitelja, pojedini političari radije pribjegavaju omalovažavanju ljudi koji su sudjelovali u njegovu nastanku.

Zato bi Marinko Čavara, prije nego što postavlja pitanje gdje je danas Zlatan Mijo Jelić, trebao odgovoriti na jedno drugo pitanje: što je njegova politika učinila da hrvatski generali i branitelji ne budu prisiljeni odlaziti iz Bosne i Hercegovine i godinama voditi pravne bitke bez stvarne institucionalne potpore?

Na to pitanje hrvatski narod još uvijek čeka odgovor. A upravo u tom odgovoru krije se i stvarna ocjena politike koju Marinko Čavara predstavlja. Umjesto prozivanja ljudi koji su nosili teret rata i poslije njega pokušali dokumentirati hrvatsku istinu o Domovinskom ratu, bilo bi odgovornije objasniti zašto nakon četvrt stoljeća političke dominacije brojni hrvatski branitelji i dalje smatraju da su prepušteni sami sebi. Upravo zato Čavarin istup djeluje ne samo neprimjereno, nego i duboko nepravedno prema ljudima koji su podnijeli najveći teret obrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

I kada krene pričati o domoljublju i optuživati generale, možda bi trebao odgovoriti i na pitanje gdje je on i što je radio u istom tom Domovinskom ratu, možda i demantirati sve one priče o podrumima, bježanjima i skrivanjima. Ili možda da nam pojasni kako je to u svom rodnom gradu Hrvatima branio da se bave kulturom, uništava ekonomiju, naplaćuje hodočasnicima parking ili možda da mi odgovori na kraju – HOĆE LI MI OPET IMOVINA GORJETI!” – Zaključio je svoju objavu nositelj liste za Parlamentarnu skupštinu BiH u županijama Središnja Bosna i Zeničko-dobojska, Josip Križanović.